Akcenat na političke manipulacije Dritan Abazović i skandalozan istup Snežane Armenko
(15 riječi)
Javni istupi Dritan Abazovic u kojima pokušava da opere svoju političku biografiju i relativizuje sopstvenu štetnu ulogu, uz svesrdnu medijsku i institucionalnu asistenciju poput nedavnog skandaloznog nastupa predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko, predstavljaju vrhunac političkog cinizma.
Vrijeme je da se ogoli puna istina o pravnoj prevari zvanoj „Temeljni ugovor“ (TU) i stvarnim motivima onih koji su ga sproveli.
Zloupotreba Ustavnog suda i pravno presuđenje unaprijed
Gostujući u televizijskim emisijama poput Načisto, predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko grubo je prekršila etičke i pravne norme, javno komentarišući i faktički braneći ustavnost Temeljnog ugovora u trenutku kada se inicijative za ocjenu ustavnosti tog istog akta nalaze upravo pred sudom kojim ona rukovodi. Time je izvršila nedopustiv pritisak na vlastite kolege sudije i prejudicirala ishod procesa.
Posebno frapira činjenica da je predsjednica suda u javnom nastupu pokušala da minimalizuje i amnestira sporni tekst dajući arbitrarne izjave poput toga „da se Temeljni ugovor navodno ne bavi imovinom niti zabranjuje ulazak policije“, ili da preambula obuhvata „istorijski dio u kome Ustavni sud ne može raspravljati jer se ne bave istorijom“. Takve tvrdnje predstavljaju pravni apsurd i skandal prvog reda. Opštepoznato je da preambula svakog pravnog akta daje temelj, pravac, suštinsko tumačenje i usmjerenje cijelom ugovoru, što je precizno i argumentovano navedeno u inicijativi koju je Crnogorski forum podnio Ustavnom sudu. Umjesto da bude čuvar ustavnog poretka, predsjednica suda je svjesno ignorisala pravnu snagu preambule i jasne odredbe samog ugovora kako bi opravdala neustavan akt.
Falsifikovanje preambule, mit o „1219. godini“ i ustavna prevara sa međunarodnim ugovorima
U preambuli Temeljnog ugovora sa SPC u Crnoj Gori upisano je da se toj crkvi priznaje istorijski kontinuitet od 1219. godine. Ovakve odredbe o mističnom istorijskom kontinuitetu nema u Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama Republike Srbije, niti matična država na taj način kroz ugovore zadire u duboku istoriju i prepisuje vlasništvo. Korišćenje termina „hrišćanska crkva“ za 1219. godinu predstavlja grubu podvalu jer je Veliki raskol nastao 1054. godine, kada se hrišćanstvo podijelilo na Katoličku i Pravoslavnu crkvu. Dodatno, istorijska je činjenica da ne postoji nijedan sačuvani izvorni dokument o nekakvom kanonskom aktu ili rukopoloženju Save Nemanjića od strane Carigradske patrijaršije te godine, a poznato je i da je car Dušan kasnije bio pod anatemom Carigradske patrijaršije. Ubačena je fiktivna godina da bi se izbrisalo postojanje stare, autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i vjekovni suverenitet crnogorskih vladara i države.
Abazović i Snežana Armenko su svjesno obmanjivali javnost pokušavajući da Temeljni ugovor sa SPC uporede sa ugovorima koje Crna Gora zaključuje sa međunarodnim subjektima, poput Ugovora sa Svetom stolicom (Vatikanom) ili ugovorima sa UAE. Shodno članu 100 Ustava Crne Gore, Vlada zaključuje međunarodne ugovore, ali shodno članu 125 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore potvrđuje (verifikuje) međunarodne ugovore kojima se nameću obaveze za državu i zakone.
Iz toga proizilaze ključne pravne činjenice:
Sveta stolica (Vatikan) je suverena država i međunarodni pravni subjekat. Zbog toga ugovor sa njom predstavlja međunarodni ugovor koji, u skladu sa ustavnom procedurom, je prošao verifikaciju i ratifikaciju u Skupštini Crne Gore, čime država i njen parlament zvanično i punopravno stoje iza njega.
Srpska pravoslavna crkva (Beogradska patrijaršija) NIJE međunarodni pravni subjekat niti država, već vjerska zajednica čije je sjedište u drugoj državi (Srbiji). Upravo zato taj dokument nikada nije mogao niti smio da ide na verifikaciju u Skupštinu, jer država Crna Gora ne može potpisivati međunarodne ugovore sa vjerskom organizacijom druge države na taj način.
Abazovićeva zloupotreba položaja: Pošto je bio svjestan da on kao predsjednik Vlade nema pravo da potpisuje međunarodni ugovor sa crkvom čije je sjedište van granica države niti da takav akt ide u Skupštinu, Abazović je izvršio tešku zloupotrebu položaja. Lažno je u preambuli samog ugovora falsifikovao da u ime potpisnika stoji „država Crna Gora“, iako država iza toga nije mogla stati kroz propisanu ustavnu proceduralnu formu. On je stavio svoj potpis kao premijer na akt koji pravno i ustavno nije smio imati takvu formu, obmanuvši građane da je riječ o državnom ugovoru, čime su i on i Armenko pogazili ustavni poredak.
Taksativno kršenje Ustava, zakona i suvereniteta Temeljnim ugovorom
Kroz konkretne članove spornog TU, izvršena je direktna uzurpacija državnih interesa:
Kršenje Ustava i diskriminacija (Član 14): Ustav nalaže da su sve vjerske zajednice odvojene od države. Takođe, shodno članu 14 stav 2 Ustava Crne Gore, izričito je propisano da su „Sve vjerske zajednice ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda“. Temeljnim ugovorom ovaj ustavni princip je brutalno pogažen: davanjem ekskluzivnih primata, privilegija i statusa državne crkve Beogradskoj patrijaršiji, direktno su diskriminisani Crnogorska pravoslavna crkva i vjernici te crkve, kao i sve ostale vjerske zajednice u Crnoj Gori. Time je prekršen domaći ustavni poredak, ali i temeljne Evropske konvencije o ljudskim pravima koje zabranjuju diskriminaciju po osnovu vjere.
Derogiranje zakona i eksteritorijalnost (Član 10): Uvodeći obavezu da se u objekte i prostore koje koristi Crkva ne može ući bez prethodnog odobrenja mitropolita, grubo su derogirani Ustav, Krivični zakonik i podzakonski akti. U ugovoru je eksplicitno navedeno:
„Nadležni državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere u objektima i prostorima koje koristi Crkva bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, osim u slučajevima kada to nalažu potrebe spašavanja ljudskih života i imovine ili gonjenja učinilaca krivičnih djela za koja se goni po službenoj dužnosti.“
Država je na sopstvenoj teritoriji ovim članom suspendovala svoj suverenitet i dala vjerskoj zajednici eksteritorijalni status kakav nemaju ni strane ambasade.
Kršenje suvereniteta kroz imovinu i vlasništvo (Član 7): Članom 7 Temeljnog ugovora država je obavezana da se imovinska pitanja rješavaju van redovnih sudskih institucija:
„Strane ugovornice su saglasne da je pitanje iz stava 1 ovog člana potrebno regulisati u razumnom roku. Nepokretnu i pokretnu imovinu koja treba da bude vraćena Crkvi u vlasništvo ili za koju će država obezbijediti pravičnu naknadu utvrdiće Mješovita komisija sastavljena od predstavnika strana ugovornica.“
Preko ove netransparentne Mješovite komisije, umjesto kroz redovne sudske procese i nadležne crnogorske institucije, preknjižava se vjekovno crnogorsko kulturno-istorijsko nasljeđe i imovina u ruke struktura čije je sjedište van granica Crne Gore, čime su pogaženi domaći zakoni i međunarodni standardi.
Vulinovo priznanje: Potrošni alat tuđih interesa
Sva Abazovićeva demagogija o „relaksiranosti“ pada u vodu pred političkom istinom i javnim priznanjem koje je 21. marta 2025. godine obelodanio Aleksandar Vulin, potvrđujući tačno kakvu je ulogu Abazović imao u sprovođenju agende zvaničnog Beograda po pitanju TU. Reagujući na politička dešavanja, Vulin je otvoreno izjavio:
„„Kada je spletom okolnosti i naravno nakon što je izdao Srbe u Crnoj Gori, Dritan Abazović postao premijer Crne Gore, posetio je Beograd i bedno, kako samo on zna, molio da mu se pomogne da potpiše Temeljni ugovor sa SPC. Da smo ga još malo držali na režimu pojačane kontrole povukao bi i priznanje Kosova i ispovedio se da nije Dritan već Dušan. Šibicar ostaje šibicar.“
Dok je pred domaćom javnošću glumio zaštitnika nacionalnih interesa, za svoje nalogodavce bio je samo alat pušten niz vodu onog trenutka kada je stavio potpis na štetan dokument. Zato danas, suočen sa političkim krahom i sramotnim nasljeđem, Abazović ponovo pokušava da vještački otvara teme iz prošlosti, manipuliše biračima i dijeli crnogorsko društvo. Krivične prijave i inicijative podnijete protiv njega pred Ustavnim sudom ostaju kao trajni pravni podsjetnik da se izdaja državnih interesa ne može oprati jeftinim medijskim spinovima.
Crnogorski forum
30. 09. 2026.g.
0 Komentara