Ekonomija

EURO MODEL U PRAKSI: TRI ILUSTRATIVNA SCENARIJA NA PRIMJERU HIPOTETIČKE KOMPANIJE SA 10 ZAPOSLENIH

Okt 05, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Privredna komora Crne Gore od najave „Euro modela“ intenzivno razgovara sa privrednicima i sektorskim udruženjima o očekivanim efektima predloženih rješenja na poslovanje, zaposlenost i konkurentnost domaće privrede.

Privreda ne osporava cilj daljeg rasta zarada i životnog standarda građana. Međutim, održiv rast plata mora pratiti rast produktivnosti i ekonomskih rezultata, kao i sposobnost kompanija da dugoročno finansiraju veći trošak rada.

Komora je, kako bi ilustrovala moguće efekte predloženih rješenja, uradila tri scenarija na primjeru hipotetičke kompanije sa 10 zaposlenih – jednim zaposlenim sa osnovnom školom, šest sa srednjom školom i tri sa fakultetskim obrazovanjem, od kojih je jedan početnik. Struktura zaposlenih ista je u sva tri scenarija.

Obračun obuhvata ukupna sredstva potrebna za isplatu neto zarada, uključujući porez na dohodak, prirez obračunat po stopi od 15 odsto, koja se primjenjuje u Podgorici, kao i doprinose koji se plaćaju na zaradu, prema važećim propisima i predloženim izmjenama.

Scenario 1: Svi zaposleni na zakonskom minimumu

U prvom scenariju svih 10 zaposlenih danas prima važeću minimalnu zaradu – 600 eura zaposleni sa osnovnom i srednjom školom, odnosno 800 eura zaposleni sa fakultetskim obrazovanjem.

Prema „Euro modelu“, njihove minimalne zarade bile bi povećane na 1.000 eura za zaposlene sa osnovnom školom, 1.250 eura za zaposlene sa srednjom školom i 1.400 eura za zaposlene sa fakultetskim obrazovanjem.

U tom slučaju ukupna sredstva potrebna za isplatu zarada povećala bi se sa sadašnjih 7.537,49 eura na 13.447,59 eura mjesečno.

Na godišnjem nivou, trošak bi porastao sa 90.449,88 na 161.371,08 eura, odnosno za 70.921,20 eura.

To predstavlja povećanje troška rada od 78,4 odsto.

 

Scenario 2: Zaposleni sa različitim zaradama, povećanje samo do zakonskog minimuma

Drugi scenario polazi od kompanije u kojoj zaposleni već imaju različite zarade.

Zaposleni sa osnovnom školom trenutno prima 600 eura. Među zaposlenima sa srednjom školom jedan prima 600 eura, jedan 700, dva po 800, jedan 900 i jedan 950 eura. Kada je riječ o zaposlenima sa fakultetskim obrazovanjem, početnik prima 800 eura, dok ostala dva zaposlena primaju 1.100 i 1.300 eura.

U ovom scenariju pretpostavlja se da poslodavac zarade povećava samo do nivoa novog zakonskog minimuma. To znači da bi zaposleni sa osnovnom školom primio 1.000 eura, svih šest zaposlenih sa srednjom školom po 1.250 eura, a sva tri zaposlena sa fakultetskim obrazovanjem po 1.400 eura.

Ukupna sredstva potrebna za zarade tako bi porasla sa 10.107,38 na 13.447,59 eura mjesečno.

Na godišnjem nivou, trošak bi porastao sa 121.288,56 na 161.371,08 eura, odnosno za 40.082,52 eura.

To predstavlja rast od 33 odsto.

Međutim, ovakav model istovremeno dovodi do toga da zaposleni sa istim nivoom kvalifikacija imaju istu zaradu, bez obzira na to koliko su ranije zarađivali. Drugim riječima, razlike u zaradama unutar iste kvalifikacione grupe bile bi značajno smanjene ili potpuno eliminisane.

 

 

Scenario 3: Očuvanje odnosa među zaradama

Treći scenario polazi od pretpostavke da kompanija želi da, nakon povećanja minimalnih zarada, zadrži postojeće odnose među zaradama zaposlenih.

Zaposlenom sa osnovnom školom zarada raste sa 600 na 1.000 eura, odnosno za 66,7 odsto. Da bi se očuvao isti procentualni odnos među zaradama, zarade ostalih zaposlenih povećavaju se po istoj stopi, osim tamo gdje bi tako obračunata zarada bila niža od novog zakonskog minimuma.

U tom slučaju zaposleni sa srednjom školom koji sada primaju 600 i 700 eura prelaze na 1.250 eura, dok zarade zaposlenih koji trenutno primaju 800, 900 i 950 eura rastu na 1.333,33, 1.500 i 1.583,33 eura.

Kod zaposlenih sa fakultetskim obrazovanjem, početnik sa 800 eura prelazi na minimalnih 1.400 eura, dok zaposleni koji sada primaju 1.100 i 1.300 eura prelaze na približno 1.833,33, odnosno 2.166,67 eura.

U ovom scenariju ukupna sredstva potrebna za isplatu zarada povećavaju se sa 10.107,38 na 15.637,26 eura mjesečno.

Na godišnjem nivou, trošak rada raste sa 121.288,56 na 187.647,12 eura, odnosno za 66.358,56 eura.

To predstavlja povećanje od 54,7 odsto u odnosu na sadašnji nivo troška, odnosno 16,3 odsto više nego u drugom scenariju.

Ta razlika, prema analizi Privredne komore, predstavlja cijenu očuvanja postojećih odnosa među zaradama zaposlenih.