Dokolica

Dušan Ičević

Čovjekova Majka Priroda

Okt 08, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Dušan Ičević

 

Čovjekova Majka Priroda

 

 

Slavi se, razložno, 35 godina Ekološke Crne Gore. U knjizi Savremena ekonomija za studente Elektrotehničkoga fakulteta u Beogrdu 1994. godine naglasio sam značaj Prve ekološke države u Svijetu:

“…U namjeri da svoja prirodna bogatstva, prirodne ljepote, nacionalne parkove i kulturna dobra pod zaštitom Ujedinjenih nacija i razvojne potrebe ostvaruje na ekonomski i društveno najpovoljniji način Crna Gora je odlučila da u središte cjelokupnog razvoja stavi ekološku logiku.

U Deklaraciji o ekološkoj državi Crnoj Gori poslanici crnogorske skupštine objavljuju da su svjesni duga prema prirodi, izvoru zdravlja i inspiraciji slobode i kulture, posvećuju se njenoj zaštiti u ime sopstvenog opstanka i budućnosti potomstva…

           Svaka država, a ne samo zvanično Ekološka, kojoj je iole stalo do integralnog i humanog razvoja, usvoje strateške ciljeve i globalne strategije razvoja uvrstiće ekološko-ekonomsku paradigmu. Svakome je potreban novi pogled na svijet, koji je, kako ga formuliše Piter Rasel, holistički, neeksploatatorski, ekološki, prihvatljiv, dugoročan, globalni, miroljubivi, humani i sarađivački. Ljudsko društvo sazdano na takvim načelima i modelima može se nadati da opstane i  da se prirodno čovjekoliko razvija.”

(Savremena ekonomija, Elektrotehnički fakultet, Beogrd 1994)

Novije, u tekstu Ekološka država održava Crnu Goru, objavljenome na Crnogorskom portal 11. 5. 2022, zapisao sam, izdvajam:

“Crna Gora je opsta(ja)la baš u prirodi koja je bila za čovjeka: stanište, dom i nada za živovanje. Ko se uputi da hoda Crnom Gorom nailazi na „začarane“ prostore okružene brdima i nasvođene nebom. Čovjekov čitavi životni prostor je u stiješnjenom okruženju. Svijet sav. Naizgled, zatvoren, miruje, taji, pa biva i da čami, tinja i činja,  i tavori. Sopstvenom voljom i trudom stvara sebi život. Kada ustreba, u želji ili nuždi, kad uzmogne pokrene se i zajedno sa žiteljima svoga živoroda u okruženju, zbira nove snage otpora protiv nasilnih osvajača,  zajedničku tvorbu i borbu, neprestanu, za svoj rod, narod i nacion, nadasve za slobodu, sopstveni poredak i napredak...       Srastao sa prirodom, Crnogorac je mogao da se opre, odupre, uprkos nemaštini, oskudicama, upadicama moćnih sila.                                      

I danas, prirodne krasote i blaga Crne Gore ne mogu se prodavati ni za kakve pare zavazda. Valja svim sredstvima obuzdati nezajažljive šićardžije koji bi svu Crnu Goru dali u prćiju svojim bogatunima i  onima iz bijeloga svijeta.         Svako odvajanje čovjeka od prirode oko sebe, ili zamiranje prirode u sebi, dovodi do mogućega satiranja sopstvenim činima. Duhovnost je način da nastavi da se čovjekoliko samostvara i neprekidno razvija. Crna Gora može da bude Cvjetna bašta Evrope, nasuprot zagađene Staklene kugle, kako sporadično biva. Crna Gora obiluje pitkom vodom koja je strateška sirovina 21. vijeka. Izuzetni su prirodni uslovi: zemljište, voda, bujni biodivezitet, podneblje za proizvodnju zdrave hrane, za valjano ljekovito bilje, za vrhunski kvalitet meda. Priroda daje izobilje mo gućnosti za zaposlenje i za zaradu.”                      Završno sam u budućoj knjizi Crna Gora s neba, koja od 2009. godine čami i čeka milostivoga izdavača. Poručio sam:                              “Prirodne ljepote koje se ljubomorno štite, prirodna blaga koja se mudro ko­riste, kulturno-duhovne vrijednosti koje se nadgrađuju i neprekidno stvaraju, znanja za primjenu u svakodnevnome životu prava, i moja, Crna Gora!

 “Novi identitet Crne Gore započet je proglašenjem za Ekološku državu, prvu u svijetu. Trebalo je da bude neprekidno u – stvaranju. Biti prvi u svijetu za djelatnost kojom se obezbjeđuje opstanak Plave Planete u zelenome i Čovječanstva u miru, izuzetna je prilika da se nastavlja najvrjednije što je stvarano/stvoreno u hiljadugodišnjemu razvoju Crne Gore. Zajedno, ekološka država u nezavisnoj Crnoj Gori su suštinom, vrijednošću i svrhom prava mogućnost svestranog razvoja. Ekološka država je ustavna odredba i obaveza. Nema pogodbe i odgodbe.              

Bitno je da Crna Gora bude slobodno, bogato i zdravo društvo. Nepre­kidno podsticano stvaranje novih dobara svih vrsta, preduzimljivost, sposobno upravljanje, sve veća neposredna primjena znanja, vladavina prava, kulturno-du­hovno obnavljanje, ravnopravnost svih građana, borba protiv svake vrste nasilja, kriminala, mita i korupcije... jesu prave potrebe razvoja nove Crne Gore.

Nezavisna Crna Gora je neprekidno u iskušenju i izboru kako da ono naj­vrednije što je P/piroda dala i ljudi stvorili bude otvoreno za sve.

Crna Gora s neba nudi moguće ishode.

Otvorilo se nebo nad Crnom Gorom.

Tragam da Prirodu u sebi primaknem pravoj Prirodi u svijetu.

Čovjek od prirode pravi predmet za upotrebu. I bezdušan je i neuzau­stavljiv u koristoljublju. A Priroda treperi, dahti, ponekad se napregne da is­pljune ono otrovno čime je čovjek puni, ali još trpeljivo gladi i gledi svoje nestašno „majmunče“. Najnovije tropske vreline najavljuju  da Majka Piroda viiše ne može da trpi svoje  nezahvalno i nevaljalo dijete.

Pobornik sam netaknute Prirode. Svojevremeno sam bio sklon Lisenkovoj odgodbi da prirodu ne treba moliti, nego otimati od nje. Pošto sam završio Srednju poljoprivrenu školu u Baru 1950. godine, kao  najbolji đak, shvatio sam koliko je Majka Priroda sveobuhvatna i vrhunska vrijednost.

Objavljene su vrijedne studije i fotomonografije o Crnoj Gori. Ja sazdajem svoj doživljaj Crne Gore u prostorno/vremenskome kontinuumu. Ne bavim se, kako čine putopisci, opisima predjela i planina. Ja sam s Prirodom, osobito pla­ninama u hodu, u pokretu duha, opažaja i doživljaja. Neka stilisti, tronuti oko­lišem, ispisuju zanošljive prizore.

Kažu, ne valja sam ići u visoku planinu. Fizički, jeste tako.

Čovjek je u planini samo naizgled sam. Planina ga motri, primi, ili otkloni. Ko ne osjeti dašak, bolje da se vrati, dok se ne sunovrati, u nizinu.

Crna Gora je  cvjetna bašta Evrope u kulturno-duhovnome odsjaju...

U Andrićevom eseju o Njegošu na riječi poznatoga francuskoga moraliste Rivarole: „Država je lađa čije kotve počivaju u nebesima“ dodao je da bi se mogle u punoj mjeri primijeniti na Crnu Goru Njegoševoga vremena.

Na visovima ogranka Prokletija, iznad doline Gr(e)baje, u vrh jednoga hrida priroda je napravila otvor. Iznad Kotora, u visokoj stijeni, prema Zalazima, priroda je otvorila pogled.

So(h)a nebeska po imenu kazuje da s visoka vidi Crnu Goru.

Pitam: jesu li kroz otvore provučene nevidljive niti koje Crnu Goru vežu za Nebo?

Je li Durmitor/Soha nebeska, kao mitski Atlas, držač neba nad Crnom Gorom?

Je li možda Misao, koju je Njegoš uzvisio u sposobnost posrednice između Zemlje i Neba, ona sila koja sve drži?

Za mene je prava za-misao ona koja će navoditi sve u Crnoj Gori da ona bude prirodna cjelina i kulturno dobro sačuvano od svake štetne stihije, namjere i djelatnosti.

Crna Gora je neprekidno na putu k sebi.

U prilici je da bićem  Ekološkim na novi način bude na putu u Svijet i u sveopšti napredak.

Crna Gora na Plavoj planeti Zemlji, svejedno kako se vremenom nazivala, postoji odvajkada... 

Narodno predanje je davno zapamtilo:

„Kada je Bog stvarao svijet, nad Crnom Gorom prosulo mu se iz vreće ka­menje. Gospod tada zastade, iz druge vreće zahvati pregršt zemlje, natopi je kapima vode i baci u kameno grotlo. I tu, gdje je ta zemlja pala, stvoriše se plodna polja i doline kojima potekoše rijeke: Zeta, Morača, Tara, Lim, Ćehotina i još neke bistrice. Stvori se i nekoliko plavetnih jezera koja on nazva ‘gorske oči’, a obronke njenih južnih bregova zapljusnu more. Ta polja, zelene doline i kamena brda oko nje naseli narod sa najljepšim osobinama…”

Zagonetan je narod koji nastanjuje Crne planine, kako zapisuje drevna Vles knjiga još oko 870. godine. Zapravo, Boris Rebinder, ruki emigrant, na osnovu drvenih pločica, slučajno nađenih u jednom majuru u Ukrajini, priređuje knjigu  o životu i religiji starih Slovena. Jurij Miroljubov, kojemu je Rabinder omogućio da ih koristi, dugo i strpljivo je prevodio i prepisivao tekst sa drvenih pločica (koje su izgubljene). Prema Vles knjizi, Bog Veles je naučio Slovene osnovnim djelatnostima. Sloveni nijesu imali mitologiju, kao stari Grci, nego religiju. U njoj su  Trobožanstvo, Triglavi. Veliko Trojstvo čine: Svarog, Perun i Svento­vid. Pošto objašnjava kako su nastali Bugari, pominje Ruse, Čehe, Hrvate i Rutene, koji su sačuvali svoju nacionalnost i jezik, Rebinder nastavlja:

„U Evropi postoji još jedan narod koji zaslužuje isto tako poštovanje. On je mali po svojoj brojnosti, ali je veliki po plemenitosti svojega duha. U svojim Crnim Planinama Bloti (Blotti) su prema beleškama u Vles knjizi živeli veko­vima prolivajući reke krvi da odbrane svoje zemlje, ali nikada nisu pokušali da osvoje zemlje svojih suseda.

Shvatili ste da je ta zemlja Crna Gora. Ako možete, preporučujem vam da pođete i da je posetite“.

               Nastavlja se…