Dokolica

Dušan Ičević

Prirodna Priroda

Okt 17, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Dušan Ičević

Dušan Ičević

Prirodna Priroda

 

Majka Priroda porodila je čovjeka da stvara Novi život. Priroda prirode je sve što postoji, odvajkada i zavazda. Samorazvojem, u okolnostima koje su pogodovale da se osvješćuje i (s)misaono djela, čovjek je dospio do potrebe da prirodu u sebi uskladi sa Prirodom oko sebe. Nasiljem nad Prirodom, uništava ono što je dato, i unižava sebe kao razborito biće.

Priroda nije samo spoljni objekt. Priroda je živa, i svjesna, svakako raznovrsno i zavisno od „živosti“, prema onome što postaje, što znači i kako djela. Samo ne­moćni čovjekov duh umišlja da će se nadrediti Prirodi, ili sam postati sila Prirode, ako prirodu obe-svijesti, obe-smisli i pretvori u puku materiju/građu za svoju upotrebu.  

Zapisao sam: “Možda je čovjekova prava prilika da spoznajući sve sile Prirode i sopstvene mogućnosti, koje neprekidno razvija, odživi hvalisavu nadmoć nad prirodnim silama i preusmjeri se na smjerno i umjereno zadovoljenje svojih rastućih potreba. Ako upadne u ’kosmičku zamku’, kako je naziva Rifkin, za­plešće se u sopstvene zablude i završiti kao – kosmički otpad.” (Dušan Ičević, Misao i smisao, CID i Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice, Podgorica 2000)

Prirodni biodiverzitet i kulturni pluralitet oblikuju/odlikuju Crnu Goru. Crna Gora obiluje prirodnim rijetkostima.

Na nevelikome prostoru su ujedno i more, i planine,  rijeke, i doline, i je­zera, i strmine… Jadransko i kameno more… Divlje i pitome ljepote…

Navedeno je da u Crnoj Gori ima vegetacijskih jedinica koliko ih ima sav ostali prostor u Evropi.

U Crnoj Gori raste preko tri hiljade biljnih vrsta, varijeteta i formi. Među njima je 228 biljaka karakterističnih samo za Balkansko poluostrvo i 22 kojih nema nigdje više u svijetu (napr. Lovćenska mrtva kopriva, Glišićev zvončić, Baldaćijeva broćika, Rohlenin čkalj, Malijev jeremičak, Durmitorski kalu­đerak…). Zaštićene su 52 biljne vrste i rod Ophrys iz familije Orchidaceae. Na Durmitoru, Sinjajevini i Prokletijama raste rijetki alpski cvijet runolist, dok u pivskome selu Borkovići raste rijetki planinski različak. Na Komovima su poo­davno otkrivene dvije nove vrste ljubičica.

U botaničkoj bašti Danijela Vinceka, nadomak Kolašina, koju posjećuju znatiželjnici iz cijeloga svijeta, raste 420 biljnih vrsta iz Crne Gore. Bira se, između dvadesetak (Blečićeva vulfenija, Gospine papučice, Modro lasinje, Lji­ljan, Crnogorski zvončac, Crnogorska petopranica, Durmitorska divizma, Pla­ninski javor, Kotrljan, Divlji šipak, Zanovjet...) cvijet simbol Crne Gore, jedin­stven, ili posebno za primorske i za planinske predjele. Moj izbor je divlji šipak/nar: purpurni cvijet, zelenkasto-rumeni plod, trpak i ljutast u zrnima.

Endemični su borovi munika i molika.

Maslina kod Bara je najstarije drvo u Evropi: živi preko dvije hiljade godina. 

U knjigama: Crna Gora, vrata Balkana – putopisi i zapisi evropskih bota­ničara (priredili Vukić Pulević i Danijel Vincek), Crnogorske planine (autori Danijel Vincek, Vukić Pulević i Vasilije Bušković) i Fitonimi i zoonimi u topo­nomiji Crne Gore (autori Vukić Pulević i Novica Samardžić) sakupili su i obra­dili preko 18.500 toponima, što je prava rijetkost u lingvističkoj literaturi). 

Četiri su nacionalna parka: Durmitor, Lovćen, Biogradska gora i Skadarsko jezero. Prokletije su takođe proglašene za nacionalni park, na prostoru 16.000 hektara. I masiv Komova je prirodno blagodatan za Nacionalni park.

Biogradska gora je jedina, pored Perućice u Bosni, prašuma u Evropi. U njoj je 25 biljnih zajednica i 88 vrsta drveća i šiblja.

U Crnoj Gori živi trista vrsta ptica.

U Skadarskome jezeru žive posebne vrste jegulje i krapa, kojih nema nigdje drugo u svijetu. Jegulja iz Skadarskoga jezera u svome životnome putu pliva do Sargaskoga mora da se mrijesti.

Zakonom o zaštiti prirode Crne Gore posebno je zaštićeno 56 vrsta biljaka i 314 vrsta životinja (jedna vrsta riba, 8 vrsta vodozemaca, 24 vrste gmizavaca, 270 vrsta ptica, 4 vrste sisara i kompletan rod slijepih miševa). Sedam vrsta guš­tera i šest vrsta zmija u crnogorskome mediteranskome karstu su endemičke vrste.

More je prava krasota Crne Gore. Morska obala je dužine 73 km. Plaže su čiste, pune pijeska svake vrste i veoma pogodne za sunčanje. Većinu štiti bujno zelenilo. Mnoge su skrovite, izvan saobraćajne buke. Pod posebnim režimom zaštite su 21 plaža na Crnogorskome primorju i sve plaže na Skadarskome je­zeru. Bokokotorski fjord najljepši je na Jadranskome moru.

Mediteran seže sve dokle je maslina.

Sveto drvo maslina pominje se hiljadu puta u Svetome pismu.

Jezera su gorska oka Crne Gore (posebno ih obrađujem). Rijeke mame sva­koga prolaznika. Tara je najčistija rijeka u Evropi. Bojana, koja ističe iz Ska­darskoga jezera i uliva u more, u vrijeme nadošle pritoke Drima, teče uzvodno. “Rječica” Gurdić kod Kotora nema korita, nego kada nabuja od napadalih kiša odmah se uliva u more. Vrelo Čelina iznad Crnoga jezera probije stijenu nakon nakupljene mase vode otopljenoga snijega. “Pukla je Čelina”, kaže se u narodu.

Kanjoni Tare (78 km), Platije u Morači (39 km), Komarnice i Pive (60 km) usječeni su duboko u okolne stijene (od 1.000 do 1.300 metara). Kanjon Tare je najduži i najdublji (u njemu je 80 pećina) u Evropi. Kanjon Nevidio u Ko­marnici najneprohodniji je u svijetu.

U Crnoj Gori je otkriveno oko 3.000 jama i pećina. Najdublja je na Vjetre­nim brdima na Durmitoru sa 898 metara. U Đalovića klisuri kod Bijeloga Polja nalazi se pećina sa 11.750 metara podzemnih hodnika, i sa velikim odajama, visine i do 50 metara, i predivnim ukrasima stalaktita i stalagmita. (Veseljko Koprivica, Naj-Crna Gora, Leksikon zanimljivosti Crne Gore, Dan press, Pod­gorica 2002)

Najnoviji dokaz je  vrsta biljke nađena u Štitarima jedino u Svijetu,

Kazujem što jeste i što bi mogla biti.

Njegoševo: „kada se čovjek popne više samoga sebe“ moglo bi da sve žitelje Crne Gore navodi da se uzdignu iznad samih sebe i vide Crnu Goru cjelovito i razborito u slobodnome i svestranome razvoju. I nebo se tako dotiče.

U osvajanju vrhova pravoga života u srodstvu Prirode i kulture: Odu­hovljena Priroda i Oprirođena Duhovnost. Vrh je u čovjeku. Vrh svake planine je dostižan.

Čovjekov vrh se stalno – uzdiže, i – osvaja. Vremenski su visovi, čovjekovi su – vrhovi!

U Prirodi sve ima svoj početak i svršetak. Sve je u nastajanju, razvoju, pro­mjenama, (pre ) oblikovanju, nestajanju... U Prirodi vrijeme je beskonačno, pro­stor je beskrajan. Sve se stvara po zakonima Prirode.

U putovanju Svemirom, čovjek nikada sebe, fizički, neće sresti. Ko ima sebe u sebi, ima cio Svijet.

Začet u bio/fizičkim „česticama“, koje su prvobitno nastale u Velikome prasku, nastavlja svoju prirodnu Odiseju kroz Prostor/Vrijeme.

Čovjekovo je lutanje da svoj život i Svijet označi i proglasi za iluziju, a da pravu i višu stvarnost i smisao svega nalazi izvan sebe. Najčešće u svemoćnoj sili koja ga vodi svejedno kojega ishodišta. Da li je Moć da bude vječan, ili Žudnja da sve ima, ili Nagon da se objavi i ispuni u svjetlosti i svetosti Gospodara Sudbine? Sudbina je izgovor za pravdanje svojih nedovoljnosti. Svejedno kako god tumačio sebe i svoj svijet, ne može umaći prolaznosti i ništožnosti. Ljudskije je da svoj život ispuni – ljudskošću, dobrim djelima, novim tvoraštvom. U prirodi je čovjeka da stvara umjetnička djela. Zamjena privida  da umjetničko djelo naknađuje oskudnosti zemaljskoga života. Odvajanjem prirode i umjetnosti zapada u „rodskrvnjenje“: Čovjek se cijepa na okruženje i na sebstvo. A Priroda je i Čovjek; priroda je i u čovjeku. Čovjek je koliko je, i kako, prirodan, a ne samo izveden u svojoj artificijelnosti. U Umjetnosti zapada u umjetninu, jalovinu ako (u)misli da je ona sama priroda, ili potpuna zamjena/naknada za prirodu.