Ovih dana, mladi ljudi u Bileći, naslikali su mural sa likom Amfilohija Radovića. Ovaj sveštenik je za života imao nadimak Sotona. Risto Sotona. I to bi bilo dovoljno da nije neke vrste epidemijske reakcije koja je nastala nakon smrti ovog čovjeka.

A vidite, Bileća, tamo na kraj svijeta, toliko je siromašna opština da đaci počesto nemaju niti struje niti vode u školama.

I onda se neko pita, šta rade djeca u Bileći, do li da slikaju murale vjerskih eksremista i ljudi koji podižu klerikalne kontrarevolucije u susjednim zemljama?

No, nije samo to.

Evo, prije šest godina uloženo je 350.000KM  u izgradnju i otvaranje Ravnogorskog parka u toj istoj Bileći. Da, dobro ste pročitali. Ni ni manje, ni više, nego četnički tematski park. Tako i opskurna statua Draže Mihailovića krasi ovo sumanuto arhitektonsko čudo u nekoj vrsti Diznilenda za četnike.

I sve za 350 hiljada maraka, dok se djeca u školama griju duvajući sebi u ruke na hercegovačkoj studeni.

I da je samo to. I da je samo u Bileći, ni po muke.

Mitropolit koji muslimane naziva “lažnim ljudima sa lažnom vjerom“

Evo i omladina u Prijedoru oslikava mural posvećen Amfilohiju.

Mural, pazite sad, kažu mladi Prijedorčani, šalje snažnu poruku jer je Amfilohije predstavljen kao svjetovno biće.

“Mislim da ovaj mural prosto ne bi trebalo da izaziva negativne reakcije. Sada, ne možemo svima udovoljiti. Ali ja se nadam da će on potrajati i da će da uljepša ovaj dio grada”, kaže za “Blic“ jedan od “umjetnika“ Stevan Šeatović.

E sad zamislite kako li je prijedorskom povratniku, dok gleda Amfilohija sa zida i prisjeća se njegovih riječi kad Bošnjake naziva “lažnim ljudima sa lažnom vjerom“:

“Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uva u Crnoj Gori“.

Za one koji ne znaju, ovako je Amfilohije pravdao genocid nad Bošnjacima u Crnoj Gori, kada je  1711. godine, uoči Badnje večeri pobijeno je približno 1 000 lokalnih muslimana.

Govoreći o ovom događaju  tadašnji prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori pripadnike islama nazvao je „lažnim ljudima sa lažnom vjerom“, a njihovo učenje „duhovnom smrću“

Eto, između ostalog i zato Amfilohiju spomenik i to baš u Prijedoru gdje je zpaočeo genocid nad Bošnjacima u BiH u zadnjoj agresiji na zemlju. Jer, nije Amfilohije neka duhovna moralna vertikala, naprije je će biti da je horizontala, i zato mu se umeće “svjetovnost“, tako nepohodna u konačnici i za sam genocid.

A Tomašica i dalje pita-zašto?

No, zašto tu stati?!

Od Amfilohija Radovića muralom se oprostila i Foča. Ista ona Foča u kojoj je pobijeno je oko 1.400 Bošnjaka, 400 ljudi se vode kao nestali, stotine žena i maloljetnih djevojčica je silovano, a na hiljade je protjeranih. I tamo mural Amfilohiju koji je onomad nudio utočište ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. I možda, između ostalog, baš i zato mural!

Njegov lik ”krasi“ i zidine u Nevesinju. Počast su mu odali i igrači banjačukog Borca, uz poruku- Upalio si svijeću, sad vidimo put.

Dakle,  Amfilohijev lik, kao gljiva nakon kiše pojavljuje se diljem RS-a., posrbljene Crne Gore i obuhvata tzv. srpski svet, kao “Đedo“-modus operadni u izopačenom novogovoru i novosimbolu nakaradne kvaziduhonvnosti, a zapravo je priprema za stvaranje nove, a stare ideologije krvi i tla.

Uništavanje svoje mladosti i potomstva kao imperativ

Ali pogledajmo nešto drugo:

Svi ti mladi i ljudi, svi ti štovatelji Rista Radovića -Amfilohija i četništva kao ideologije ne samo u Bileći, ne samo u Prijedoru, Foči, Banjaluci-svi oni su žrtve svoje mentalne ljenosti sa jedne strane i poganog okruženja sa druge strane. I to nije pravdanje, to je pusti fakat.

Logično bi bilo zapitati se onako ljudski, kako je moguće da mlad čovjek koji bi trebao biti buntovan, koji bi se trebao boriti protiv lošeg nalijeđa roditelja i nakaradnog političkog i obrazovnog sistema, kako je moguće da postane veći nacionalistički i religijski konzervativac i od svih njih zajedno?

Naravno, postoji objašnjenje:

Eto npr. izvedimo jedan mentalni eksperiment. Da su ovi “umjetnici” kojim slučajem rođeni u Sinju, oni bi slikali Stepinca, štovali Pavelića, ustaše i Francetića i sve bi bilo isto u njihovim glavama. Identično!

Isto sr**e, drugo pakovanje. Samo bi se koreografski, površinski diskurs promijenio, a načelo ksenofobije i ultranacionalizma ostalo bi isto. U ideološku uncu isto!

Jer, važni i bitni ljudi odavno nisu umjetnici, naučnici, nisu pjesnici, slikari, nisu apologete razuma.

Zato i nema Mihajla Pupina, nema Bogdana Bogadnovića, nema Dositeja Obradovića, nema Dimitrija Tucovića, nema Milana Mladenovića… O njima se ne uči u nabiladnim, a nakaradnim udžbenicima povijesti, ili ako ih ima, svedeni su na dosadnjakoviće, gikove, a poneki od njih je, skrajnuti autošovinista, šta god to značilo.

Tako je u udruženom zločinačkom poduhvatu na relaciji država- škola-okruženje- porodica napravljen mentalni maskar nad rođenom djecom. Sistem koji je nakaradno nastao, uzrastao i srastao za ideologiju ultranacionalizma i neofašizma, sistem koji negira genocid i veliča ratne zločince, populizam i crkvu, na koncu je u dijalektičkoj nužnosti u svom zatvorenom krugu došao po svoju djecu.

Ovi hinjski vlastodršci od djece su napravili naci-zombije, siromašne poslušnike i ideološke slijepce dok njihova djeca tamo u bijelom svijetu sa EU ili američkim pasošima gledaju murale jednog Banksyija, dive se umjetnicima-od antike do postmoderne, čitaju filozofe i uživaju u ekosistemu nauke i naučnih dostignuća. Jednom riječju-  žive život dostojan čovjeka.

Za to vrijeme, negdje daleko u nekoj Bileći, promrzlo, zapostavljeno, a izmanipulisano dijete, puno imaginarnog prezira prema drugom i drugačijem, nafilovano mržnjom od strane sistema-političkog i školskog- crta ideologa baš tog sistema koji ga i posthumno vodi u propast.

Eto, klero-nacionalističke elite se ubiše pričama o bijeloj kugi sa jedne strane i iseljavanju sa druge strane, dok istovremeno kao nuklearni reaktori proizvode mržnju koja ili inficira tu djecu ili ih tjera iz ovih vukojebina.

Taj krug pakla se mora prekinuti. I to ne više iz nekakvih moralnih razloga, jer se i moral iselio sa ovih prostora u prvom zavežljaju izbjegličkom, zlo se mora zaustaviti jer neće biti nikoga da posvjedoči njegovo postojanjanje, a ono će i dalje živjeti.

Hoće li neko, onako ljudski, pomoći toj djeci?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.