Pažnju na društvenim mrežama ponovo izaziva status Vukašina Perovića koji korisnici Facebook-a masovno šeruju.

Prenosimo ga u cjelosti.

Komšije okačili Rada Tomova po gradovima. Od sedam crnogorskih vladara Petrovića, jedino je Kralj Nikola bio u Srbiji. To ga je na kraju koštalo glave, crkve i države. Prije njega u doba Petrovića, Srbija nije ni postojala. Izgleda da to muči komšije. Proradiše kompleksi. Oće Njegoša i oće na Lovćen. Oće, jer je to sloboda a oni su bili roblje, jer je to mudrost a njihov Knez Miloš je bio nepismen, oće Gorski vijenac jer ga nikada nijesu razumjeli. Oće Njegoša i Lovćen, jer je to sve ono što oni nijesu. A jesu li dorasli? Znaju li što to nosi? Znaju li što čine? Naravno da ne. Ništa njima tu nije jasno.

Bi da ruše i zidaju na Lovćenu. Držali glavu sagnutu 489 godina, pa bi sad da gledaju Lovćen. Previše je tu svjetla za oči koje su navikle na mrak. Okuražili se dok ih sa bilborda Njegoš gleda, pa misle da im basta. Zaboravili da im je njihov Dobrica poručio: “Laž je u samom biću Srbina”. Skoro da bi i jurnuli da oslobode Crnu Goru od Crnogoraca. Da ponovo postave Aleksandrovu kapelu, simbol okupacije Crne Gore. No nemaju petlju. I ka vazda kroz istoriju, dobro bi bilo da to neko umjesto njih oposli.

Mogli bi ovi posrbljeni u Crnoj Gori. Ovi zaluđeni Kosovom, Milošem, svetosavljem, ovi neznaveni, nenačitani i plaćeni. Ovi koji ne znaju ko su i što su. Ovi kojima je tuđa država milija no svoja. A Srbi će ih sokolit sa pristojne distance. “Velja kruška u grlo zapane”, reče pjesnik. Džabe ste ga dovukli prvi put među Srbe. Ne znate vi što sve ide uz Njegoša. Da vam se ne zamanta od Lovćenskih litica? Nijeste vi navikli na toliko mudrosti, junaštva i slobode. Imate vi vaše pjesnike, koji pišu o onome što vam je bliže. Koje možete razumjeti. Manite se Njegoša i Lovćena, jer im nijeste naredni.