Piše Sreten Vujović, književnik, akademik DANU i potpredśednik Crnogorskog PEN centra

„Snaha je doputovala“

Politička struktura kojoj je  lider Kudravi Duče ili kako ga građani od milošte  zovu „Pendrečić Multipraktik u pokušaju“, ne prestaje da „uveseljava“ crnogorsku javnost!

U emisiji „Dvogled“, gospođa Draginja Vuksanović Stanković je saopštila da se nakon obnove nezavisnosti trebalo raditi na edukaciji, osobito najmlađe populacije, kao što je to slučaj u okruženju i da đeca  najranijeg uzrasta trebaju shvatiti koje su  vrijednosti domovine, iskazane preko državnih simbola, himne, zastave, te da je vrlo problematična proslava pobjede na izborima, uz klicanje Srbiji i isticanje zastava te države. Božena Jelušić, po onoj narodnoj „manit mi ga kazao“,  ustvrdi da  crnogorsku zastavu ne mogu voljeti đeca čiiji su roditelji nezaposleni, i  da će se to desiti tek pošto država „prigrli“ nihove tate i mame!? Slijedeći tu logiku jasno je da je tate i mame prigrlila država Srbija, čim se maše njenim zastavama na teritorinji Crne Gore, i kliče se „ovo je Srbija“! Sva je sreća da je Srbija ili njena ekspozitura SPC, svejedno, prigrlila i koalicionu partnerku ove svetosavske vlade! Ova podsvjesna omaška Jelušićke očigledno govori o njenim svjetonazorima, kao i o  gubitku orijentacije pa umjesto Srbije vidi Crnuj Goru „na istoku“. Takva marionetska vlada je omogućila da Jelušićka zaposli snahu, URINU članicu na mjestu sekretara Sekretarijata za lokalnu upravu u Budvi, a nakon toga snaha zapošljava majku kao sekretaricu, i oduzima Referat dotadašnjoj službenici. Kažu da je poslanik Radulović, koji se zaklinjao u „junački obraz“ da neće nikada nigđe zaposliti člana svoje porodice, radno angažovao sve raspoložive familijarne kapacitete. Kod kuće je ostala jedino predivna pudlica, pa sam bio spreman da je „udomim“ sve dok mi jedan prijatelj nije javio da ne brinem: „Pudlica je postala direktor podgoričkog Azila“. Ništa nije nemoguće, jer i sam Radulović je bio svojevremeno član Crkvenog odbora Crnogorske pravoslavne crkve! Zajedno sa Medom, Žarkom, Filipom i Dritanom, zastidio bi Dejvida Koperfilda! Tome se može priključiti i Jelušićka sa svojim duševnim kapacitetima, jer prosto je zadivljujuće da u tom i takvom duhu, može stati ovolika količina licemjerstva!

Problem je u  tome što smo u nekakvom političkom i demokratskom  “sazrijevanju”  morali uvijek birati “manje” zlo, jer nam nije bilo dato da biramo veće dobro! Ponašamo se često kao onaj suprug koji je u inat svojoj ženi od sebe napravio evnuha! I nije tačno da nije bilo “agilnih” u kritici prošle vlasti; dokaz tome je da su  oni iz 90-ih, makar njihjov dobar dio, postali suverenisti! “Juče su bili” čuje se… Tačno! „Juče“ smo i mi bili đeca, a  danas to nijesmo!  Do „juče“  smo bili  sekularna država, a danas smo klerikalno-svetosavka, pravoslavna „džamahirija“! Kritika prethodnih vlastodržaca da, ali ne sa ciljem da se na vlast dovedu grobari crnogorske države!

Naknadno probuđena pamet, nakon  serijala skandala vezanih za manastire i manastirke u vrhovnom „apostolatu“,  kaže:“…Leposavić nije dostojan funkcije ministra pravde i ljudskih i manjinskih prava…“ Apsolutno tačno! Međutim, ovi i ovakvi vastodršci su produkt prethodne vlasti! Narasli su zahvaljujući njenoj indolentnosti, zahvaljujući tome što su dozvolili da porvostepeno osuđeni političari za terorizam u pokušaju učestvuju na parlamentarnim izborima. I što sad? Opet, patriote „od prvina“, koje su potpuno marginalizovani u proteklih 30 godina, a posebno nakon 2006. godine u svakom pogledu, moraju vaditi „uglijeve iz vatre“! Ilustracije radi, dvije krovne institucije kulture su na društvenim marginama: DANU i Crnogorski PEN Centar! Svaka država, koja drži do svog prosperiteta, bi ove dvije institucije uključila u budžetsko finansiranje, kao institucije od nacionalnog interesa, a ne da funkcionišu kao udruženja građana! I jedna i druga institucija okupljaju ono najvrijednije u oblasti kulture i nauke Crne Gore, sa imenima koja uživaju evropsku pa i svjetksu reputaciju!  Pozicija ovih institucija, nakon najnovijih parlamentarnih izbora, je neuporedivo lošija nego prije, jer se prethodna vlast makar povremeno trudila da izađe u susret individualnim potrebama njihovih članova, a opet prevashodno u  svrhu afirmacije Crne Gore, a ne lične, i na domaćem i međunarodnom planu! Kao ilustracija da su se i u kultiurnoj sferi „njivili“ oni koji su se u svom djelovanju ponašali slično SPC, svjedoče i riječi Prof. Dr Milorada Nikčevića, koji kaže: „Šutao je Univerzitet Crne Gore, šutala je CANU, ni tadašnja vlast nije imala odgovor na prijetnju koja se valjala crnogorskim ulicama. Apeliralo je tek nekoliko intelektualaca i jedina ustanova koja je Crnoj Gori preostala – Fakultet za crnogorski jezik i književnost…“  

Uz Fakultet, stoje i DANU i Crnogorski PEN Centar sa bitnom razlikom što se mogu nazvati „Nevidljive institucije“! Sramni fakat o kojoj gođ vlasti da se radi!  Ponavljam: „Kritika prethodnih vlastodržaca da, ali ne sa ciljem da se na vlast dovedu grobari crnogorske države!“

Ovakvim reagovanjima neće se uticati ni na svijest ni na savjest aktuelnih vlastodržaca, jer  je ta vrsta „artikala“ u „apostolatu“ kao i u Skupštinskoj većini „deficitarna“! Bitno je, zbog budućih generacija, da ostane traga o ovakvom načinu ponašanja, koje je odavno prestalo biti političko pitanje! Na sceni je vrlo problematično pitanje mentalnog zdravlja, ponora u koji žele uvući i nas! 

Sva ova ujdurma je usmjerena na „zamjenu teza“ u mentalnoj sferi, pri čemu je pandemija covida 19 samo „kolateralna šteta“, jer predstavlja privremeno stanje stvari, dok ovaj abnormalni „mentalni iniženjering“ ima dugoročne  i fatalne posljedice!