Fondacija ,,Bratstvo Lekića“ uz pomoć Centra  za konzervaciju i arheologiju Crne Gore završila je restauraciju spomenika u Donjim Seocima u Crmnici, koji je 1961. godine podiglo bratstvo Lekić precima oslobodiocima i herojima koji su stradali u ratovima od 1876. do 1945. godine - Oslobodilačkom (1876-1878), Balkanskim (1912–1913), Prvom svjetskom ratu (1914–1918) i Drugom svjetskom ratu (1941-1945).

Na svečanosti predstavnici UBNORA Bar, bratstvenici Lekići, kao i prijatelji i poštovaoci predaka Lekića  položili vijence na obnovljeni spomen-kompleks koji od 1966. godine ima status kulturnog dobra i odali počast stradalim rodoljubima.

Inicijator obnove spomenika, predsjednik Fondacije ,,Bratstvo Lekića“ Branislav Baćko Lekić, iskazao je zadovoljstvo što su uspjeli da  spomeniku povrate odgovarajući sjaj, i ostave ga potomcima da se nadahnjuju herojstvom Lekića i onim što su radili u vremenu u kojem su živjeli.

                                       Položeno je  cvijeće na spomen ploču , dje je poginulo dvoje Lekića prilikom napada Lekića na žandarme kako bi oslobodili uhapšenog Rista Lekića tada sekretara PK  KPJ omladine za Crnu Goru , Boku ,Sandžak, Kosovo i Metohiju , kasnije proglašenog za Narodnog heroja.

Podsjetivši da se na spomeniku nalaze imena boraca za oslobođenje od Turaka (1876–1878. godine) Balkanskih, Prvog i Drugog svjetskog rata, predsjednik Fondacije ,,Bratstvo Lekića“  Baćko Lekić  kaže  da su njihovi preci, koji su hrabro ginuli u svim ratovima, doprinijeli da se prezime Lekić izgovara sa poštovanjem  I nastavio : 

,,Na spomeniku se nalaze imena boraca za oslobodjenje od Turaka 1876 do1878.god., balkanskih ratova , prvog i drugog svjetskog rata.

U svakom vremenu u kojem su zivjeli,osnovna premisao im je bila sloboda , bila im je cast dati zivot za slobodu.

Na desnoj strani spomenika se nalazi petokraka , koja je simbol borbe protiv fasiyma , dje su Lekici dali veliki doprinos , da bi danas zivjeli u slobodi.

Na lijevoj strani spomenika nalaze se imena boraca , koji su poginuli, protiv tadasnjih neprijatelja Crne Gore Turaka.’’

Branislav Lekić  je podsjetio  na bitke u kojima su učestvovali preci iz Gornjih Seoca:

-Borba Crnogoraca od 1876 do 1878. god.  bile su krvave bitke za oslobodjenje Crne Gore. Borba za samostalnu Crnu Goru. Uspjeli su Crnogorci i 13 . jula 1878. godine na Berlinskom kongresu dobili toliko željenu samostalnost. Crna Gora postala je 27. , medjunarodno priznata država Evrope. Priznali su je sve tadašnje zemlje svijeta.

Na poziv Kralja Nikole, Crnogorci su pošli u balkanske ratove i I svjetski rat.

Opet su ginuli za drugog. Za braću kako su mislili.

Na Mojkovcu , Crnogorci su bili bedem, neprobojni zid za Austrougarsku vojsku. Smjenjivali su se juriši u hladnim januarskim danima. Ginuli su , gladni , goli i bosi bez municije , borba prsa u prsa sa bajonetima , dok su braća žurila da stignu < gde cveta limun žut <..

U mojkovačkoj bitci učestvovali su i Lekići.

Petar Milošev Lekić bio je komandir artiljerije i mitraljezaca.

Izginuo je veliki broj Crnogoraca , dok se vodila bitka za braću Austrougari su probili Lovćenski front.

1916 .godine Crna Gora je kapitulirala. Kralj Nikola napušta Crnu Goru.

1918. godine došla su odmorna braća i okupirala Crnu Goru.

Opet su Crnogorci morali u borbu.

Opet su se Lekići odazvali.

Petar Milov , dao je čuveni proglas , ustanicima i komitama i odigrao ulogu u pravljenju otpora srpskom okupatoru.

Sve je bilo uzalud. Crna Gora utonula je u bijedu , glad , a što je najgore Crnogorci su doživjeli strašno poniženje. Više nijesu smjeli reći da su Crnogorci.

Takav život izazvao je revolt i bunt , iako gaženi pod čizmom Karadjordjevića , Crnogorci , a medju njima i Lekići, pružili su otpor.

Pojavili su se mladi ljudi komunisti , kao odgovor na teror.

Medju mnogim Lekićima isticali su se Risto i Nikola.

Po Crmnici je pjevana pjesma .

< Od Crmnice dva sokola Lekić Risto i Nikola ,

tajno vlasti svud njih traže ,

na sve strane medju straže i

pomoću špijunaže,

al im sve to ne pomaže .....>

Nikakav teror nije mogao zaplašiti i ućutkati Lekiće.

Kada su ipak 1935.god žandarmi uspjeli da uhapse Rista Lekića skocili su Lekići da ga oslobode i nastala je borba. Dvoje Lekića je poginulo , više ranjenih < medju njima i jedna žena >, jer su i žene skočile da se biju sa žandarmima.

U pomoć Lekićima pohitala su braća Dabanovići i Orlandići. Ovaj dogadjaj se zbio u centar sela , nekih trista metara od ovog spomenika.

UBNOR  Bara postavio je spomen ploču na mjestu dogadjaja..

Nikola Lekić , svršeni student Zagrebačkog sveučilišta, ostavio je udoban zivot bankarskog činovnika i posvetio se borbi protiv nenarodnog režima.

Sa nepunih 25 godina postao je sekretar PK KPJ za Crnu Goru, Boku ,Sandžak , Kosovo i Metohiju. U tom periodu KPJ je bila razbijena. Nikola je predano radio na njenoj obnovi.

Svetozar Vukmanović Tempo je rekao > Ako je Jovan Tomasević osnovao KP CG , Nikola Lekić je njen obnovitelj.

Tempo i Vlado Dapcević slažu se u jednom. Nikola Lekić stvorio je takvu živu silu , da je PK za Crnu Goru, Boku , Sandžak , Kosovo i Metohiju  bio najjači i najmasovniji u tadašnjoj KPJ. Kadrovi koje je stvorio Nikola Lekić , podigli su 13 julski ustanak i bili rezervoar komandanata i komesara od Skoplja do Zagreba. Ti su ljudi odigrali veliku ulogu u NOB.

Te ljude je stvorio Nikola Lekić.

Kao što sve biva kod nas , doživio je veliku nepravdu , isključen je iz KPJ , pošao na Pljevlja i poginuo herojskom smrću.

Publicista Milorad Marković 1983. godine napisao je knjigu o Nikoli Lekiću Goraninu.

Ta knjiga je dokument o značajnim dogadjajima prije i početkom II svjetskog rata , svjedok mnogih stvari za koje se nije znalo.

Bilo je veliko interesovanje za ovu knjigu  pa je SUBNOR Crne gore , odštampao drugo izdanje. Ovim putem im se zahvaljujem.

Kada se pročita ova knjiga moze se shvatiti znacaj Nikole Lekića i ostalih Lekića u NOB , žrtve koje su podnijeli zajedno sa ostalim crnogorskim narodom, zaključio je Branislav Lekić.