Nikola K. Čelebić
ŚEĆANJE NA HEROJE BIŠEVA
(15 riječi)
U znak poštovanja svim palim borcima i komitama
– Priča o časti, otporu i narodu koji nije pokleknuo –
Reko Redžović Biševac je simbol jedne epohe — čovjek koji je, bez činova, titula ili zvanične funkcije, postao bedem protiv nasilja i nepravde, u vremenima kad se od Sandžaka pokušavao otrgnuti i posljednji komad dostojanstva, a Crna Gora poništena kao država.
Otpor protiv Pećanca i četničkog terora
U najtežim godinama, nakon formiranja Kraljevine SHS, kada su četničke jedinice pod komandom Koste Pećanca terorisale muslimanska sela, Biševo je bilo pred sličnom sudbinom. No, zahvaljujući odlučnosti Reka Redžovića - Biševca, taj zločinački pohod nikada nije ostvaren.
Reko je tada okupio 120 naoružanih boraca, poslao poruku Pećancu da se Biševo ne smije dirati, jer će, kako je rekao, „otići u mrtvačkim sanducima zajedno sa svojim hajducima”. Pećanac, poznat po brutalnosti, odustao je od napada, što je do danas upamćeno kao jedan od rijetkih slučajeva gdje je selo bilo pošteđeno – ne zbog milosti, već zbog odlučnosti.
Bitka na Gospodin Vrhu: čast u pobjedi
Godinu dana kasnije, 1925. godine, na lokalitetu Gospodin vrh, tokom oružanog sukoba, Reko Redžović Biševac i njegovi borci uspjeli su da zarobe komandira srpske žandarmerije.
Umjesto da ga pogube, kako je bio običaj u osvetničkim pohodima tog vremena, komandira su pet dana držali u Biševu.
Nakon posredovanja i razgovora sa ljudima bliskim vojvodi Zariji Joksimoviću, komandir je oslobođen. Ovaj čin je izazvao divljenje čak i kod neprijatelja. Joksimović se lično zahvalio Reku na viteštvu i izjavio:
„Ti si najveći heroj na prostorima gdje ja držim vlast.“
Ovaj događaj još jednom potvrđuje da Reko nije bio samo ratnik – bio je nosilac moralnog kodeksa, čak i u najtežim vremenima.
Stradanje i čast bratstava Ređovića i Omerovića
U borbama protiv žandarma i represivnog aparata, najveće žrtve podnijela su bratstva Redžovića i Omerovića. Među poginulima je bio i Arif Redžović Biševac, čiji su posmrtni ostaci, zajedno s jednim rođakom, osam dana ležali ispred džamije, jer im nije bilo dozvoljeno da ih sahrane. Tek pod okriljem kišne noći, rodbina ih je tajno sahranila ispod jednog bora u avliji džamije koju su njihovi preci sagradili.
Ova scena ostaje zauvijek urezana u pamćenje — kao simbol tuge, otpora i nepokorenosti.
Legenda sa Rujišta: Sukob sa Zarijom
Reko je poznat i po čuvenom dvoboju sa crnogorskim vojvodom Zarijom Joksimovićem iz Vasojevića. U planinskom masivu Rujišta, Reko je ranio Zariju u jednoj zaśedi, ali mu je — prema narodnom predanju — poštedio život i puštio da se vrati u Berane, gdje je liječio rane.
U pjesmi koja se usmeno prenosila generacijama, ostali su stihovi:
„Neće Reko da opali pušku, već mu ruku opružio mušku.”
Nasljeđe koje nadilazi granice
Reko Redžović Biševac nije bio ni partizan ni četnik. Bio je narodni komita, borac za pravdu i čast. Nije ratovao za ideologije, već za narod, dom i vjeru. Njegovo ime danas živi kroz predanja, pjesme i śećanja potomaka. U vremenu zaborava i prepravki, on ostaje simbol narodnog otpora, dostojanstva i vjere u pravdu. Primjer za poštovanje i ponos.
Reko Redžović Biševac svojim djelom je pokazao da nijedna sila ne može pokoriti narod koji stoji uspravno.
0 Komentara