Piše Goran Sekulić

Neđe uoči 30-og avgusta lani u jednoj kolumni sam se bavio, između ostalog, i direktnim porukama dijela srpske elite Srbima na Kosovu, u Republici Srpskoj i u Crnoj Gori da sami vide ko su od njih najbolji Srbi, jer to eto nije posao za centar i maticu srpstva u Beogradu. Još je govoreno i to da jeste da su Srbi u Crnoj Gori veoma prijatno iznenadili u litijama, ali ostaje da se u narednom periodu i dalje dokazuju na djelu i da se u takmičenju sa Srbima na Kosovu i u Republici Srpskoj pokaže koji je od ovih perifernih srpskih nacionalnih korpusa  (naj)pravi srpski?! Od tada do danas se naravno ništa bitnije nije izmijenilo u ovim i sličnim nastojanjima, osim što su se još više radikalizovala i što saobrazno proteklim i tekućim procesima u našoj zemlji svoju fašistoidnu oštricu sve više upućuju i ka ‘’nedovoljno pravim Srbima’’ unutar aktuelne vlasti. Time i pojačavaju pritiske i očekivanja – skraćujući rokove koje su im dali kada su ih ustoličili – radi realizacije njihovih megalomanskih, tj. veljih planova na uništenju Crnogoraca i Crne Gore, osobito zbog dva momenta: prvo, nezadovoljstva dinamikom i kvalitetom/sadržajem obavljenog posla, i drugo, približavanja termina kada bi se trebao obaviti za njih izuzetno važan posao redovnog popisa stanovništva i imovine u zemlji.

Sada je sve više od strane fašistoidnog dijela srpske elite na sceni pozivanje na ‘’integralno srpstvo’’. Nije više dovoljno biti samo ‘’dobar Srbin’’ što je koliko još do juče bila ulaznica za svesrpstvo i za svaku srpsku vlast. Jer, tvrdi se i pita što to zapravo znači? I daje se primjer da čak i neki ‘’dobri Srbi’’ sa periferije, konkretno iz Crne Gore,poručuju da se neće njima komandovati iz Beograda!? A takvu jeres (pre)veliki dio srpske elite jednostavno ne može da shvati, svari i – prihvati! Oni mogu, kažu, da ovjere kao uistinu ‘’dobro srpstvo’’ samo ono koje ‘’prirodno’’ zna ‘’gde’’ je njegov centar i ‘’gde’’ se određuje kvaliteta i mjeri količina srpstva neophodna, tj. dovoljna da bi neko bio zaista ‘’dobar Srbin’’, a time i zavrijedio da uđe u internu utakmicu za (naj)pravog Srbina!? Koliko se ovđe radi o unižavanju i nedostojnom tretiranju svakog pojedinca koji na takav status i odnos prema sebi pristane – ne treba posebno obrazlagati. I najviši državni, politički i vjersko-crkveni dostojanstvenici su u proteklom vremenu, bez izuzetka, prošli kroz ove totalitarne i neljudske velikosrpske šibe.

Treba pratiti ‘’logiku’’ iliti mengele velikosrpske elite, jer ona pokazuje svu destruktivnost prema drugim vjerskim i etničko-nacionalnim korpusima u Srbiji i u regionu, ali i svu autodestruktivnost, dakle, prema i unutar sopstvenih redova i pripadnika autentičnog, normalnog i zdravog srpskog nacionalnog osjećanja. Najnovije ‘’integralno srpstvo’’ ne dozvoljava da se iko ‘’unutar srpstva’’ na bilo koji način ističe ili razlikuje od drugih, ‘’istih’’ Srba. Tako, insistira se da su Srbi iz Crne Gore integralnio dio srpstva u cjelini, apsolutno, dakle, ‘’isti’’ i ‘’jednaki’’ kao i svi drugi Srbi u regionu, a i šire!? Ti drugi Srbi su dakako Hercegovci, Šumadinci, Srbi iz Srema, Bačke, Banata, iz Vranja, Leskovca, Makedonije, Republike Srpske… Što je govorio i pisao Vuk Karadžić ‘’Srbi svi i svuda.’’ Crnogorci su znači Srbi iz Crne Gore i ništa više od toga, tj. kao i svi ostali Srbi iz raznih krajeva srpstva, odnosno oblasti đe žive Srbi. Jeste, kažu, imaju Crnogorci neku svoju tradiciju, ali je to dio srpske tradicije i – ništa više od toga. Svjedoci smo koja grupacija je do sada i sada! unutar crnogorskog Parlamenta insistirala i insistira na upravo takvom viđenju etničkog, istorijskog i egzistencijalnog! bića i položaja Crnogoraca unutar srpstva, tj. unutar dakako većinski zaokruženog velikosrpskog regiona, a posebno u Crnoj Gori!, što od rođene zemlje i domovine pravi, praktično i u biti, ne-dom i tuđinski dom, tj. pravi od Crne Gore kao jedine nam domovine moguće izuzetno pogodno tlo za svakovrstne etničke i političke konflikte sa dalekosežnim eventualnim posljedicama s obzirom na istorijski dokazano vulkanski nemirno tlo Balkana u cjelini.

I sada smo došli na raskrsnici koja pokazuje koja dva puta (pre)ostaju Crnoj Gori u budućnosti: da li će se prikloniti ovom prvom čije smo konture u krokiju dali, ili onom drugom na koji smo kao društvo većinski, ali još samo verbalno, ‘’pristali’’ i kojim sve više samo simuliramo da se krećemo?! ‘’Integralno srpstvo’’ ne daje (njegov je koncept takav – totalitaristički, autodestruktivan i fašistoidan) nikakvu autonomiju crnogorskim Srbima, niti priznaje neku njihovu bilo kakvu autentičnu istoriju, tradiciju i personalnost.Sve što može ličiti na tako nešto, tj. sve ono što jeste odista autentičnost crnogorskih Srba (ne samo onih etničkih Srba koji žive u Crnoj Gori već i onih Crnogoraca koji sebe doživljavaju etnički kao Srbe, bilo u nacionalnom, jezičkom ili pak u vjerskom smislu), srpska fašisoidna elita jednostavno ne može da prizna i da osigura njihovu afirmaciju, budući da to sve izlazi van okvira njihovog nacionalističko-šovinističkog, imperijalnog i asimilatorskog nauma i projekta. O postojanju i davanju bilo kakvih ljudskih prava Crnogorcima u koncepciji ‘’integralnog srpstva’’ ne treba naravno trošiti riječi! Tako stvar stoji isto i sa manjinama, u suštini bilo kojih. Zato su Crnogorci prvi na udaru velikosrpstva kao srž i okosnica crnogorske državnosti, jer Crne Gore nema bez Crnogoraca. Za srpsku fašistoidnu elitu ne može biti dobrog Crnogorca ili dobrog Montenegrina, to je ‘’davolji nakot’’ kako je govorio njihov počivši mentor, vođa i novovjeki, tj. ovovjeki utemeljivač, ako ne u Srbiji a ono u Crnoj Gori svakako (a preko nje i u cijelom srpstvu dakako!?). Lov na Crnogorce i sve manjine u Crnoj Gori je neizostavni i nezaobilazni, prirodni i završni dio, podrazumijevajući i neophodan uslov, a najvažniji!?, svakog scenarija o realizaciji  ‘’integralnog srpstva’’.

Ako bi prevladalo ‘’integralno srpstvo’’ u Crnoj Gori, za čas bi se svi snovi (a nekmoli realnost!?) o sopstvenoj crnogorskoj, kako se danas voli reći ‘’građanskoj’’ iliti državi Crnoj Gori, raspršili da se više nikada ne sastave u dovoljno kritičnoj masi da se ponovo uzdignu. Oni koji danas unutar aktuelne vlasti kažu da su ‘’integralni Srbi’’ ali da su za suverenu Crnu Goru (ako ima takvih da to iskreno misle i tako rade!?), zapravo su na putu objektivnog ukidanja svakog crnogorskog obilježja (čak i srpskog u Crnoj Gori!?, bez obzira na njegovo porijeklo i prirodu, jer je neotuđivo ljudsko pravo da se svako osjeća i iskazuje onako kako misli da je i ko je) – nacionalnog, državnog, vjerskog, jezičkog, istorijskog, kulturnog, tj. jednog cjelovitog društvenog i građanskog miljea kojega ti isti crnogorski Srbi zajedno sa Crnogorcima (crnogorskim Crnogorcima) dijele sa svojim precima već vijekovima i dijeliće akobogda i u budućnosti sa svojim potomcima!? Etničko čišćenje je direktna i nužna, samozakonita i logična posljedica svake teorije o ‘’integralnom srpstvu’’. Možemo reći – nažalost, ali je to istina koja se mora imati i te kako u vidu! To je toliko puta do sada dokazano da najnovija priča o ‘’integralnom srpstvu’’ samo može voditi u jednom pravcu: pravcu sa dalekosežno negativnim i destruktivnim pokazateljima i posljedicama, jer ne samo da joj je maksima svi Srbi u jednoj državi, već i svi ne-Srbi van te države, pa čak i oni ‘’dobri Srbi’’ koji su to nedovoljno, jer nedovoljno i ne-bezpogovorno slušaju komandni centar velikosrpstva. Nesumnjivo je jedna ovakva priča o tome ko je (naj)pravi Srbin civilizacijski toliko anahrona i autodestruktivna i za njene planere i izvođače i za one koji su joj ‘’prirodno’’ na udaru, da je jasno da se u Crnoj Gori sve progresivne i razumne snage moraju udružiti radi odbrane,  nije fraza, golih života od zla po sebi gole vlasti i sile, radi odbrane – Crne Gore.