Cetinje i Manastir, bastion našeg postojanja i trajanja, simbol viševjekovnog otpora prema neprijatelju, najveće su svetinje za svakog Crnogorca i Crnogorku. Ovđe je na ovom kamenu sve započelo i ovđe završava… Mnogo puta je tokom svoje burne prošlosti grad pod Lovćenom proživljavao tešku sudbinu, bio razoren, paljen, pustošen… Rađajući se iz pepela, gordo i prkosno, uspio je da izraste i da se razvije ušuškan u zagrljaju okolnih brda, opjevanog Lovćena, čuvajući iskonsku autentičnost i duhovnost.

Cetinje je sinonim za Crnu Goru, jer su se svi uzleti i padovi grada ogledali i odražavali na sudbinu države. Ono je posebno, ima magičnu privlačnost  i neprolaznu vrijednost, njegove jasne i časne poruke vazda su budile pažnju javnosti i podsticale na pravična rješenja…Ima i onih, nažalost, ne mali broj, kojima je trn u oku, upravo zbog dosljednosti, opravdanog bunta i nepokornosti sili i nepravdi (još su svježe ratne 90 te) kada se gradom prolamala pjesma noseći poruku ljubavi i mira Sa Lovćena vila kliče… Oduvijek su Cetinje i njegovi građani visoko cijenili prave etičke vrijednosti, nosili nepodanički duh, bez straha stajali na braniku zlatne slobode i časnog krsta, ne uzmičući pred silom i pred režimom koji im nije naklonjen. Kako gledati mirno i  bez otpora na eskalaciju ekstremnih klerofašističkih snaga koje žele da izbrišu naš crnogorski identitet, kada nam otimaju svetinje koje su naši preci, u daljoj i bližoj prošlosti, svojim životom branili, kada bezočno falsifikuju istoriju, potiru i kradu našu kulturnu baštinu…Konačnica tog grlatog srbovanja, prisila da nas utope u „srpski svet“ je čin ustoličenja  Joanikija Mićovića na najautentičnijem crnogorskom mjestu i svetilištu, na Cetinju, u Cetinjskom manastiru. Nama je evo već tri  decenije poznata „vjerska“ djelatnost i „bogougodna“ retorika pomenutog, što ne priliči jednom sveštenom licu. O njegovoj ljubavi prema gradu i crnogorskoj državi  najbolje svjedoče njegova „hrišćanska“ i „patriotska“ djela uperena prema Crnogorcima.

Uvredljiva je i poruka premijera kada kaže da ga ne obavezuju osjećanja nekih tamo pojedinaca kojima „čitavog života nešto smeta“. Da, smeta nam i sve više iritira arogantno i nezrelo ponašanje ove vlasti, populizam, nedosljednost, skromno znanje i neiskustvo eksperata u vođenju državničkih poslova…Čudo neviđeno. Umjesto da u ovim dramatičnim i sudbonosnim trenucima za cjelokupno crnogorsko društvo, polarizovano do krajnjih granica, „oslobodilačka“ i  „apostolska“ vlast učini korak naprijed i pokuša da smiri uzavrele strasti i tenzije, svojim postupcima dovodi do usijanja konfrontiranje, ponovo aktuelizirajući stanje kakvo je bilo ratnih devedesesetih.

Bijedna je i provokativna namjera da se na Cetinju u Manastiru održi „radostan“ događaj, da na tron crnogorskih vladika, sjedne poglavar tuđe crkve (poznato je da su Pravoslavne crkve nacionalne, za razliku od katoličke koja je nadnacionalna, pa zato postoje ruska, grčka, bugarska, rumunska, srpska… crnogorska je ukinuta dekretom 1920. godine. Pitam se zašto baš u prijestonici, kada ogroman broj građana to ne želi i odbija, da li je to čin pokazivanja moći i revanšizma nad građanima koji ne dijele mišljenje Vlade i SPC.

Skaradna namjera da se ponosnom Cetinju nametne uloga „domaćina“  u službi je da se grad degradira, omalovaži i ponizi. Cetinje ne zaboravlja uvrede onih koji se žele poigrati njegovim dostojanstvom, uniziti i obezvrijediti herojska istorija zlatnim slovima ispisana, koja je svijet zadivila. Najmanja evropska prijestonica, perjanica u očuvanju iskre crnogorskog slobodarstva ni ovoga puta neće pokleknuti, neće dozvoliti da njen zlatni orao visoko raširenih krila ne poleti i ponese poruku mira, ljubavi i sloge.

I pored svih „bezbjedonosnih“ mjera i uvezenih pomoćnih snaga da spriječe i onemoguće nas „teroriste“ i „osobe sa kriminalnim dosijeima“, da izađemo i izrazimo svu ogorčenost i bunt vašeg sluganskog režima, poručujemo jasno i glasno, mi građani patriotski  oprijedeljeni, kojima je Crna Gora jedina država, nećemo  odustati od svoje namjere. Čvrsto vjerujem, ustaće, i stari i mladi s jasnom porukom da NE ŽELIMO da se u simbolu naše vjekovne slobode i državnosti, duhovnom kolosu, ustoliči osvjedočeni negator crnogorske nacije, Crnogorske crkve, kulture i jezika, zalažući se otvoreno za „srpski svet“. Još ima vremena da se ustoličenje vladike Mitropolije Crnogorsko-primorske, kao dijela Srpske pravoslavne crkve, obavi u nekom drugom gradu, jer na Cetinju nije dobrodošao kao duhovni pastir.

Riješenost da istrajemo u pružanju građanskog otpora na demokratski način u pokušaju grube agresije i  asimilacije, upravo je naša obaveza prema gradu, prema državi, Crnogorskoj crkvi i našoj crnogorskoj mlado.sti što ćemo pokazati 5 –tog septembra.  Ne dirajte nam Cetinje neprikosnovenu uzdanicu u odbrani prava, časti i slobode Crne Gore.

DA JE VJEČNA CRNA GORA!