Ni četvrte uzastopne  kvalifikacije za Prvu fudbalsku ligu( 1972. godine) Budućnost nije prošla, kao što to neće uraditi ni u petom pokušaju. Te godine Spartak je imao više sreće, iako je sve do 85. minuta u Subotici izgledalo da su Titogradjani prvoligaši. Budućnost je na revanš otišla sa 1:0, Spartak je izjednačio taj rezultat  i uslijedila je penal drama, poput one sa Slogom, pod Goricom, kasnije i Mariborom. I u takvim situacijama neko mora da pogriješi a time u javnosti da bude "obilježen" da je prodao utakmicu. Tako je bilo i u duelima sa Slobodom, Slogom, Vardarom, tako će biti i sa Mariborom, naravno i sa Spartakom.

        U Subotici odlučujući penali sa jedne stane Dragan Šaković, sa druge Radivoje Radosav.

       Uzalud je Šaković molio trenera Dušana Nenkovića da neko drugi izvede, da on nije za to bio spreman, niti "vičan" udarcima sa 11 metara. Nenković, koga je izuzetno cijenio kao trenera i čovjeka rekao mu je ti si uostalom kapiten i moraš šutirati. Mnogi koji su bili na toj utakmici kažu da se kod Šakovića u kretanju ka lopti osjećala nervoza.

        Igrač Budućnosti    je pogodio unutrašnji dio stative i po zakonima fizike lopta je trebalo da udje u mrežu. Ali, nije. Radivoje Radosav je donio radost domaćinu, a četvrtu uzastopnu tugu "plavo-bijelima".

         I opet priča da je (ovom prilikom)Šaković prodao utakmicu. Njemu je to sve teško palo, napustio je Budućnost , otišao u Bor  i više nije oblačio "plavo-bijeli" dres.

        A šta se desilo koju godinu kasnije u tom istom gradu, ali ovoga puta Šaković u drugoj ulozi, trenera OFK Titograda.

       Poveo je tim na pripreme u Suboticu. Kaže da su imali srdačan doček, evociranje uspomena sa kvalifikacionog duela sa Spartakom  i neizostavnu priču o promašenom penalu.

           Za istim stolom nadju se predsjednik OFK Titograda, njegov rodjak koji živi u Subotici i naravno Dragan Šaković. Predsjednikov rodjak nije znao da je to upravo Dragan Šaković i počeo je priču kako  je  1972. godine sve upropastio onaj Šaković, (jer bilo je spremno od naših ljudi u Vojvodini veselje), da zna koliko je dobio novca da promaši penal i ko mu je dao. Predsjednik i Dragan su mislili u početku da je to obična šala. Vjerovatno bi ispod stola bilo guranja nogom da su mislili da je drugačije.

         Rodjak je bio toliko uporan da je pojačavao priču. I kad se "zagustilo", Šaković mu je rekao da ne vjeruje da bi on to učinio, zna ga kao moralnog čovjeka. Medjutim priča ne malaksava, pojačava se. I kad je predsjednik vidio što bi narod rekao "zlu i goru", obrati se rodjaku riječima- Prestani sa tom pričom, znaš li da je ovo Dragan Šaković ? Nastaje tajac, čovjek pocrveni od muke i u čudu što da radi. Izvinjenje nije dovoljno, ostade blam.

       I ta izvinjenja su bila svakodnevna, dok su trajale pripreme u Subotici.

  Dugogodišnji prvotimci i sapatnici iz kvalifikacija Gano Ćerić i Dragan Šaković

      Dragan kaže tada mu    je to teško palo, koju godinu kasnije priča je bila i simpatična na svu sreću neistinita.

      Jer kako fudbaler, ako želi da promaši penal, baš šutira u stativu. I kako njemu dati pare, ko je znao da će taj upravo šutirati. Mogao je neki drugi biti tragičar.

      O namještanju utakmica i  tih priča u kvalifikacijama bilo je još dosta. Ova je možda bila i najneobičnija.

      Dragan Šaković je ostavio dubok trag u Budućnosti i crnogorskom fudbalu. Jedna je od fudbalskih veličina ispod Gorice. Teško da bi iko danas u njega upro prostom da je nešto  nesportski uradio, namjestio. A to što je serija neuspjeha u kvalifikacijama teško pala, moralo je negdje "odušiti".

       1972. godina osim neuspjeha u kvalifikacijama ostaje upamćena što nakon dugodišnjeg igranja više u istom dresu neće zajedno nastupati Folići, braća Mišo i Rajko i Šakovići (Dragan i Rade, za koje mnogi i danas misle da su braća) Dragan kaže, nijesmo braća, ali  živjeli smo kao da smo bili rodjena braća.

         Dragan je sa zadovoljstvom, ljubazan i sa osmjehom kao i uvijek, pristao da o ovome priča za Crnogorski portal. Naši čitaoci, nadamo se, rado će ovo pročitati.

Naš je komentar "Ispeci pa reci"

Autor: Budimir Bućin