Dobar dio javnosti i dalje se, gotovo svakodnevno, iznenađuje onim što je dio stvarnosti u Crnoj Gori. No, pitate li cetinjskog književnika, akademika DANU i potpredsjednika Crnogorskog PEN centra Sretena Vujovića, reći će vam kako za njega odavno nema baš nikakvih iznenađenja.

Sve što se dešava, reći će on, moglo se odavno naslutiti, a razgovor sa Vujovićem počeli smo na temu jedne od najnovijih odluka vlasti – one o dodjeli „Miroslavljevog jevanđelja“ Milutinu Mićoviću.

Na pitanje da li odluka o dobitniku ovog državnog priznanja predstavlja očekivan nastavak onoga što Vlada sprovodi duže od godinu, Vujović dodaje kako sve traje mnogo duže.

„Ovđe se ne radi samo o godini. Ovo je nešto što smo imali prilike gledati u kontinuitetu. Jedina razlika je što najnoviji slučaj jasno pokazuje da ovo nije incidentna situacija, već dio sistemske ideje. Śetimo se samo dodjele nagrade „Risto Ratković“ osuđenom ratnom zlikovcu Radovanu Karadžiću. A śetimo se i „nagrade“ u klerikalnom smislu ratnim zlikovcima, njihove kanonizacije popa-koljača Mace Vukojičića, Slobodana Šiljka i kvislinga Joanikijia Lipovca. 

Nakon toga dolaze negatori Crne Gore i Crnogoraca, Dobrica Ćosić i Matija Bećković, koji kompletan novčani iznos Njegoševe nagrade daju u fond za rušenje Mauzoleja i ponovno podizanje kapelice Aleksandra Karađorđevića, koja je u ono vrijeme poslužila da označi konačno poniženje i nestanak Crne Gore“, prisjeća se on.

Posljedice 'mudrosti' iz prethodnog vremena

Iz toga se, poručuje Vujović, nameće zaključak kako 'politička mudrost' vladajuće elite iz ranijeg perioda nije davala nikakve rezultate.

„Izuzev ako rezultati nijesu to što je takvom „mudrošću“ pomogla oživljavanju kleronacionalističke, a s obzirom na to koje vrijednosti baštine, može se komotno reći i klerofašističke strukture, koja sada obnaša vlast u Crnoj Gori, kao marionetska vlast „prekomponovane“ Velike Srbije, sada poznatije kao „srpski svet“. Ovo je projekat stariji od obnove crnogorske državnosti, pa se pitam što su ovih decenija radile odgovarajuće državne službe, čiji je zadatak bio da prepoznaju ovu uspavanu neman, koju više od 100 godina gaji filijala SPC u Crnoj Gori“, ističe Vujović. 

On naglašava kako po logici onih koji danas zagovaraju 'srpski svet', „Miroslavljevo jevanđelje“, baš kao i „Oktoih“, pripada srpskoj kulturnoj baštini.

„Pa je stoga i „prirodno“ da se ova nagrada nađe u rukama ponižavatelja Crne Gore i Crnogoraca, i ne samo njih, koji u svemu nastavljaju zamisao ideologa Amfilohija Radovića. Śetimo se samo kakvim je kvalifikacijama on „čašćavao“ Crnogorce i pripadnike manjinskih, nesrpskih naroda, pa stoga Mićovićeve kvalifikacije predstavljaju drugačiju vrstu primitivizma i zle namjere od one koju im je „Đedo“ ostavio u amanet! MPNKS, što sam više puta pominjao, treba dodati još samo i „etničkog čišćenja“, jer je više nego očigledno da je napravljeno veliko etničko čišćenje, „po dubini“ i svim „dimenzijama“ na nacionalnoj osnovi“, ističe on.

Slučaj za krivične prijave

PEN centar pokrenuo je peticiju kojom zahtijeva da Vlada poništi odluku o ovogodišnjem laureatu. Do sada, potpisalo je više od 1.500 građana, no, znajući sudbinu prethodnih sličnih inicijativa, ali i kapacitete vlasti da 'čuju' drugačiji stav, Vujovića smo upitali šta će ukoliko i ovog puta glas građana bude ignorisan.

„Dobro je da ova peticija, kao i neke druge, nije prekrivena velom tišine. Ona nema obavezujući karakter, ali s obzirom na to da ukazuje na niz ozbiljnih i teških krivičnih djela, trebalo bi da bude signal za Vrhovno državno tužilaštvo da pokrene odgovarajuću pravnu proceduru. Poučeni ranijim iskustvom, očekujemo ignorantski odnos, pa stoga nije na odmet razmišljati i o podnošenju krivične prijave protiv svih koji su doprinijeliovom unižavanju crnogorske države i kulture. Izvjesno je da su ljudi iz ranije vlasti dobro znali sa kim imaju „posla“, pa su „kupovali“ vrijeme računajući da će nadmudriti ideologe „Srpskog sveta“. 

Jedna takva avantura crnogorskog suverena nas je 1918. godine skupo koštala. Nadam se da su Crnogorci osviješćeni u dovoljnoj mjeri i da neće dozvolili ponavljanje istorije“, poručuje Vujović.

Crna Gora je bila, jeste i biće moj izbor, a ljubav se nikada ne pita „što dobijam zauzvrat?“

Govoreći o aktuelnoj vlasti, Vujović smatra kako ona nije slučajno nazvana „ekspertskom“, jer svoje „domaće zadatke“ revnosno ispunjava.

„Uništavaju sve što se može uništiti, od kulturnog, naučnog, prosvjetnog i ekonomskog, kako bi nas doveli u stanje vazalnog odnosa i svakovrsne ovisnosti od Srbije, a kojoj su prethodno poklonili, u vlasničkom smislu, naše sakralne objekte. 

I kako bi predśednik Srbije Aleksandar Vučić, sa određene vremenske distance „častio“ Nikšić dva miliona eura, najvjerovatnije od onih oko 100 miliona, koje Srbija, samo iz manastira Ostrog, dobija na godišnjem nivou. Ne zaboravimo ni to da je Vučić predśedničku zakletvu položio držeći ruku na Miroslavljevom jevanđelju. Tada je, kao i u ostalim slučajevima, izostala odgovarajuća reakcija sa državnog vrha i onda dolazimo do svih ovih apsurda, kao logične posljedice prošlosti“, smatra naš sagovornik. 

Milošević je poražen vojno, ali ideološki nije

Vujović se pita i kako je moguće da počasni ili strani državljani mogu uopšte imati pravo glasa, a kamoli biti predsjednici opština ili ministri. 

„Śetih se davnih predśedničkih izbora u SAD, kada se jedan kandidat morao povući iz izborne trke zato što je imao dvojno državljanstvo. Osim toga, u kojoj to državi liše naše, političari prvostepeno osuđeni za pokušaj terorizma, mogu uopšte učestvovati na bilo kojim izborima? Nijesu postali dio vlade, jer bi bilo previše očigledno da sebi ponište prvostepenu presudu, pa su za tu rabotu odabrali „izvođače radova“. Kada je taj posao obavljen, oni zahtijevaju „dio kolača“, a sve se prelama preko ove nesrećne države, koja im treba samo kao „baza“ da bi imali uslove za profiterstvo iz dviju država“, kaže Vujović.

Upitan da li ga aktuelno doba podsjeća na devedesete, naš sagovornik najprije kaže da je u nekim segmentima situacija i gora.

„Mi smo se po nekim značajkama vratili u srednjovjekovni mrak. Devedesetih se lakše prepoznavao zli naum, jer je po pravilu bio propraćen zveckanjem oružja. U suštini, nema razlike izuzev što je ovo mnogo perfidniji plan, brižljivo pripreman nakon sloma Miloševićeve vojne mašinerije. Milošević je poražen vojno, ali ideološki nije, jer ovo čemu sada prisustvujemo je samo paklena prekompozicija Memoranduma SANU, koja ima različite pojavne oblike – „srpski svet“, „Mali Šengen“... po onoj Njegoševoj „tragovi su mnogi do pećine“ ili „manji potok u viši uvire, kod uvora svoje ime gubi“, poručuje on.

PEN centar omasovljen, pomažu rijetki dobrotvori

Samo se po sebi tako nametnulo i pitanje da li je u PEN centru situacija kao i devedesetih. Vujović ističe kako je najprije velika greška prethodne vlasti što nije prepoznala PEN centar i DANU kao čuvare crnogorskog kulturnog i nacionalnog bića.

„Crnogorski PEN centar je nakon određene stagnacije uslovljene, prije svega, katastrofalnom finansijskom situacijom i rečenim neprepoznavanjem od strane institucija države Crne Gore, osvježio svoje članstvo, uključivši najznačajnije crnogorske stvaraoce, koji bi činili čast i daleko brojnijem narodu, pokrenute su i razne aktivnosti, a uz pomoć rijetkih dobrotvora uspijevamo da izmirimo dugovanja prema centrali u Londonu i obavljamo tekuću djelatnost. Ukoliko ovo nezasluženo prokletstvo u vidu marionetske, kleronacionalističke vlasti ode na političko smetlište, đe i pripada, nova vlast bi trebalo ozbiljno razmisliti da se ove dvije krovne institucije (PEN i DANU) uključe u budžetsko finansiranje. Time bi se stvorili preduslovi da se više nikada ne dođe u situaciju urušavanja bića Crne Gore, njegove destrukcije i kulturocidnog djelovanja“, smatra on.

Cetinjski književnik decenijama već na svojoj koži osjeća surovost vlasti. Četiri puta ostajao je bez posla, kako će dodati – i hapšen je, bio prinuđen na političku emigraciju, podmetana su mu krivična djela, a prije nekoliko godina je ostao i bez radnog mjesta u školi na Barutani. 

„To se dogodilo na traženje jednog organizatora tamošnjih političkih litija, na koje su „hodočasnički“ do Podgorice odvodili i đecu iz osnovne škole. Na sreću, uspio sam, makar privremeno obezbijediti radno mjesto. Sada očekujem „elegantno“ dovođenje u poziciju vraćanja na pola norme časova u OŠ „Njegoš“, dakle pola plate, na način što jednom v.d. direktoru, čije časove pokrivam, neće biti obnovljen angažman na mjestu direktora. Ovo najočitije govori da se ništa ne mijenja izuzev „izvršitelja“. Nikoga ne krivim, jer Crna Gora je bila, jeste i biće moj izbor, a ljubav se nikada ne pita „što dobijam zauzvrat?“ Ona se jednostavno daje“, zaključuje Vujović.