Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Ne znam da li bi Dritan Abazović prihvatio da pilotira avionom punim putnika, ali je nevjerovatno sa kakvom se on ubijeđenošću bavi stvarima o kojima definitivno nema pojma. Što to kvalifikuje Dritana Abazovića da sa takvom prepotencijom govori da mu niko nije ponudio nijedan argument protiv smicalice koja se kamuflažno naziva Open Balkan? Mnogo je ubijedljivih analiza iznešeno u medijima koje govore da je Open Balkan u najmanju ruku projekat koji Crnoj Gori ne može donijeti nijedno dobro, a više je nego sigurno da, sem što može skrenuti evropski put na sporedni kolośek, na kome će biti jedna od vagona Open prevare, donosi Crnoj Gori značajne ekonomske probleme. Stereotip koji koristi Abazović da veliko tržište po logici stvari samo može donijeti benefite je u ovom slučaju nedotupavan, jer veće tržište pogoduje uvijek onome ko je jači, koji može plasirati svoje robe, kojem trebaju tržišta na koja nesmetano može prodavati svoje proizvode, čak iako nijesu najboljeg kvaliteta. Što to može Crnoj Gori donijete tržište sa šest, ili pet i po zemalja kada Crna Gora skoro sve uvozi i vrlo malo proizvoda izvozi?

Crna Gora je 2006. godine potpisala sporazum pod imenom CEFTA sa Albanijom, BiH, Bugarskom, Rumunijom, Hrvatskom, Makedonijom, Moldavijom, Srbijom i privremenom administracijom OUN na Kosovu o slobodnoj trgovini i slobodnom kretanju kapitala. Sporazum je stupio na snagu 2007. godine. U međuvremenu su iz Sporazuma istupile Hrvatska, Bugarska i Rumunija zbog ulaska u EU. Što je to Crna Gora dobila tim sporazumom, kojim je bilo predviđena slobodna trgovina, bez carina, prelevmana i drugih vidova zaštite domaće proizvodnje, samo sa 1% carinskim evidentiranjem? Da li je najvažniji proizvod Crne Gore, a to je turistička ponuda, dostigla bum potpisivanjem CEFTA sporazuma? Svakome je jasno da Sporazum nije donio Crnoj Gori ni povećani broj gostiju, ni bolju strukturu gostiju, ni mogućnost da putem turističke ponude plasira svoje proizvode! Naprotiv, postala je potpuno zavisna od uvoznih proizvoda, ne baš najboljeg kvaliteta, uvozni proizvodi su mahom zadovoljavali turističku ponudu, čime su veću korist od turističke potrošnje imale druge zemlje Sporazuma od same Crne Gore!

Krize zbog COVID-a 19 i agresije Rusije na Ukrajinu podigle su tražnju za hranom i dovele do drastičnog povećanja cijena hrane. Crna Gora uvozi sve skuplje i skuplje proizvode, inflacija u Crnoj Gori je skoro istovjetna sa inflacijom u Srbiji, zemlji iz koje se uvozi gro proizvoda. Crna Gora proizvodi mnogo zdraviju i kvalitetniju hranu od većine koju uvozi. Paradoks je da je Crna Gora preplavljna mliječnim proizvodima iz uvoza koji se proizvode većinom od mlijeka u prahu nabavljenog u Poljskoj i drugim zemljama, dok ima sopstvenu proizvodnju mlijeka, mnogo boljeg kvaliteta. Slično je sa proizvodnjom flaširane vode za piće. Nijedan od tih crnogorskih proizvoda nije moguće pronaći u prodajnim objektima u ostalim zemljama, potpisnicima Sporazuma, pa se s pravom postavlja pitanje što je Crna Gora dobila njegovim potpisivanjem? Samo je uništila sopstvenu proizvodnju i prepustila tržište uvozničkim lobijima. Floskule kako zemlji veličine Crne Gore pogoduje da bude dio većeg tržišta obesmišljene su tom poraznom činjenicom. Upoređivati otvorenost tržišta EU sa Open Balkanom je još jedna besmislica, jer u EU vladaju zakoni tržišta, za razliku od naših prostora u kojima postoje poludirigovane ekonomije, često sa političkim konotacijama.

Zemlje kandidati godinama i decenijama pregovaraju sa EU kako bi postigle standarde za integraciju u evropsko društvo i bili dio jedinstvenog tržišta roba, kapitala i radne snage. Koji su to kriterijumi koje postavlja Open Balkan kako bi se unutar njega poštovali principi koji ne bi ugrožavali demokratske principe i nemiješanje u unutrašnje stvari drugih zemalja? Pa ako je sreća samo veličina tržišta, što ne bi onda potpisali sa Rusijom sporazum o slobodnom kretanju roba, kapitala i ljudi? Ako razumijete što hoću da kažem? Praviti otvoren prostor sa zemljama koje nijesu ni kandidati za EU, ili sa zemljama koje su otvorila dva poglavlja je sprdanje sa suštinom onoga što neko hoće da predstavi kao EU u malom. I to na prostoru na kojem nijesmo još raščistili sa velikodržavnim projektima? Hoćete li da vjerujete institucijama na čijem je čelu jedan Vulin, ili koje su sve pod kontrolom jednog čovjeka da će profesionalno radite svoj posao, bez zadnjih namjera, pa da im otvorite granice?

Što to novo donosi Open Balkan? Pa donosi to da će roba nesmetano ulaziti u Crnu Goru bez ikakve provjere, vjerujući atestima proizvođača ili tuđim institucijama, da će razni polaznici Megatrenda i njegovi doktoranti lako dolaziti do posla u Crnoj Gori, posebno na primorju, što znači dodatnu nezaposlenost u Crnoj Gori, da će kapital bez mogućnosti provjere porijekla napraviti od čitavog primorja Budvu, ili kako je popularno zovu – Leskovac na moru, itd. Da ne pominjemo moguće reprekusije na strukturu stanovništva, mogućnost uticanja na političko opredjeljenje i orijentaciju države, kao načinu ostvarenja nacionalnih projekata. Samo ortodoksna budala može vjerovati da će se Open Balkan zadržati samo na ekonomiji!

Analizirajući riječi Dritana Abazovića da bi Open Balkan sačinjavali šest država, a ne pet i po, prvo što čovjeku padne na pamet da Abazović ima namjeru da žrtvuje Crnu Goru kako bi Kosovo dobilo ravnopravan tratman i tako na mala vrata dobilo priznanje Beograda. Konačno, da njemu nije na umu dobrobit Crne Gore, već da je dio neke druge koncepcije. Riječi Abazovića da mu niko nije rekao nijednu manu Open Balkana treba okrenuti i tražiti da kaže bar jednu korist od njega za Crnu Goru. Ali ne na nivou praznih floskula o većem tržištu, upoređivanja sa otvorenim tržište EU, jer su to notorne besmislice koje u realnom životu nemaju nikakvu potvrdu. Naprotiv.

Besmislice da učešće u Open Balkanu neće vratiti Crnu Goru u pregovorima o pristupanju EU na nivo ostalih članica su obmana onih koji Crnu Goru vide u drugom zagrljaju. Nikada EU neće otvoreno reći da će bilo koji politički projekat, što Open Balkan jeste, usporiti nečije integracije, tako se to ne radi, ali razumnom čovjeku je jasno da će ta naopaka priča postati alternativa za članstvo u EU, sa nekim dodatnim pogodnostima, sličnim onim koje je naveo francuski predśednik Makron u svom najnovijem prijedlogu. Sem nečijih tvrdnji, bez ikakvog utemeljenja, naročito osoba kojima je prioritet svaka veza sa Srbijom, ili Albanijom, svejedno, ne postoje nikakve naznake niti garancije da to neće biti tako. Nadam se da osobe kojima je san da Crna Gora bude 27. izborna jedinica Srbije, ili koji predlažu isušivanje Skadarskog jezera neće biti ti „autoriteti“ koji će ubijediti javnost da je Open Balkan sreća za Crnu Goru i da je on neće odvući još dalje od integracija u civilizovani i demokratski svijet!

Konačno, kako je to Crna Gora došla na jadne grane da jedna po svemu problematična ličnost suvereno odlučuje o budućnosti Crne Gore, bez ikakvih demokratskih procesa utiče na njenu buduću političku sudbinu, mijenja zakone, uvodi arbitrarnost u sve društvene pore, zahvaljujuć samo tome što je tas na vagi između procrnogorske i anticrnogorske  političke opcije i klimoglavcima iz svoje sopstvene partije. Zar građani Crne Gore ne vide svu bijedu u kojoj se našla Crna Gora time što o njoj odlučuje osoba koja umišlja da je popila svu pamet svijeta, da se razumije i u geopolitiku, ekonomiju, u sve, a da se radi o univerzalnoj neznalici, koja ne barata ni oblašću iz koje je doktorant i osobi koja je koncentrat kompleksa, džiberluka, populizma i demagoških manipulacija. Zaista se čovjek zapita kako se to narod koji je vazda imao hrabrosti da se suprostavi svim svjetskim alama, koji je sinonim za slobodarstvo i junaštvo dogurao do nas ovakvih koji pognutih glava dozvoljavamo da nad nama vrši eksperimente osoba koja bi u nekadašnjoj Crnoj Gori bila potpuno marginalizovana.

Svi oni politički subjekti koji podržavaju manjinsku vladu Dritana Abazovića pod hitno treba da se zapitaju da li treba i dalje da je podržavaju, da mu omogućavaju da korišćenjem glasova anticrnogorskih stranaka u Parlamentu i ekvilibristikom između dvije podjeljene političke opcije ostvaruje svoje naume, dok i dalje opstaje na vlasti procrnogorskim glasovima. Ukoliko ne misle da postanu saučesnici Dritana Abazovića i izigravaju ikebane dok Crna Gora ide vrlo problematičnim putem, već juče su morali da prave strategiju kako urediti, uz direktno učešće EU, kredibilne izborne zakone, kako bi se održali što demokratskiji izbori i što prije izašlo iz ove agonije. Izbori u Nikšiću su pokazali pravo nedemokratsko lice vlasti u kojoj je Dritan Abazović čovjek koji odlučuje, kao i nasilje u Cetinju 5. septembra prošle godine kojim je pokazao da su mu iskrene patriote samo balast, dio stanovništva koji treba označiti ekstremnim, kako bi što nesmetanije mogao utopiti Crnu Goru u projekte okolnih država.