Crnogorsko društvo nezavisnih književnika (CDNK), prijedlog tzv. Temeljnog ugovora Vlade Crne Gore sa Crkvom Srbije smatra imperijalnim aktom, bez presedana u milenijumskoj istoriji Crne Gore. U proteklim vjekovima borbe za slobodu i nezavisnost, Crna Gora nikad nije bila suočena s tako ponižavajućim dokumentom. Jer tzv. Temeljni ugovor, nije „temeljan“ ni ustavan – pravomoćni međunarodni sporazumi ne mogu se sklapati između suverene države i institicije čije je sjedište u drugoj državi(sic!) – napisan je u beogradskoj patrijaršiji, i proslijeđen Dritanu Abazoviću, trenutnom predsjedniku Vlade. Drugo, prijedlog ovog teksta sročen je s više imperijalne arogancije nego što je to bio ijedan ferman, ukaz, ultimatum koji su okupatori dosad javno deklarisali od vremena arhonta Petra.

Ova arogancija, kako navode, izvire iz imperijalističkog narativa da su crnogorsku naciju oktroisali komunisti, kao antisrpsku tvorevinu, i da Crnogorci nemaju sopstvenu istoriju, autohtonu duhovnu i kulturnu tradiciju. Imperijalisti narodima i nacijama ne oduzimaju istorijsku i kulturnu baštinu ekskluzivno zbog kulturno-ideoloških opsjena, pasatizma, zagledanosti u svoj imaginarni zlatni vijek, rasističkih tlapnji, nego prvenstveno zbog empirijski potvrđenih fakata da nacije kojima je oduzeto sjećanje i prava da slobodno razvijaju svoju kulturno-nacionalnu posebnost, nemaju ni prava na budućnost. Zato je tzv. Temeljni ugovor zamišljen da bude posljednji ekser zakovan u mrtvački kovčeg crnogorske nacije, kako bi Crnogorcima dodijelili sudbinu evropskih Hazara.

"U ovom kontekstu treba još istaknuti da u savremenom svijetu ne postoji nijedan zvanični međunarodni dokument koji se temelji na tako očiglednim falsifikatima, kao što je prijedlog tzv. Temeljnog ugovora, koji ignoriše istorijske izvore prvog reda, o postojanju samostalne i autokefalne pravoslavne crkve u Crnoj Gori: Ustav Knjaževine Crne Gore, Sintagma Carigradske patrijaršije, akt kralja Asleksandra o ukidanju CPC, te hiljade zvaničnih dokumenata korespondencije CPC s ostalim crkvama u pravoslavnoj Vaseljeni. Epska laž i fantazija o devetovjekovnom duhovnom i kulturnom kontinuitetu Srpske crkve u Crnoj Gori, koja oficijelno prisvaja ukupnu pravoslavnu baštinu naše zemlje, pa i dva najveća crnogorska kulturna i duhovna autoriteta, Petra Prvog Petrovića Njegoša i Petra Drugog Petrovića Njegoša, samo je još jedan segment u decenijskim aktivnostima Beograda i njihovih marioneta u Crnoj Gori da iskorjene crnogorsku kulturu i naciju", navode u saopštenju.

Zbog izmanipulisane i, kako navode, površno upućene domaće, i inostrane javnosti, važno je naglasiti da duh i slovo tzv. Temeljnog ugovora razotkrivaju ideološku i političku pozadinu nedavne Moleban revolucije iliti litija: da „litije“ nijesu organizovane zbog ugroženih prava vjernika Crkve Srbije, koja je i u vrijeme bivše vlasti bila država u državi, nego da bi se promijenio sekularni karakter društva i konačno asimilirala crnogorska nacija. U tom kontekstu su nakon promjene vlasti 30. avgusta 2020. na čelu nacionalnih i lokalnih kulturnih i prosvjetnih ustanova, medijskog javnog servisa i brojnih vladinih agencija, postavljeni skandalozno nekompetentni kadrovi, klerikalci, isključivo prema kriterijumima ideološko-nacionalne podobnosti „rusko-srpskom svetu“, i otvorenom neprijateljstvu prema crnogorskoj kulturi i naciji.

"Naglašavamo da je posebno devastiran sektor kulture, u kojemu se sistematski stigmatizuju i marginalizuju kompetentni, međunarodno priznati stvaraoci i organizacije, koji su u potonjih par decenija bili nosioci razvoja i afirmacije crnogorske kulture. Ergo, jasno je površnim uvidom u sadašnju produkciju, njene kreativne domete i međunarodnu razmjenu, nakon dolaska na vlast „apostolske“ i aktuelne dritanovske Vlade da je naša savremena kultura tabula rasa, u kojoj se promovišu nacionalizam, provincijalizam, kič i šund. U cilju potpunog zatiranja i trivijalizacije crnogorske kulturne scene, do nivoa potpune beznačajnosti, budžet za kulturu smanjenjen je s 2,5 posto na 0,8,posto, što nije bio slučaj ni u uslovima ograničenog odbrambenog rata. S druge strane, troše se milionska sredstva građana Republike Srbije – ali iz sivih fondova srpske države za specijalne namjene – za Srpsku kuću, Maticu Srpsku, Crkvu Srbije, brojne portale, televizije i drušrvene mreže, koje pod kontrolom Beograda sistematski rade na uništenju crnogorskog identiteta", stoji u saopštenju.

U, kako kažu, kompleksnoj operaciji zatiranja crnogorske nacije, konačno i države Crne Gore – koju smatraju slučajnom i neodrživom – velikosrpski ideolozi pronašli su, smatraju, i nove saveznike: političke predstavnike albanske nacije nad kojom su decenijama sprovodili brutalni etnički, tačnije rasistički inženjering. Sadašnje savezništvo političkih predstavnika Albanaca u Crnoj Gori sa velikosrbima, upravo protiv onih koji su dali utočište više od sto hiljada kosovskih Albanaca 1999. godine, još jednom potvrđuje da su etnonacionalisti, šovinisti i kriptofašisti – kad su u stvarnom ili prividnom ili sukobu – svjetonazorski i moralno najbliži jedni drugima. O tome da su velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti etnički i teritorijalno podijelili Crnu Goru na interesne sfere svjedoči i akciono jedinstvo njihovih prvaka u otimanju crnogorskih kulturno-istorjskih spomenika. Jer, nezabilježena je bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije, zajedno s Aleksandrom Vučićem, Porfirijem, Jokovićem i comp. odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Ovi politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori, danas podstiču – ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca, koji je umnogome sličan diskriminaciji Albanaca devedesetih godina.

CDNK upozorava domaću i inostranu javnost da se u Crnoj Gori, planski, u dugovremenom trajanju, represivnim, propagandnim i ekonomskim sredstvima, vrši diskriminacija i zatiranje jedne evropske kulturne i nacionalne zajednice, koja je stvorila određene vrijednosti od univerzalnog značenja, po istom modelu kojim ruski imperijalizam satire ukrajinsku nacionalnu posebnost. Dakle, između ostalog, ovdje je par exellence riječ o ljudskim pravima, jer govornici crnogorskog jezika, vjernici i poštovaoci CPC, dovedeni su pred ultimativni izbor: da pred silom, prijetnjama, ucjenama velikosrpskog nacionalizma, pristanu na nestanak crnogorske nacije ili da se, uz pomoć prodemokratskih struktura u regionu i svijetu, svim sredstvima bore za svoja individualna i kolektivna prava, goli nacionalni opstanak i građanski karakter države Crne Gore.

"Stoga, posebno se obraćamo predstavnicima Evropske Unije, da političkim uticajem pokušaju spriječiti destruktivne, imperijalističke aktivnosti Beograda, koji mogu izazvati građanske nemire s nesagledljivim posljedicama. Jer Belvederske demonstracije 4. i 5. septembra 2021. pokazale su da Crnogorci neće biti prvi evropski narod koji će se dobrovoljno, kako je to govorio Njegoš, odreći „svoje voljnosti i slobode“.Tzv. Temeljni ugovor, ponavljamo, Crnogorcima ukida, ne samo pravo na dragocjenu duhovnu i kulturnu baštinu, koju su besprimjernim žrtvama vjekovima stvarali i branili njihovi preci, nego i mogućnost da budu slobodna i ravnopravna evropska nacija, koja će zajedno s drugim entitetima, u građanskoj Crnoj Gori, živjeti u „miru i tišini“", zaključili su iz ovog Društva.