Jednako kao što, prema ocjeni nekih autora, ne može da se ne primijeti da se slika tih stravičnih zločina danas izmješta iz konteksta u kojem su se desili, svodi isključivo na vjerski i nacionalni predznak i to za potrebe dnevno-političkih poentiranja.

Istoričar Vukota Vukotić ocijenio je za Pobjedu da je istorijska nauka bježala od tih tema i da je upravo zahvaljujući nastalom vakuumu krila dobio opšteprisutni pokušaj revizionizma koji nosi najveću opasnost i proizvodi nesagledive posljedice po sadašnjost.

"Prošlost je jedna, desila se i ona se ne može mijenjati, ali se njenom revizijom i različitim čitanjem pokušava mijenjati sadašnjost i to tako što pojedine strukture vade fragmente, slažući ih kako njima odgovara pritom pečatno nas gledajući i očekujući da niko neće da reaguje ili, što je još gore, ljuteći se ako neko reaguje", kazao je Vukotić.

Prema njegovoj ocjeni, Pivi i Velici, kao i u nekim drugim događajima, nije posvećeno dovoljno institucionalne naučne i istraživačke pažnje, ali se nikako ne može reći da država nije imala stav ili da je prešla ćutke preko zločina.

"Nije tačno da se ćutalo, da je stavljeno ,,pod tepih“. Nije o tome govoreno na sva zvona ali je ta država, u skladu sa svojim interesima, koji su počivali na ideologiji bratstva i jedinstva, ipak ostavila trag o tome. Da je drugačije mi danas ne bismo ništa znali o tome zločinu. Svjedoče o tome i memorijalni kompleksi, spomenici, brojne knjige, svjedočenja, ali i dokumentovane presude prema čelcinima tih operacija", kazao je Vukotić Pobjedi.

Rezolucija i tumačenja

Stradanje stanovništva Pive i Velike, na osnovu rezolucije koju je, polazeći od antifašističkog utemeljenja našeg društva, predložila opoziciona Demokratska Crna Gora, a usvojio parlament u subotu, označeno je kao genocid.

Usvojenim dokumentom se poziva na prekid višedecenijskog ćutanja, traži se zvanično ustanovljavanje dana sjećanja, podizanje memorijalnih centara i formiranje komisije koja će temeljno istražiti kontekst i popisati sve žrtve koje su desetkovale stanovništvo Pive tog vremena, odnosno zbrisale gotovo cijelo selo u Vasojevićima.

U obrazloženju rezolucije se navodi da je „prema nepobitnim dokazima, u Pivi u junu 1943. godine ubijeno 1.290 civila, među kojima 550 djece, a u Velici godinu kasnije, preciznije 28. jula 550 civila, uključujući djecu i stara lica“.

Prema istorijskim podacima, zločine nad stanovnicima Pive i Velike počinili su članovi 7. dobrovoljačke brdske SS divizije „Princ Eugen“ i divizije „Skenderbeg“, koji su bili kolaboracionisti sa područja BiH, Hrvatske i Albanije, Kosova i Crne Gore.

Prijedlog rezolucije u parlamentu političke partije su doživjele na svoj način, a dobar dio opozicionog, ali i pozicionog političkog spektra ali i druge organizacije, dijeli stavove da je riječ o ciljanom ubijanju civila jer su bili pravoslavci i Srbi.

U tome, smatra Vukotić, prednjači SPC koja želi nanovo definisati događaj jer nije vrednovan u skladu sa njihovim interesima, odnosno zato što u prenesenom smislu, država nije stavila četiri „S“ na spomenik.

"Time se ulazi u reviziju istorije i činjenica, dobijamo pritom zabrinuti Demokratski front koji štiti žrtve „o kojima se nije pisalo“, a sa druge strane u gotovo istom intervalu dobijamo priču o projekciji filma o ratnom zločincu Osmanu Rastoderu, kojega je, podsjetimo, zvanično osudila poslijeratna vlast. Takav razvoj događaja ponovo nas uvlači u spiralu reakcija koje nas vuku na dno", upozorava Vukotić.

Takvi polarizovani stavovi ponovo vode u apsurdnu priču o upoređivanja zločina, vaganja ko je ubio više ljudi, da li Rastoder ili pop Maca, SS divizije ili četnici...

"Tim tragom dolazimo i do teorija prema kojima su Osman Rastoder ili Pavle Đurišić, gledano iz usko nacionalističe vizure - heroji, a ispadoše jedini nacisti na teritoriji Crne Gore Krsto Zrnov, Savo Marković Štedimlija ili Sekula Drljević. Po toj logici sugeriše se, valjda, da je potrebno po ukrajinskom principu denacifikovati Crnogorce, kao što nam je u paralelama na tu temu poručio i mitropolit Joanikije", navodi Vukotić.

Odmazda i kontekst

Sagovornik pojašnjava da se mora poznavati istorijski kontekst u okviru kojeg su se desili zločini u Pivi i Velici, a i jedan i drugi su bili direktno povezani sa odmazdom nacista za poraze ili neuspjehe u borbi protiv narodnooslobodilačke vojske, odnosno partizanskih jedinica tokom 1943. i 1944. godine.

Masakr u Pivi se dogodio u sklopu Pete neprijateljske ofanzive, odnosno operacije „Švarc“ koja je imala za cilj uništenje NOV-a, a godinu kasnije u Velici tokom povlačenja okupatorskih snaga prema Peći i Kosovu.

"Operacija „Švarc“ kretala se linijom Kolašin, Berane i Bijelo Polje da bi se partizanske jedinice potisnule i stegle u obruč na kojem su ih sa druge strane čekale njemačke i snage NDH. Ne treba zaboraviti da je i Tito u tom periodu boravio na Durmitoru, a da su partizani uspjeli da se povuku ka Bosni upravo tako što su uspjeli da pronađu siguran koridor kroz Pivu. Nakon toga uslijedila je krvava odmazda i krvavi pir SS ,,Princ Eugen“ 7. divizije", naveo je Vukotić.

On navodi da je, godinu kasnije, u Velici, nebranjeno stanovništvo ostalo na nemilost nacista nakon što su partizani, koji su okupatorske snage bili potisnuli duž limskog fronta, dobili naredbu da se prebace u Sandžak, na ispomoć ugroženim oslobodilačkim snagama na Ibru.

"Pritom, ne treba zaboraviti da je Velika bila centar NOB-a u Vasojevićima", navodi Vukotić.