Ko još ima dilemu oko toga što je cilj pobjednika avgustovskih izbora iz 2020. godine,  ili je žalosno stupidan ili je njihov pristalica. Jer toliko naivan, nakon svega što su nam za ove dvije godine priredili novi vlastodršci, više niko ne može biti. Sve je postalo toliko očegledno da više nema ni najmanje mjesta za bilo kakve nedoumice. Osnovni ciljevi vlasti za ove dvije godine su bili: usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti, ustoličenje Joanikija kao crnogorsko-primorskog mitropolita i potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora.  Cilj je takođe bio da se oslabi crnogorska ekonomija, obesnaži Crna Gora kao nezavisna država i uspori i spriječi njen put ka članstvu u EU.

Realno gledano novi pobjednici izbora u svemu navedenom su imali itekako uspjeha, tako da njihovi nalogodavci iz susjedne nam države, crkveni i politički moćnici, mogu biti zadovoljni. Naravno, drugo je pitanje koliko dugo će sva ta nepočinstva “ostati na snazi.” Kad ovo kažem prije svega mislim na prva tri gore navedena cilja ostvarena suprotno zakonskim i moralnim regulama. Prisjetimo se one kasne večeri kad je usvojen Zakon o slobodi vjeroispovjesti. One užurbanosti i usplahirenosti da se Zakon što prije usvoji. Svi, takođe, znamo na koji način je Joanikije prigrabio crkvenu vlast. I napokon, najsvježiji utisak je potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora, odnosno predaja značajnog dijela imovine Crne Gore crkvi Srbije, što je do sada nezabilježena pljačka sopstvene države u korist neke druge. 

Što je, dakle, zajedničko za sva ova tri povezana cilja. Prije svega brzina kojom su realizovani. Zatim, ono najvažnije, nepoštovanje zakona u njihovom sprovođenju, pri čemu su interesi Crne Gore sasvim zanemareni. Dalje, izbjegavanje komunikacije sa stručnom i laičkom javnošću i bagatelisanje mišljenja relevantnih institucija i eksperata iz tih oblasti. Znamo da je novim Zakonom o slobodi vjeroispovjesti jednostavno prebrisana autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva. Uzalud su bili svi, više nego očigledni, argumenti o njenoj viševjekovnoj autokefaliji. Moćnici su imali zadatak da, samo nju, jednostavno izuzmu iz ovog zakona. Helikoptersko ustoličenje i nevjerovatna žurba da se inauguracija Joanikija u crnogorsko-primorskog mitropolita što prije obavi, prevazilazi sve do sada viđeno prilikom ovakvih i sličnih ceremonija. I konačno, tajno potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora u ranim jutarnjim časovima, uz nezakonit ulazak u Crnu Goru patrijarha crkve Srbije, kao jednog od popisnika ugovora. Simptomatično je i to što su sva ova tri cilja realizovana “u nevrijeme.” Prvi u poodmakloj noći, dok su druga dva cilja ostvarena u ranim jutarnjim časovima, odmah nakon svitanja. Zar samo to nije dovoljno da se posumnja u iskrene namjere onih koji su ovaj sramni posao obavili.

Na kraju, ostaje pitanje, zar iko iole misleći može vjerovati da ovako i na ovaj način ostvareni ciljevi od strane nove, podaničke vlasti posebno lojalne crkvi Srbije i srpskom predsjedniku, mogu duže opstati i biti na snazi?  Nikako i nipošto, gospodo moja, pogotovo ne u dugoročnijem smislu jer su protivni istini, pravdi, društvenom napretku i svemu onome čemu teži zapadni civilizacijski krug. Zato će u datom trnnutku biti dovoljan samo blagi povjetarac da lažnu tvorevinu za svagda uruši. A taj trenutak, bez i najmanje dileme, nije daleko.