Abazovićeva vlada bila je jednako greška zapadnih diplomata kao i partija koje su u njoj učestvovale
Sudeći po transkriptima razgovora više bezbjednosno interesantnih lica bliskih Crkvi Srbije, koje je protekle sedmice objavio M portal, državna crkva susjedne zemlje pokušala je da 2020. godine organizuje oružanu pobunu u Crnoj Gori. Ima li u civilizovanom svijetu primjera da vjerska institucija jedne države priprema oružani ustanak u susjednoj zemlji?
,,Nema, naravno“, kaže Danilo Kalezić, viši istraživač Istorijskog instituta Crne Gore i stručnjak za društvene transformacije, savremenu političku istoriju Crne Gore, demokratizaciju i tranziciju u Istočnoj Evropi. Ipak, saznanja M portala ga ne iznenađuju i doživljava ih kao ,,još jedan u nizu dokaza destruktivne uloge Crkve Srbije u Crnoj Gori“.
,,Kontinuitet djelovanja državne crkve Srbije možemo pratiti od početka devedesetih: podstrekavanje na rat i blagosiljanje ratnih zločinaca, te duhovno rušenje crnogorskog nasljeđa prethodila su ovome čemu prisustvujemo. Pokušaj državnog udara 2016. i kasnija demonstrirana slabost državnih institucija stvorili su uslove za destrukciju započetu avgusta 2020. Kontrarevolucije nema bez oružja“, objašnjava Danilo Kalezić za Pobjedu.
Tužilaštvo je pokrenulo izviđaj o ovom slučaju. ,,Ako institucije ne reaguju, alternativa je građanski rat“, kazao je advokat Nikola Martinović. Kakav rasplet očekujete?
KALEZIĆ: Institucije služe upravo tome – da spriječe samovolju i anarhiju. Delikatnost trenutka i manjak institucionalnih kapaciteta je, međutim, manje važan problem.
Što je važnije?
KALEZIĆ. Izostanak političke volje. Nemoguće je očekivati od političkih predstavnika Crkve Srbije, koji su okupirali poluge vlasti, da se bave nelegalnim aktivnostima te iste crkve. Upravo su duhovni kalašnjikovi kojima se razara crnogorsko društvo njih doveli na vlast.
Očekujem da se izborom nove vlade stvore preduslovi da nadležne instucije konačno počnu da se bave pitanjima važnim za državni opstanak. Crnoj Gori se moraju vratiti osobine države koja je u stanju da se bavi ovim pitanjima.
Jesu li informacije koje smo dobili avgusta 2022. mogle imati crnogorske službe bezbjednosti 2020. godine, što mislite?
KALEZIĆ: Evidentni su propusti crnogorske obavještajne zajednice tokom i uoči parlamentarnih izbora 2020. I bez ovih informacija, postojalo je sijaset dokaza koji ukazuju na planiranje antiustavnog djelovanja. Riječju, rušenja države. Onog trenutka kad je Crkva Srbije ispostavila par excellence političke zahtjeve, bilo je jasno ,,kud’ plovi ovaj brod“. To je bilo očigledno i laičkoj javnosti. Slični scenario je devedesetih viđen u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, skorije i u Ukrajini. Kreatori destabilizcije i nosioci ratne misli rijetko odstupaju od jednoobrazne matrice ponašanja.
Važnije i ključno pitanje je da li su službe imale kapaciteta da se tome ozbiljnije suprotstave.
Jesu li?
KALEZIĆ: Litije su, čini mi se, na površinu izbacile sve manjkavosti sistema zaštite ustavnog poretka. Dodamo li tome i anemično držanje Vlade Duška Markovića, slika je potpuna. Tako krupni propusti jedino se mogu preduprijediti radikalnom reformom, ako hoćete, čak i rasformiranjem postojećih službi. Takvo iskustvo imaju ostale države nekadašnje Jugoslavije i od toga ne treba bježati.
Jesu li ove informacije imale zapadne službe? Pitam Vas zbog veoma blagonaklonog odnosa pojedinih ambasadora zapadnih zemalja, koji su uporno ignorisali militantne i šovinističke poruke sveštenika Crkve Srbije tokom tzv. litija, kao i brutalno miješanje predsjednika Aleksandra Vučića u političke prilike u Crnoj Gori. Zašto su to ignorisali?
KALEZIĆ: Međunarodne okolnosti nijesu išle u prilog Crnoj Gori. Situacija je umnogome podsjećala na odnos zapadnih saveznika prema Crnoj Gori s početka 20. vijeka. Nigdje se, dakle, kao u Crnoj Gori nije osjetio poremećaj u američkoj spoljnoj politici. U budućnosti će to biti mikro primjer koliko štete ovaj poremećaj može da donese savezničkoj državi poput naše.
Crna Gora je 2020. već bila članica NATO.
KALEZIĆ: Tako je. Međutim, odmah nakon formalnog učlanjenja Crne Gore u NATO, što je zasluga prethodne administracije, postalo je jasno da će Donald Tramp krenuti u politiku popuštanja Vladimiru Putinu.
Tome treba dodati i dvije veoma uspješne kampanje: demonizacije DPS i predsjednika Mila Đukanovića lično, kao i drugu, još važniju, baziranu na tezi o navodno ugroženim religijskim pravima vjernika Crkve Srbije. Prva je pridobila briselsku administraciju, druga konzervativno tkivo američkog establišmenta. I jedni i drugi svjesno su odlučili da žmure na pomenuto, vjerujući da će uspjeti da sastave razbijeno ogledalo. Ta procjena ne samo da se pokazala naivnom, nego je mogla biti kobna po stabilnost cijelog regiona.
U međuvremenu, pojava međunardnih think-tank organizacija, posebno američkih, premostila je prepreku u izvještavanju sa terena. Većina informacija o stanju u Crnoj Gori, pa i odnos prema prilikama u zemlji, do sad je kreiran na bazi informacija koje su dolazile iz organizacija blisko povezanih za proruskim strukturama. Promjena o kojoj sam govorio može pozitivno da utiče na dalja kretanja i da spriječi stvaranje klime iz 2020. godine. Odgovornost leži i na prvacima suverenističkih partija, koji su međunarodnim partnerima dosta stidljivo objašnjavali pozicije Crne Gore.
Kako Brisel danas gleda na političke prilike u Crnoj Gori?
KALEZIĆ: Diplomatske aktivnosti Brisela u prethodnom periodu uglavnom su završavale neuspjehom. Posebno u vrijeme dok još nije postojala značajnija transatlantska koordinacija kada je riječ o Zapadnom Balkanu. Frustracija tih neuspjeha diktira i odnos prema trenutnim političkim okolnostima. Pogrešno tumačenje unutrašnjih prilika umnogome je pomoglo rastu antievropskih i antidemokratskih struktura. Nijesam siguran da Brisel na najbolji način to razumije.
Ipak, pozitivno je da smo prethodnih sedmica mogli čuti kritičke tonove koji upućuju na dozu otrežnjenja. Aktivnija uloga SAD konsekventno Brisel vodi u istom pravcu. Sumnjam da će u bliskoj budućnosti Briselu biti povjereno da se bavi Zapadnim Balkanom kao što je to dosad činjeno.
Da, ali može li se uopšte govoriti o jedinstvenom stavu Brisela, posebno ako u obzir uzmemo činjenicu da je, na primjer, komesar za proširenje Oliver Varhelji ukinuo Direktorat za Crnu Goru ili ako se prisjetimo podrške koju poslanica Evropskog parlamenta i izvjestiteljka EU za Kosovo Viola fon Kramon uporno daje Dritanu Abazoviću i GP Ura?
KALEZIĆ: Vrednosna lutanja i politička impotenost EU najbolje su se očitovala kroz rusku agresiju na Ukrajinu, ali ništa manje i na prostoru Zapadnog Balkana. Strukture koje žele rastakanje Crne Gore koristiće i dalje najmanje pukotine u Briselu kako bi promovisale svoju agendu. Mislim da političkim marginalcima poput pomenute poslanice ne treba pridavati posebnu pažnju. Mediji u Crnoj Gori koji pokušavaju da upravljaju političkim procesima koriste ove ,,entuzijaste“ za kreiranje lažne slike o međunarodnoj podršci njihovim političkim projektima. Crna Gora svoje pozicije mora jasnije da objasni prije svega Vašingtonu; briselska birokratizacija vodi u političko sljepilo i nespobonost promptnog reagovanja.
Izvor: Pobjeda
0 Komentara