jevač Esad Merulić ima sasvim dovoljno razloga za zadovoljstvo nakon što su dvije ovogodišnje premijere odlično prihvaćene od stručne javnosti i šarolikog auditorijuma.

Pjesmu i spot “Pola mene”, plod saradnje sa Mirkom Šenkovskim, prepoznatim i kao – Geronimo, koji je autor muzike, dok tekst potpisuju Mustafa Aganagić i Dragana Kajtazović – Šenkovski, Merulić je predstavio početkom juna.

Mjesec kasnije, minute je dobila i pjesma “Što mirišu žute dunje”, za koju je Esad autor muzike, stihove je napisao Mirsad Mulić, a aranžman uradio Senad Drešević.

Reklama kroji sve

Jedan od miljenika crnogorske publike, naročito one koja je pasionirana lijepom narodnom pjesmom, na početku razgovora za CdM potencira ono što je evidentno golim okom.

Reakcije nakon premijera su odlične, no nije lako na prvu loptu izboriti se za minute u okeanu svega što se svakodnevno “zavrti” na domaćoj muzičkoj sceni.

“Imao sam, možda, dva medijska gostovanja nakon premijera. Namjeravao sam početkom oktobra da upriličim zvaničnu promociju, da dodatno promovišem sve. Gostovao sam u Hrvatskoj, ima i tamo dosta lijepih komentara. Svrstavaju ‘Pola mene’ u red kvalitetnih pjesama, a na nastupima očekujem da ona dodatno zaživi. U moru svega oko nas, morate biti agresivni sa reklamom, jer bez toga nema uspjeha”, svjestan je Merulić pravila današnje igre.

U tom tonu Esad nastavlja priču o novitetima.

Nije tajna da se u većini crnogorskih medija muzika poput ove koju snima Esad publici nudi na kašičicu, naravno – čast rijetkim izuzecima.

Zbog toga naš sagovornik i te kako žali, pošto vjeruje da ono što trenutno ima prolaz nikako nije kvalitetnije od onog pred čim se vrata uglavnom zatvaraju.

“Gledao sam baš ovih dana neke aktuelne novitete. Sve je to u tehno maniru, u suštini – te izvođače ne možete svrstati u red pop pjevača, kvalitetnih imena tipa Leontine, Aleksandre Radović i drugih obrazovanih i uspješnih. A to nisu ni narodni pjevači. Dakle, neki potpuno neodređeni pravci. Više su okrenuti vizuelnim efektima, spotovima, negoli muzičkom dijelu”, sugeriše Merulić da se muzika sve više gleda, a manje sluša.

“Te društvene mreže imaju brojne posjetioce, pa su izvođači vješti da sve to i iskoriste, a sve se potom prenosi dalje na medije koji jure komercijalu. Razočarava me što ozbiljni mediji, koji po prirodi stvari treba da njeguju kvalitetnu muziku, ne emituju kvalitetne pjesme”, opominje Merulić.

Vrijeme sudi

Pjevač je izuzetno ponosan na numeru “Pola mene”, a ranije je poručio da je baš ovom kompozicijom mnoge i iznenadio.

O njenim dometima, baš kao i kada govorimo o svježijoj “Što mirišu žute dunje”, još je rano govoriti, objašnjava Esad.

Pritom, poziva se na primjer svoje pjesme “Žale godine”, koja je, kaže, jedna od najtraženijih u klubovima i diskotekama, a objavljena je davne 2015.

“Za ‘Žale godine’ se vezuje čudan splet okolnosti. Probio sam sa njom sve moguće barijere, region i mimo njega. Desi se tako, jednostavno. Poredeći tu pjesmu sa ‘Pola mene’ – ova nova nije ništa lošija. Zaista su jaki komentari kolega i stručnjaka. Poslije pet godina ‘Žale godine’ postala je hit. Treba malo vremena za ove pjesme, brzo sam nanizao četiri-pet, pa se desi i preklapanje. Najbitnije – pred kim god da je pustitite, reći će da je kvalitetna i da zaslužuje poštovanje”, tvrdi Merulić.

Sagovornika CdM-a naročito raduje što pripada grupi onih pjevača narodne muzike čije pojavljivanje, kako opisuje, obraduje publiku gdje god da ih dočeka.

Ne bi imao ništa protiv toga da njihovim stazama nastave i mladi naraštaji, kojih ima sasvim dovoljno, primjećuje Esad, samo im treba pružiti ruku.

A po tome naše društvo i nije baš prepoznato.

“Mladima se ne daje prostor koji zaslužuju, a traže ga. Nije to do nas pjevača, već do organizatora manifestacija, koncerata. Oni zovu provjerena imena, jer im to garantuje uspjeh. Nikada ne bih žalio da se pomaknem u stranu – da bi mlađi imali prostor. Ne treba ih pustiti da idu iz države, već treba naći model da se svi okupimo oko pjesme”, zaključuje Merulić.

Danilo Brajković   izvor: cdm