Kada pročitate vijest da je određena grupa maloljetnika i to starijih negdje na periferiji Podgorice maltretirala majku i njeno djete u gradskom autobusu, te da je policija brzo reagovala, pronašla krivce i privela ih sudu, za trenutak se zgrozite, možda i začudite što niko od putnika nije reagovao, ali idete dalje da čitate šta je rekao ovaj ili onaj političar, ko sa kojom zastavom maše i da li imamo sudije Ustavnog suda, jer to je, jelte, top tema. Ove 'male' neprijatnosti nijesu toliko bitne, jer se dešavaju tamo nekom drugom, a i niko nije stradao, piše Standard.

Upravo zbog toga ovaj tekst ne počinju kratkim policijskim saopštenjem i korporativnim, bezličnim jezikom, već, kako je istaknuto, suštinom događaja koji je personifikacija otuđenosti i otupljenosti društva u cjelini.

Centar grada, 19 sati, gradski autobus. U njega su ušli majka sa dječakom, osnovcem, u želji da stignu mirno do drugog kraja grada. Autobus je pun ljudi, komšija, nekih koje A. K. poznaje, drugih koje prvi put vidi. Na drugoj stanici ulazi grupa starijih maloljetnika, uz glasan smijeh, vikanje, guranje i tipičnu bahatost neobuzdanih srednjoškolaca.

Atmosfera u autobusu postaje nepodnošljiva, na momente čak i opasna, jer “junaci” ove priče čekaju samo mali otpor kako bi ispoljili svoj prigušeni arsenal agresivnosti. Nekoliko starijih putnika, negoduje, pokušava da ih smiri, dok majka A. K. pokušava da skloni sina sa domašaja huligana, uzima telefon u ruke i pokušava da snimi cijelu situaciju. Više, onako, za sebe, nego što je htjela da se druži, prokomentarisala je najbližem saputniku, da su huligani u obliku djece u ovakvoj i sličnim akcijama često.

"Eto, i nama kamenuju kuću, već dvije godine. Ne znamo ko, niti zbog čega, ali je to agonija od koje svi imamo stres, a ne znamo kako to da riješimo. Ostalo nam je samo da se preselimo i bježimo odavde", rekla je A. K.

To kao da je bio signal za huligane, svoju pažnju okreću prema majci sa djetetom.

"Evo, mi ti kamenujemo kuću, šta nam možeš", pohvalio se huligan sa inicijalima M. M.

A onda je počelo vrijeđanje, psovke i na kraju otvorene prijetnje.

"Znamo gdje ti radi muž, glave ću vam razbiti i opet ću vam kamenovat kuću", dodao je M. M. ohrabren izostankom reakcije okoline.

Majka A. K. sa sinom bila je manja od makovog zrna, u strahu da huligani fizički ne nasrnu na njih. I dok su se u njenoj glavi slagale samo slike kako da zaštiti dijete, kako da ostane bez povreda, dječak je bio u šoku, skriven ispod njenih ruku.

Ono što ovoj priči daje poseban ton je i reakcija putnika. Osim jedne starije gospođe reakcije ostalih putnika u autobusu, vjerovali ili ne - nije bilo. Niko od njih nije riječ rekao, pokušao da zaštiti dijete i majku, niti je reagovao na bili koji način. Sreća je bila samo što su huligani morali da izađu iz autobusa, te se tako ta drama završila.

A. K. je izašla sa sinom na sljedećem autobuskom stajalištu zaprepaštena, ljuta, rezignirana, uplašena i pod stresom. Pozvala je supruga, nakon čega su pošli do policije gdje je ispričala cio događaj.

A. K. je predala i snimak iz autobusa što je olakšalo policiji da u nevjerovatnih dvadesetak minuta idetifikuju huligana koji je sve započeo. Pozvan je da sa roditeljima dođe do policije.

Šta je rekao službeniku policije kojem je dao izjavu nije poznato, nije poznato ni kako se otac ponašao niti kako je reagovao kada je saznao da njegov “fini i kulturni” nasljednik maltretira i prijeti ženama i djeci u autobusu na relaciji Autobuska stanica – Stara Zlatica.