Društvo

Meridian Sport na Mundijalu

Maradonina “Božija ruka” pokrenula jednu naciju i vezala je za Argentinu!

Dec 09, 2022 2 Komentara

(15 riječi)

Nakon više od dvije nedjelje odličnog fudbala u arabijskoj pustinji, Mundijal ulazi u samu završnicu.

U “žrijebu” je ostalo još osam reprezentacija: Brazil, Argentina, Maroko, Hrvatska, Francuska, Engleska i Holadnija.

Primjetno je da je ulicama Dohe manji broj navijača nego li tokom grupne faze, a najveću podršku imaju “gaučosi” i “karioke”. Čini se, ipak, da će u samoj završnici Argentinci imati najveću podršku koju, osim njihovih sunarodnika čine i domaće stanovništvo, tačnije Bangladešana kojih oko pola miliona živi i radi u Kataru.

Ono što je zanimljivo, ne samo da podržavaju Argentinu u Kataru, već i na ulicama Bangladeša, zemlje istočno od Indije, koja je osma po broju stanovnika – njih 150 miliona.

Svaki put kada “Gaučosi” igraju neki meč na Mundijalu, na ulicama Bangladeša može se vidjeti na stotine hiljada stanovnika obučeni u plavo-bijelo kako bodre voljeni tim.

Čemu tolika ljubav i zašto je tako?

Tokom jedne od vožnja Uberom i razgovora sa Bangladešaninom, shvatili smo čitavu poentu.

Priča datira iz davnih 1940. godina, kada su Bangladešani bili Engleska kolonija. Tako je bilo sve do 1986. godine, iako su mnogo ranije tačnije 1971. godine stekli nezavisnost. Oni su i dalje bili pod uticajem engleske vladavine.

Sve se to promijenilo te 1986. godine, posle svima poznatog Svjetskog prvenstva u Meksiku zbog Dijega Armanda Maradone i njegovog prepoznatljivog pogotka rukom. Tada su se u četvrtini-finala našle Argentina i Engleska.

Pobjeda “Gaučosa” je dovela do toga da Bangladešani shvate da jedna neevropska zemlja može da pobijedi Engleze i odatle je krenuo bunt, pobuna i definitivno oslobođenje.

Pobjeda Argentine, bila je i njihova pobjeda, pa odatle veliki fanatizam za južnoameričkom reprezentacijom, koji je ostao do dana današnjeg.

Na prvu loptu, iako je izgledalo da su poput Indijaca i ostalih nacija koje podržavaju Argentinu, tu zbog Mesija, ovdje je ipak nešto više – iskonska ljubav i simbol njihove pobjede i oslobođenja.

Takođe, pojavile su se informacije da ima dosta plaćenih navijača na Mundijalu u Kataru, ali Bangladešani to sigurno nisu.

Oni Mesija smatraju njihovim djetetom i pratili su ga od malih nogu, a ne isključivo sada kada je postao jedan od najboljih fudbalera današnjice.

Zanimljiva činjenica je ta, da je većinu karata za argentinske utakmice na Mundijalu kupilo baš stanovništvo Bangladeša. Primjera radi, na utakmici protiv Meksika, na hiljade ljudi je slavilo pobjedu Argentine.

Takođe je veliki broj njih pratio utakmicu u osmini finala sa Australijom, takođe na ulici njihvog glavnog grada Daka, gdje je postavljen orgoman video bim.

Kako fudbal može da spoji dvije daleke kulture, koje nemaju nikakvu povezanost, ne možemo da shvatimo i ne treba da pokušavamo.