Stav: Adnan Čirgić

Juče je u Skupštini Crne Gore izvršen ustavni puč i jednoglasnom odlukom parlamentarne većine usvojen još jedan veleizdajnički zakon. Kad već ne mogu ubrzati vrijeme do isteka mandata legitimno izabranome predśedniku, poslanici četničke većine zakonom su uskratili ustavna ovlašćenja Predśednika uprkos porukama međunarodne zajednice. Za taj čin izdaje državnih interesa neophodna im je bila uslužna ruka Vučićeve Ure, koja će u istoriji crnogorskoga parlamentarizma ostati upamćena kao grupa beskrupuloznih ljudskih ništavila koja gaze preko svega – i preko grobova mrtvih predaka i preko budućnosti još nerođene đece koju su osudili na tamnicu Srpskoga sveta. Kao školski primjer političke i ljudske beskrupuloznosti izučavaće se slučaj Božene Jelušić koja poziva da se ustane dok demonstranti pjevaju himnu ispred Skupštine, a onda u toj istoj Skupštini glasa protiv svega što ta himna simbolizuje.

Glumeći proEU i proNATO politiku pred “našim međunarodnim partnerima”, Ura bez zazora sprovodi Vučićev projekat uništenja Crne Gore. Za sve to vrijeme nijednom od tih međunarodnih partnera nije dobila ni po prstima ni po ušima. Za razliku od vrijednosti koje promoviše, ta je međunarodna zajednica od raspada YU naovamo pokazala da respektuje ne one koji se zalažu za njene vrijednosti nego one koji se predstave kao ozbiljan politički faktor u državi. A Ura je – bez obzira na mizernu građansku podršku – ozbiljan politički faktor. Toliko ozbiljan da je bila u stanju do temelja porušiti sve što je izgrađeno od 2006.

Za razliku od Ure, partije suverenističkoga usmjerenja i dalje se ne mogu otrgnuti od potrebe da se pred međunarodnom zajednicom opravdaju od optužbi za tobožnji crnogorski nacionalizam, od optužbi koje im prišivaju najmračniji kleronacionalisti glumeći evropejce i kriminalci glumeći promotere borbe protiv kriminala. Zato je suverenistički politički blok u defanzivi i opadanju.

I dok nam predstoji duga i teška borba za opstanak i obnovu društva koje nam neće obnoviti nikakva EU, SAD ni NATO dok ne pokažemo sopstvenu spremnost za borbu, možemo konstatovati potpuni sunovrat procrnogorske političke elite i sve veću konsolidaciju građanskoga otpora. Ali taj građanski otpor nema šanse za uspjeh bez jasne artikulacije zahtjeva od strane političkih, prije svega parlamentarnih, predstavnika.

Partije konačno moraju zauzeti jasan stav jesu li zbilja spremne na borbu ili će ponijeti žig kalkulanata i kolaboranata kako to čini Ervin Ibrahimović, potpredśednik velikosrpske Vučićeve Vlade Crne Gore čija politika ima za cilj nestanak s prostora Balkana onoga naroda koji Ibrahimovićeva stranka predstavlja, ili kako to čini SDP i SD formirajući vlast u gradovima koji su danas pod četničkom upravom – koja se u nekim gradovima bez njihove ispružene ruke ne bi mogla ni formirati. Ili pak kako to čini DPS posljednje dvije godine ponašajući se sebično i samodovoljno kao da je i dalje na vlasti.

Centrale partija moraju se jasno suočiti sa svojim potkupljenim ili ucijenjenim funkcionerima na lokalnom nivou ili će daljom odbranom onoga što se odbraniti ne može izgubiti i ono malo podrške koju imaju na nacionalnome nivou. Je li bilo išta logičnije juče no očekivati da poslanici DPS-a, najjače crnogorske partije, umjesto demonstracije pogubljenosti i straha od svoga lada, uđu u Skupštinu i svi do jednoga iskoriste skupštinsku govornicu kako bi pozvali građane na ulicu i trajni bojkot institucija?! Jer od Vučićevih poslušnika zapośednute crnogorske institucije više nijesu mjesto u kojem se može izboriti ni pravda ni pravo na opstanak. To se pravo može tražiti isključivo na ulici. Zato DPS prije svih mora smoći snage da prihvati odgovornost za borbu koja nam predstoji. A početni korak za tu borbu jeste bojkot ustanova i poziv na otpor.

Ovih dana sasvim sigurno čeka nas potonji udarac, potonja tačka na Urinoj agendi koju je crtao Vučić – ulazak Crne Gore u Otvoreni Balkan. Hoće li taj smrtni udarac u crnogorsku nezavisnost i njen multikulturni građanski karakter političke partije čekati nadajući se u višu silu ili će konačno shvatiti da za državu više sile od građana nema?! Njihovo je samo da pokažu da su zajedno s građanima. Jesu li spremni na to? A kad se izborimo i pobijedimo, pružiće nam podršku i međunarodna zajednica isto onako kako su njihove ambasade čestitale pobjedu kleronacionalističkoga mraka 30. VIII 2020.   izvor: cdm