Društvo

CRNA GORA I POLITIČKA KRIZA

Dec 15, 2022 4 Komentara

(15 riječi)

Nik Gašaj                             

Crna gora  se nalazi u dubokoj političkoj i institucionalnoj krizi, zbog krize kadrovske politike, tj. krize političkog rukovođenja, koja dugo vremena traje, a naročito od tzv. antibirokratske revolucije, odnosno  državnog puča, 1989. godine, kada na talasima nacionalizma Slobodana Miloševića, njegovi politički pioni: Milo Đukanović, Momir Bulatović, Svetozar Marović i dr., na nelegitiman način smjenili tadašnje crnogorsko državno rukovodstvo,  putem mitingaške politike “desilo se narod“ i sa ulice došli na vlast s ciljem realizacije nacionalističkog projekta tzv.“Velike Srbije“, tj. svi srbi u jednoj državi, odnosno pripajanje Crne Gore Srbiji, kao 1918. godine.

U čitavom ovom vremenskom periodu stare i nove političke vlasti živimo u jednom stanju anomije, u situaciji gdje se ni pravne ni moralne norme ne poštuju. To je društvena pošast koja razara, vrijeđa, uvodi u diskriminaciju po raznim osnovama, odnosno nejednakosti među građanima u pogledu poštovanja ljudskih prava i sloboda. Umjesto demokratije imamo partokratiju o čemu možemo reći ne samo kao o uzroku rđavog stanja, već i kao o potencijalnoj opasnosti.

Tokom istog perioda i sa istom opasnošću politička volja se postavlja nasuprot institucija, pravila i vladavine prava. Borba za vlast ili veće parče vlasti, uzima velikog maha.Prisutni su ostaci svijesti -ideološke, birokratske, partijske, partokratske. Organizovani kriminal, korupcija, mito i slične pojave stavljaju našu zemlju visoko u gornji dio liste u svijetu.

Platon i Aristotel su prvi na sistematičan način izložili teoriju o vladavini zakona. Platon je izlagao razloge kako se u politici ispoljava ljudska priroda, pa kritikuje političare što su nemoralni i ne biraju sredstva. Zatim, dodaje:“ Vlast treba vršiti u opštu korist, a ne u korist samo onih koji vlast drže, i dobro ako u njoj vladaju zakoni, a ne puka trenutna volja većine. Aristotel u Politici piše da“ nije dobro da vrhunska vlast uopšte pripada čovjeku, a ne zakonu, zato što je čovjekova duša podložna strastima“. Dalje kaže:“ Zahtjevati da vlada Zakon znači zahtjevati da vlada bog i um, a zahtjevati da vlada čovjek znači dopustiti i životinji da vlada, jer požuda je nešto životinjsko, a strast kvari i najbolje ljude kada su na vlast...“

Za vladavinu prava je veoma važan postupak, predviđena procedura, pravovaljan fer postupak u cjelini i u svakoj grani vlasti i njenim specifičnostima, što u anglosaksonskom pravu zovu“ The due process of law“. Problem je što kod nas izvršna vlast, tzv. egzekutiva, ima najviše moći i sredstava kojima može da utiče, tj. ispoljava svoju moć nad druge dvije vlasti. Američki utemeljivači ustavnog sistema razvili su klasični oblik podjele u sistem odnosa, gdje svaka grana ima udio u kontroli druge dvije i da se među njima uspostavlja ravnoteža.

Sudstvo trpi uticaj egzekutive i ono već decenijama u nas bilo pod uticajem izvršne vlasti ili partijsko-političkih tijela, pa je formalna nezavisnost bila okrnjena. U ovom kontekstu korupcija je velika, tj. kvarenje sistema, a to je krupan činilac koji remeti i sistem podjele vlasti.

Nažalost, danas u Crnoj Gori ne postoji sposobnost  političkih partija, parlamenta i vlade da dođu do određenog konsenzusa  o pitanjima od šireg društvenog i državnog interesa. U Vladi i parlamentu o svim pitanjima se odlučuje preglasavanjem,tj.prostom većinom, što je sa demokratskog i političkog stanovišta neprihvatljivo.Naime, u pluralističkim društvima – društvima koja su oštra podijeljena po religijskim, ideološkim, jezičkim, kulturnim, etničkim osnovama, kao što je Crna Gora, vladavina proste većine nije adekvatan mehanizam političkog sistema, jer se manjinske grupe mogu osjetiti isključenim i diskriminisanim i kao takve izgubiti lojalnost državi.  Dakle, većinska vladavina bez uvažavanje mišljenje manjina u društvima koja su duboko podijeljena dovodi do diktature većine i građanskih razdora, a ne do demokratije i etnokulturne pravde.

Skupština Crne Gore već dvije godine nije u stanju da bira članove Sudskog savjeta, vrhovnog državnog tužioca i sudije Ustavnog suda.Time je dovela u blokadu, odnosno disfunkcinalnost pravosudni sistem države, što ima dalekosežne negativne posledice na unutrašnjem i međunarodnom planu. To je velika neodgovornost predstavničkog doma.

Neodgovornost je svakako skupštinskog ustavnog odbora, koji je od 19 prijavljenih kandidata na konkurs, prostom većinom donio odluku o predlogu četiri kandidata za sudije Ustavnog suda,tj.onoliko kandidata koliko se bira, i to bez konsultacije, dogovora i konsenzusa sa opozicijom, što nije dobro. Naime, svakome treba da bude jasno, da bez podrške opozicije na plenarnoj sjednici Skupštine Crne Gore ne može se izabrati ni jedan sudija Ustavnog suda, jer ne može dobiti 54 glasa u prvom krugu glasanja odnosno 49 glasa u drugom krugu glasanja, koliko je propisima utvrđeno, a opozicija ima samo 41 poslanik.

S tim u vezi, nadležni odbor je trebao  dostaviti Skupštini za plenarnu sjednicu širu i užu listu kandidata za sudije Ustavnog suda. Prvo, listu svih prijavljenih kandidata koji ispunjavaju uslove za izbor sudije ustavnog suda, a drugo, svoj uži predlog, ali sa više kandidata nego što je broj sudija koji se biraju.Takođe, njihova lista morao je sadržati obrazloženje iz kojeg se očigledno vidi zašto je odbor pojedinom kandidatu dao prednost pred ostalim kandidatima. Da je ustavni odbor tako postupio u svom radu, danas bi imali izabrane svih četvoro sudije Ustavnog suda. Dakle, procedura je jednostavna, a koja se primjenjuje i u nekim zemljama Evropske unije, kao na primjer u Hrvatskoj.

Na osnovu navedenog, proizlazi da je ovaj sastav parlamenta objektivno izgubio svoj predstavnički narodni mandat, odnosno je iznevjerio poverenje građana, jer nema dovoljno demokratskog kapaciteta da vrši svoju utvrđenu ustavnu ulogu na dosledan, znanstven i savremen evropski način. Stoga je neophodno  što prije ići na vanredne parlamentarne izbore.

                                                                                                                                         (Autor je politikolog)