Otrovni jezik „pomoćnika vojvode“
Poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore Slaven Radunović, poznatiji iz vremena šatorskog naselja 2015. godine kao „pomoćnik vojvode od koljenice“, ponovo se, ničim izazvan, obrušio na Pobjedu.
Najstariji crnogorski dnevni list optužio je da „sa autoritetom novine koja izlazi 70 godina brutalno radi za mafijaški režim“. Na ovo otvoreno crtanje meta Pobjedi i Pobjedinim novinarima ćutali su poslanici i predsjednica parlamenta. Opet je osvježilo, opet imaju većinu od 41 poslanika pa su umislili da mogu sve - da nekažnjeno gaze Ustav i zakone, besprizorno vrijeđaju političke protivnike, ali i sve druge koji ne misle kao oni.
Ogavne optužbe koje je Radunović, vajni protagonist „srpskog sveta“ i mrzitelj svega što nosi crnogorski predznak, u maniru dežurnog Vučićevog lajavca Aleksandra Vulina, izgovorio, ne bi bile vrijedne ozbiljne reakcije, da ne dolaze od, nažalost, poslanika najuticajnije političke grupacije na vlasti - Demokratskog fronta. I još gore: izrečene su usred plenarne sale crnogorskog parlamenta.
„Pomoćnik vojvode“ izgovarajući u parlamentu ničim utemeljene optužbe na račun naše kuće, sa pozicije vlasti ugrozio je sve Pobjedine novinare.
- Danas imate nekadašnji državni list Pobjedu koja je uopropašćena ekonomski od strane ovog režima, a onda je kupljena od strane dijela prijatelja Đukanovića i sa autoritetom novine koja izlazi 70 godina brutalno radi za mafijaški režim koji je bio na vlasti do skoro - zatutnjao je u svom lajavačkom maniru.
I, naravno, ne trepnuvši i ne ponudivši nijedan argument za svoje bezočne konstrukcije.
A ko je zapravo, Slaven Radunović?
Kada je prije dvanaestak godina ušao u politiku Andrija Mandić najavio ga je kao uspješnog biznismena. Angažujući se u Novoj srpskoj demokratiji optuživao je DPS režim, da „progoni Srbe i ne da im da dišu, a kamoli da se bave biznisom“.
Prećutao je da je baš on u biznis ušao u sa Zoranom Vukoslavčevićem, kumom Tarzana Miloševića, tadašnjim političkim direktorom DPS-a; da je bio jedan od krupnijih ulagača u izgradnju zgrada u Podgorici u blizini Vezirovog mosta kada je gradonačelnik glavnog grada bio Miomir Mugoša… Prećutao je još mnoge „kombinacije“ sa „omrznutim DPS režimom“ kojeg sad naziva mafijaškim.
Kada je investicioni bum bio na izdisaju ukapirao je da je profitabilnije da bude „profesionalni Srbin“. Brzo je napredovao u partijskoj hijerarhiji, jer kad god je „vojvoda od koljenice“ naredio, Radunović je sa skupštinske govornice vrijeđao političke protivnike, predstavnike manjina, žrtve silovanja, LGBT populaciju i sve druge koji bi mu se našli „na nišanu“.
Odmah se uključio otvoreno u rušenje crnogorske države i crnogorskih institucija za račun „predsjednika svih Srba“, Aleksandra Vučića.
U oktobru 2015. godine, Radunović je komandovao rušilačkim protestima DF-a u Podgorici koji su po mnogim analitičarima bili klasičan pokušaj državnog udara.
- Dajemo im još deset minuta, nakon isteka ne odgovaramo za ono što slijedi, rekao je Radunović.
Nepunih deset minuta nakon toga grupa muškaraca sa maskama na licu krenula je u napad na parlament. Zasuli su policiju petardama, bakljama, kamenicama, zapaljenim flašama sa benzinom i drugim predmetima...
Hrabri Radunović se na vrijeme sklonio na neko sigurnije mjesto dok su se demonstranti, prepušteni suzavcu, tukli sa policijom. Još hrabriji Andrija Mandić je te noći zasluženo zaradio titulu „vojvode od koljenice“ jer dok se na podgoričkim ulicama vodio žestoki sukob demonstranata i policije, on je uživao u ukusnoj koljenici u podgoričkom restoranu ,,Kristal“.
U protestima povrijeđeno je 47 osoba, od čega 20 policajaca. I Mandić i Radunović volšebno su oslobođeni optužbi, iako su bili opzicija u doba ,,DPS diktature“.
Sada su na vlasti. A Radunović na vlasti - to je tek posebna priča, jer je Vučić za sprovođenje programa „srpski svet“ i ukidanje Crne Gore i Crnogoraca plaćao izdašno pa se „profesionalni Srbin“ odmah prihvatio posla. Predanost je dokazivao Beogradu da mrzi suverenu Crnu Goru, Crnogorce, prijestonicu Cetinje i Cetinjane, manjine. I uvijek je - kad treba, a uvijek treba – bio spreman da pozove na odbranu srpstva. Ili nikada nije otišao da brani, recimo, svetu srpsku zemlju Kosovo. Ko zna, možda je i on ,,aperisan“.
I takav se dični junak juče obrušio na Pobjedu. Zašto?
Možda upravo zbog toga što je Pobjda pokazala svu bijedu ,,demokratskih promjena“ pod vođstvom Srpske crkve i prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta. Ko zna, možda mu i ne odgovara što se sada, u doba novih pregovora o novoj vladi u kojoj će konačno sjedjeti lideri Fronta, kroz pisanje Pobjede, razotkrila šema državnog šverca.
Ili se možda srdi zbog toga što je, baš Pobjeda, razotkrila šemu partijskog zapošljavanja u kojoj glavnu ulogu vode ljudi iz DF-a, od EPCG, Rudnika uglja, sve do državne administracije?
Kako god bilo, što god bio razlog, Slaven Radunović je uzalud pokušao da pljune uvis, tamo đe, sudeći po njegovom moralnom sklopu, nikada ne može stići. I na kraju ostaće - samopopljuvan. izvor: pobjeda
0 Komentara