Bez željenog odredišta
Zahvaljujući ovom eksperimentu Crna Gora se veoma uspješno udaljila od Evrope. Ako su ovo stvarni ciljevi administracije Amerike na Zapadnom Balkanu, onda se mora priznati da su bili veoma uspješni. Ako nijesu, onda je ovo potpuni fijasko američke politike u ovom dijelu svijeta
Ničija zemlja Danisa Tanovića je prije oko 20 godina dobila Oskara za najbolji strani film.
U jednoj sceni grupa vojnika armije BiH u ranu zoru kreće u akciju. Dok idu za vodičem, jedan od vojnika kaže: ,,Jebi ti meni sve ako ovaj zna kuda nas vodi“. Odmah nakon toga počinje napad iz zasjede iz svih raspoloživih oružja i sve se završi krvoprolićem.
Ovih dana zemlje Zapadnog Balkana obilazi Eskobar, specijalni izaslanik Amerike za ovaj dio svijeta. Svi se političari, mora se to priznati, rado slikaju s Eskobarom. Malo-malo, pa izađe fotka Eskobara sa Spajićem, Konjevićem, Ibrahimovićem.
Šeta se Eskobar i po ostalim zemljama regije. Nije ni tamo ništa manje popularan kod političke klase. Skoro da je zajednička fotka sa Eskobarom postala statusni simbol. Jednostavno, nisi ozbiljan političar ako nemaš fotografiju s njim na kojoj ste zagrljeni, nasmijani ili se bar rukujete.
Uglavnom, on je taj koji nam, što bi običan svijet kazao, ,,kroji kapu“. Ono što se da zaključiti jeste da od kako se to dešava bar dvije države su završile u potpunom institucionalnom haosu: Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Reklo bi se da je i sve učinio što je bilo u njegovoj moći da se to prenese i na Kosovo, ali očigledno da tamo nije imao toliko uspjeha.
Takođe, zahvaljujući ovom eksperimentu Crna Gora se veoma uspješno udaljila od Evrope. Ako su ovo stvarni ciljevi administracije Amerike na Zapadnom Balkanu, onda se mora priznati da su bili veoma uspješni. Ako nisu, onda je ovo potpuni fijasko američke politike u ovom dijelu svijeta.
Doduše, ne dešava se ništa novo. Sve velesile u svijetu su postupale kao što Eskobar danas postupa ovdje. Žrtvovati male saveznike radi sticanja većeg dakle nije nikakav izum, već hiljadama godina stara metoda uvećavanja moći.
To što se time poništavaju zajednice i kulture stare i po hiljadu godina je naravno nebitno.
Sa druge strane, to takođe nigdje nije donijelo mir. Obično bi svako ovo rješenje rezultiralo tinjajućim konfliktima koji bi onda u nekom kriznom trenutku eksplodirali.
Nije Eskobar naravno ni prvi koji ovo radi u ovom dijelu svijetu. Sjetimo se da su velesile oblikovale i Kraljevinu SHS 1918. godine i kako je to bila užasno nakaradna i nepravedna tvorevina.
Nije mali broj onih koji misle da Amerika ima nekog keca u rukavu i da su sve ovo samo slatke muke poslije kojih nas čeka članstvo u Evropskoj uniji. Moje pitanje za ove optimiste bi bilo a zašto nas odmah ne prime nego idu okolo?
Odgovori su jasni svakom ko želi da ih vidi. Evropa je podijeljena i nije joj do širenja uprkos kandidatskom statusu Ukrajine i Bosne i Hercegovine. Uz to, Zapadni Balkan iz ugla mnogih na vlasti u Evropi danas je dio svijeta sa neprihvatljivo velikim procentom muslimana.
U takvoj situaciji, a uz Rusiju, Tursku, Kinu i ostale koje pokušavaju proširiti polje svog uticaja, Amerika i Evropa su se odlučile da zatvore mogućnost širenja drugih stranih uticaja na ovim prostorima.
Da se razumijemo, apsolutno su mi neprihvatljive alternative s Istoka i duboko vjerujem da su za crnogorsko društvo euroatlantske integracije neophodne kako bismo izgradili društvo mira i napretka.
Sporan je način kojim naši partneri sa Zapada, a u liku Gabrijela Eskobara žele zapriječiti prodor malignih uticaja na ovaj prostor koji drže za vlastito dvorište.
Po Eskobaru, najbrže ćemo se riješiti tog uticaja ako najvjernijem Putinovom savezniku u Evropi, Vučiću, ispunimo sve velikodržavne želje. Na ovaj način izvršila bi se i rehabilitacija svog onog zla učinjenog tokom devedesetih godina prošlog vijeka.
Ako ko misli da se nešto može učiniti argumentima prava i pravde, taj je potpuna budala. To nikada nijednoj velikoj sili u istoriji nije značilo ništa.
Za sada ne postoje snage koje mogu obrnuti ove procese jer administracija u Vašingtonu može biti samo zamijenjena gorom od trenutne, nikako boljom.
I za kraj, nema ni trunke sumnje da će ovaj Eskobarov plan ako se realizuje, učiniti ovaj prostor trajno nestabilnim, sa jakim sigurnosnim izazovima, trajnim etničkim i vjerskim podjelama iz kojih će iznići razni radikalni pokreti.
Najkraće kazano, Evropa će na puškomet od Beča dobiti blažu varijantu Bliskog istoka.
Jedino što bi moglo da spriječi ovakav scenario je jačanje građanskih snaga u Crnoj Gori i regiji i nedvosmislena ekonomska i politička potpora brzoj integraciji cijelog ovog prostora u euroatlantsku strukturu. Ovo bi podrazumijevalo i brz i žestok obračun sa kriminalnim strukturama koje su srasle sa retrogradnim političkim snagama.
Za ovo posljednje trenutno ne vidim skoro nikakvu šansu. Moralo bi da se desi neko čudo.
A ono nije ni na vidiku.
Do tada, idemo Eskobarovim putem. Iako, kao i onaj junak iz Tanovićevog filma, sumnjam da zna kuda nas to vodi. pobjeda.me
0 Komentara