Društvo

OSI u Crnoj Gori nijesu priznate kao partneri i roditelji

Dec 27, 2022 1 Komentara

(15 riječi)

 Osobe s invaliditetom  u Crnoj Gori nijesu priznate kao partneri i roditelji i za njih se često smatra da nijesu sposobne za te uloge i da ne bi trebalo u njima da se ostvaraju, poručeno je na konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore .

Konferencija je organizovana uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, kroz projekat Roditeljstvo = za sve i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI, saopšteno je iz PR Centra.

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić, rekla je da je položaj i poštovanje prava osoba s invaliditetom  bolji u odnosu na period od prije deset godina.

“Bilo bi zaista poražavajuće da nije tako i da nema napretka i rezultata”, kazala je Vujačić.

Prema njenim riječima, osobe s invaliditetom ipak nijesu priznate kao partneri i roditelji zbog stavova da se invalidnost genetski prenosi, što je netačno, iako, naravno, ima situacija kada invalidnost jeste nasljedna, i nijesu priznate i zbog toga što društvo nije u dovoljnoj mjeri promijenilo svijest kada su u pitanju OSI i njihova prava.

Vujačić je istakla i da je apsolutno neprihvatljivo ukidanje Direktorata za zaštitu lica s invaliditetom jer sve pozitivne prakse ne smiju tako biti poništene i prekinute.

Takođe, kako je dodala, sve što je postignuto na polju poštovanja i poboljšanja prava OSI bilo bi nezamislivo da nije aktivizma OSI.

Poručuje da bi trebalo više govoriti o samostalom življenju OSI jer je postajala i dalje postoji praksa smještanja osoba s invaliditetom u rezidencijalnim ustanovama, bez više opcija i mogućnosti da osobe s invaliditetom biraju usluge podrške, a posebno usluge podrške za život u zajednici.

“To je potpuno suprotno Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom. Ustanove moraju postojati, ali ne smiju biti rješenja”, istakla je Vujačić.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković upozorio je da većina OSI živi u uslovima siromaštva.

„Djeca s invaliditetom predstavljaju jednu od najmarginalizovanijih ranjivih grupa u Crnoj Gori, i često žive u porodicama koje se mogu okarakterisati kao najugroženije populacije kojima je pristup obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim ustanovama ograničen“, rekao je Bjeković.

Kako je rekao, nedostatak statističkih podataka o djeci s invaliditetom otežava planiranje i pružanje usluga kako vlastima, tako i organizacijima koje se bave ovomproblematikom.

„Ključni cilj je da nijedno dijete ne smije biti izloženo zanemarivanju, zlostavljanju. Izlaganje djece ovim pojavama predstvalja kršenje njihovih prava“, napomenuo je Bjeković.

On je poručio i da dobar socijalni rad ne predstavlja samo preduzimanje rizika, već njegovo smanjivanje i upravljanje na dugoročno postizanje najboljih rezulatata.

Takođe, kako je dodao, predrasude su nešto što je u crnogorskom društvu i dalje i te kako prisutne, a djeca s invaliditetom su sve više izolovana i lišena mogućnosti za uživanje svojih osnovnih prava.

 

Kako je istakao, nedostatak svijesti prisutan je u mnogim institucijama sistema.

Ministar ljudskih i manjinskih prava, Fatmir Đeka, rekao je da Crna Gora mora djelovati složno i organizovanije kroz uspostavljanje politika i programa koji će osigurati nesmetano ostvarivanje ljudskih prava djeca s invaliditetom odnosno djeca sa smetnjama u razvoju.

Prema njegovim riječima, jedan od evidentiranih problema u Crnoj Gori jeste nedostatak preciznih podataka o ukupnom broju djece s invaliditetom/djece sa smetnjama u razvoju u crnogorskom društvu.

„Ova djeca i njihove porodice se svakodnevno suočavaju sa specifičnim problemima, kao što su nedostatak pomoći i podrške za njihovo uključivanje u škole, iskustvom nasilja i nedostatkom odgovarajućih alata za njihovo prijavljivanje, poteškoćama u pristupu zgradama ili uslugama, kao i problemi u vezi sa mogućnošću učešća u procesima donošenja odluka koje utiču na njihove živote“, rekao je Đeka.

Kako je istakao, djeca sa invaliditetom su „djeca svih nas, naše države, naša odgovornost“.

„Njima osim ostvarivanja prava treba ljubavi, pažnje i osjećaj da nisu zapostavljeni. Njihovo danas i njihovo sjutra ogledalo su našeg odnosa prema svemu“, dodao je Đeka.

On je pozvao sve da budu uporni i odlučni kako bi se osiguralo da sva djeca, bez obzira na njihove sposobnosti, budu zaštićena i zbrinuta i da u potpunosti uživaju svoja ljudska prava.

Državni sekretar u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Darko Stojanović, kazao je da je neophodno stvoriti pravne pretpostavke za uvođenje standarda kojima se obezbjeđuje puno uživanje ljudskih prava i sprečavanje ili otklanjanje diskriminacije osoba s invaliditetom.

Podsjetio je da je najznačajniji međunarodni ugovor koji je Crna Gora ratifikovala u ovoj oblasti, Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom.

“Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti propisana su prava iz socijalne i dječje zaštite u cilju unapređenja životnog standarda OSI i djece sa smetnjama u razvoju”, naveo je Stojanović.

Prema njegovim riječima, Pravilnikom su propisani bliži uslovi za pružanje i korišćenje normativima i minimalnim standardima usluga podrške za život u zajednici.

Takođe, kako je naveo, Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti uveden je povremeni porodični smještaj hraniteljstvo, koji se obezbjeđuje djetetu sa smetnjama i teškoćama u razvoju koji živi sa roditeljima ili koristi uslugu porodičnog smještaja-hraniteljstva.

Na konferenciji je predstavljeno Istraživanje o diskriminaciji OSI i članova porodice OSI, poznanika ili srodnika OSI, kao i Analiza za važeće zakonske regulative u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života.

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 200 ispitanika, od čega su polovinu činile osobe s invaliditetom.

Prema stavovima OSI, više od polovine smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa. Stavovi članova porodice OSI su, takođe, isti po ovom pitanju.

 

Na pitanje ko se najviše bori ljudska prava OSI ispitanici su mišljenja da se upravo najviše bore njihove porodice.

Prema istraživanju više od 40 odsto ispitanika smatra da su osobe s invaliditetom diskriminisane u društvu.

B.P.