Piše: Slavko Mandić

Koju poruku crnogorska policija šalje slobodoumnim građanima naše domovine pozivom crnogorskoj intelektualki Neli Savković-Vukčević da dođe u Centar bezbijednosti Podgorice?
O čemu to namjeravaju inspektori da sa njom razgovaraju i što da je pitaju? Ako je oko Burzanovića, šefa Udruženja njegovog dijela novinara, onda je razumljivo. Vjerovatno nijesu shvatili zašto je ova družina dodijelila nagradu za najbolji portal u 2022. ruskom Sputniku, mediju kojem je Vijeće Evropske unije zabranilo emitovanje zbog “sprovođenja akcije dezinformacije i manipulacije informacijama protiv EU i njenih država članica”, pa im je bilo potrebno relevantno tumačenje? Tim prije što su obaviješteni da je u Crnoj Gori od srijede 20. aprila 2022. godine odlukom Agencije za elektronske medije isključen ruski Sputnjik.
Jer, svakome je jasno da je policija u službi zaštite države, pa je logično očekivati da neće dozvoliti nikome da se poigrava sa njenim integritetom i suverenitetom. Ali opet, zašto baš Nelu Savković-Vukčević, kad imaju tumače iz Crnogorske akademije, Univerziteta, NVO sektora? Ili se možda u pozivu nešto drugo krije?

Kad malo protrljamo oči i progledamo čistije, čini se da poruka jasnije govori da je slobodnim strijelcima odzvonilo. Dosta je više, ne piše, ali između redova ko umije da pročita. Ni slova, ako nam u pośetu ne mislite dolaziti češće, opet poruka koja se baš jasno ne vidi, ali tu je neđe. U vazduhu lebdi, pa je prepoznaj na vrijeme. Ako opozniš, zna se što te čeka. Jer vlast je vlast. A slast je slast. I jeste slast pozivarima, onima kojima zakon u topuzu leži pa im može biti da pozivaju i prozivaju one koji ne prihvataju bezočno brukanje države. Njih pozivari ne pozivaju. Zaštićeni od najamnika, data im je moć da izobličeni od mržnje sokole klerošovinističke naume da udare što jače u temelje Crne Gore. Da je urnišu i učine da je nema i da nestane za navijek.
Izgleda prirodno da je u CB Podgorice pozvan upravo taj meštar od takvog novinarskog sastava. Imali bi o čemu da razgovaraju do mile volje. Pa kome poslije toga opanci a kome obojci. Da vidi druzja da državu ima ko da brani i da je odbrani.
Ne znam zašto, ali zaštićenu vrstu niko pozvao nije. Valjda je tako po pravilima demokratije koja je skrojena u potonje dvije godine. Treba disciplinovati žene, jer smo još od Belvedera viđeli koliko je u njima nevjerovatne odlučnosti da Crnu Goru ne daju u ruke zlotvoru. Da je brane životima, ako treba. Posijedale na belvedersku džadu one studene noći septembarske i najviše zahvaljujući njima nedostojni tuda nije mogao tamo đe je naumio. I to ne svojom, nego voljom onih za čije interese rovari po Crnoj Gori.

Zato poziv Neli Savković-Vukčević da dođe u policiju. Samo zato što je objavila tekst u kome je svaka riječ potpuna istina.
Brzinom munje odregovali su iz CB. Za one druge kojima se prijeti direktno, koji se vrijeđaju i prišivaju im se etikete, crtaju mete i šire monstruozne laži, nema se kad. Možda zato što su kreatori poznati i što su smješteni tamo đe vlast stoluje. Ili su čak i direkni njihov dio.
Nela je hrabra, dostojanstvena i odvažna. To je ono što smeta i što vlast nastoji na spriječi. Da je zaustavi i naćera je da zaćuti. Jer njena riječ ima snagu. Njoj se vjeruje. Kud će grđe za vladajuće. Zato terorom na njenu riječ.
Biće zanimljivo čuti kako će završiti odbrana države od patriotkinje Nele Savković-Vukčević.  Kako će narodu saopštiti što su je  zvali i što im je ona kazala. A reći će im isto što je napisala. Jer ona ne umije mačem, ali istinom umije i te kako. Jer je ona  ubojitija često i od najjačeg oružja.
O ovome skeču koji je vlast organizovala za šire građanske mase nije potrebno više ni slova. Želim na kraju da vjerujem da će se svi mediji kojima je u agendi civilizacijsko i evropsko djelovanje, poštovanje etičkih principa i kodeksa, svi intelektualci, profesori crnogorskih univerziteta i školskih ustanova, nevladine organizacije i svi slobodnomisleći, potpisati ispod teksta zbog kojega je Nela pozvana u CB Podgorica da joj nešto saopšte.
Ja to činim prvi, pod punim imenom i prezimenom spreman da prihvatim na svoja pleća sve što mi od vlasti u nastavku slijedi. I to s ponosom, da se od mene pokoljenja ne bi stiđela što sam šutao kad sam morao progovoriti.