Piše: Slavko Mandić

Široke je ruke predizborna vlada Dritanova. Emotivno vezana za penzionere vlast je preko Fonda PIO obesmislila inflaciju do te mjere da je ovaj najbrojniji socijalni sloj glasača sposobnih da podrže, postao stalni gost prodavnica prehrane, i to po nekoliko puta na dan. A ostane nešto i da se kod Kineza svrne za robu široke potrošnje, od čarapa pa do papuča što na gumu mirišu i spašavaju od najezde zimskih komaraca. A stariji i slatko vole.
Može im biti da sebe časte čokoladu ili kutiju keksa, jer znaju da će im januarski ček, koji će im donijeti poštar 20. februara, biti uvećan za cijelih 2.5 %. Da bi bilo jasnije 113.489 penzionera, po podacima iz decembra 2022. godine, čija je prosječna penzija nešto ispod 300 € dobiće cijelih 7.5 € povišice.
Za čokoladu, ne baš onu preveliku, no malo veću od najmanje, biće dovoljno. Pa neka čini inflacija što joj je god volja. Penzioneri ne idu po kafana. Ne kupuju pršutu, skupe sireve, kvalitetno meso, vino  i prerađevine. Dosta je koja feta parizera, da se zasladi i onih ostataka svinjskih za pasulj i zelje. A to je najčešći gost penzionerskih trpeza.
Naravno, 7.5 € neće dobiti svi. To su oni srednji, a oni mrčni za najnižom najviše polovinu od toga.
Penzioneri, srećni da srećniji ne mogu biti. Konačno neko i o njima da misli. I ovo je samo za ovaj kvartal. A ima još tri kvartala.
Poređenja radi inflacija koju je Monstat objavio 17. januara 2023. godine, na godišnjem nivou iznosila je 17.2 %. Pa kad to podijelite sa 2.5 % povećanja penzija, onda dobijamo neki čudan podatak koji baš i nije za radovanje penzionerima.

Isprepadani da im se i od ovoga može uzet, oni su poslovično zadovoljni.
Straše ih nekakvim mogućim grčkim sindromom, kad su se penzije smanjivale i po nekoliko puta godišnje. Njima je tamo to i moglo jer su imali visok prosjek. A što bi mogli uzet od ove bijede? Znajući ih i posmatrajući njihovu namjeru, nije rečeno da nam se nešto takvo neće dogoditi.

Analitičari smatraju da će i ovoliko povećanje penzija uticati na izborni rezultat. Ako se uz povećanje od 2.5 % obeća još toliko na početku ljeta, eto vjere da će Spajić-Milatovićevom populističkom metodom biti izabran željeni preśednik. Naravno da nije važno što će nam se kasnije dešavati u društvu i kako će ta raspodjela uticati na inflatorni skok koji će nas o jadu zabaviti. Umjesto da se pozabavi enormnim povećanjem cijena raznim mehanizmima koje država ima na raspolaganju, pa i subvencijama ako treba, dodatnim smanjenjem akciza, vlast će dobro poznatim sistemskim mjerama učiniti da se dobar dio penzionerske crkavice preseli u špagove bogatuna. A njima 2.5 %. Samo za ljekove koje im ne plaća država, jer su za nju skupi, treba iz  kućnog budžeta izdvojiti najmanje pola penzije svakoga mjeseca. A đe je struja, voda, komunalno, gorivo da se jednom bar do pijace ode, voće i sve skuplje povrće ko zna okle nabavljeno.

Mediji se uglavnom neće baviti ovom temom. A i zašto bi kad većina pripada vlastima na ovaj ili na onaj način. Neće ni intelektualna svijest a ni NVO sektor. Sem rijetkih.
A ono što je najgore i teško je razumjeti, neće ni narod koga sve ovo najviše pogađa. Pa ni penzioneri sa kojima se vlast sprda udjeljući im mrvice da im zadovolji njihove minijaturne potrebe. Jer, oni su otpisani, osim onda kad treba da daju glas. Śete ih se tada, i zaborave na njih odmah poslije toga.

Narod koji trpi ovu vrstu torture i neljudskog odnosa prema njemu, zaslužio je sve što mu se dešava. Pa i da broji zrna od pasulja koji će kuvati u teći punoj vode, onako na prazno.