Društvo

IN MEMORIAM DR BLAGOJE VUJISIĆ-PROFESOR I KNJIŽEVNIK (1948-2023)

Feb 14, 2023 2 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

            Iznenadni odlazak uvaženog profesora i književnika dr Blagoja Vujisića, iz Bijelog Polja, predstavlja veliki gubitak za njegovu porodicu rodni grad ali i za čitavu Crnu Goru. Malo je onih prosvjetnih radnika i pedagoga koji su sa toliko ljubavi, predanosti i posvećenosti voljeli svoj poziv. Bio je dobri duh svoga grada koji je kroz prizmu kulture gradio ljepše i bolje svjetove među svima nama u Crnoj Gori. Svaka njegova riječ odisala je toplinom, poštovanjem i razumijevanjem. Imao sam tu čast, sreću i zadovoljstvo da sarađujem sa njim prethodnih pet godina. O dr Blagoju Vujisiću se može i mora govoriti sa puno poštovanja i pijeteta. Njegov život bio je ispunjen dragocjenim iskustvima koja je dijelio. U današnjem vremenu kada kultura nažalost završava na mnarginama društvene ljestvice on je plijenio kao osoba, imao je dar ili bolje reći osjećaj da razumije i podstiče mlade koji potiču iz veoma različitih društvenih, socijalnih i identitetksih okruženja i slojeva. Raspolagao je velikim znanjima iz najrazličitijih oblasti filoloških nauka. Imao je i nosio prirodni dar smirenosti nesvojstven današnjim ljudima ali svojstven intelektualcima njegovog kova. Krasila ga je harizma ali i snažne emocije. Bio je čovjek izuzetne inteligencije i jedan od rijetkih lidera istinske kulture svoga grada koji je bio svjestan da mora nastaviti ovu plemenitu misiju.

            Kao prosvjetni radnik i pedagog je od prvog svog radnog dana pa do samog penzionisanja svojim učenicima najvišе pomagao u suštinskom savladavanju jezika ali i u formiranju njihove sopstvene ličnosti – razumljivim objašnjenjima, savjеtovanjеm i podsticanjеm. Krasio ga je veliki autoritet i poštovanje među brojnim profesorima, književnicima, intelektualcima, kolegama i prijateljima. Imao je rijetku osobinu da pažljivo podrži i posavjetuje mlađe generacije i da sasluša i podrži njihove čežnje, želje i borbe ka ličnom i profesionalnom napretku. Iskreno se radovao uspjesima svakog svog mlađeg prijatelja, saradnika, književnika. To je danas osobina onih rijetkih velikih ljudi koji nikada ne prestaju da vjeruju u dobro za druge a to dobro je bilo i dobro države kojoj pripadamo. Dr Vujisić je nenametljivo, ali postojano i uticajno, bio prisutan u crnogorskoj i široj naučnoj, umjetničkoj, kulturološkoj javnosti i našoj intelektualnoj zajednici. O tome svjedoči  spektar njegovih knjiga, recenzija, promocija u kojima je u fokusu bio njegov rodni grad pa samim tim i Crna Gora. Njegova književno-kritičarska samouvjerenost bila je odlika snage njegovog intelekta. Hrabro je podržavao i ulazio u procjene novih književnih djela, suprostavljao se svakom obliku primitivizma i degradacije kulture. Bio je tolerantan, dostojanstven i duhovit intelektualac sa svojim ličnim zrncima mudrosti. Profesor Vujisić i njegova ljudska i životna dimenzija i kulturna dostignuća ostaju zauvijek sa svima nama, koji smo bili njegovi prijatelji. U njegovoj ličnosti objedinjene su bile osobine mudrog i dobrog čovjeka, izuzetnog profesionalca, pjesnika istančanog ukusa, pedagoga i besprekornog intelektualca izuzetne energije i neprekidnog mladalačkog poleta, uzornog gospodina i čovjeka u najplemenitijem i najuzvišenijem smislu te riječi, barda izuzetnog ugleda i elegantnog izgleda, kao i aristokratskog držanja i riječi. Večeras će nebo njegovog rodnog Bijelog Polja dobiti zvijezdu više koja će osvijetliti pedagoški, kulturni, naučni i životni put i služiće kao vječita inspiracija za to kako treba stvarati i kojim pedagoško-prosvjetnim odlikama mlađe generacije treba da se vode. Jedna dnaska poslovica lijepo kaže: “Dobri ljudi moraju umrijeti, ali smrt ne može ubiti njihova imena.”

Blagoje Vujisić je rođen 1948. godine u Bijelom Polju, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Zvanje doktora ruskog jezika i književnosti, stekao je na Univerzitetu u Beogradu. Kompletan radni vijek proveo je u prosvjeti, a bio je direktor bjelopoljskih gradskih osnovnih škola ”Dušan Korać” i ”Marko Miljanov.” Dao je ogroman doprinos u očuvanju ugleda tih vaspitno - obrazovnih ustanova i unapređenju kvaliteta nastave, te stvaranju tehničkih uslova za izvođenje iste, za postignute rezultate je više puta nagrađivan. Bavio se naučno-istraživačkim radom, pisanjem poezije, prevođenjem sa ruskog i poljskog jezika na crnogorski jezik i prevođenjem sa crnogorskog na ruski, objavljivao je stručne priloge iz nastavne prakse, pisao recenzije na knjige poezije i proze, bio je urednik je većeg broja knjiga. Objavio je tri knjige poezije: Između planine i sunca ( 1997), Između tri rijeke (2003), i Cvjetanje zvijezda (2012). Njegova haiku poezija ušla je u nekoliko antologijskih izbora, pa i u izbor svjetske haiku poezije, i prevedena je fragmentarno na nekoliko stranih jezika. Od 2003. godine bio je glavni je i odgovorni urednik časopisa za književnost, umjetnost, nauku i kulturu „Odzivi“ u Bijelom Polju. Bio je član je Udruženja književnika Crne Gore i član Haiku udruženja Srbije i Crne Gore. Dobitnik je dvije međunarodne nagrade: Ruske nagrade i Viteškog krsta Ordena zasluga Republike Poljske, Nagrade Fondacije Vukove zadužbine Žabljak – Šavnik – Plužine, Pohvale za najljepšu haiku pjesmu na Internacionalnom haiku festivalu „Priroda u oku“ 2017 i dr. Uvršten je u panoramu savremenog pjesništva Crne Gore ,,Odlazak u stihove” (2020). Zajedno sa Zoranom Raonićem bio je priređivač antologije crnogorske haiku poezije ”Korak preko praga.”(2022).