Batalimo više priču o tome da dio naroda ne zna, ne vidi, ne razumije, da je zaveden i tome slično, i saopštimo pravu istinu. A prava, iako veoma bolna, istina glasi: značajan dio građana Crne Gore je ne želi kao samostalnu, nezavisnu, građansku i sekularnu. To su pokazali i ovi tek završeni izbori za predsjednika Crne Gore. Naravno, sada se postavlja pitanje: kako promijeniti stvari, odnosno što učiniti da taj značajni dio našeg naroda pokaže više naklonosti prema državi u kojoj su vjekovima živjeli i njegovi preci. Besmisleno ih je, pokazalo se, uvjeravati čak i nespornim istorijskim činjenicama, da treba da se okrenu svojoj državi, da je više poštuju i uvažavaju. Pravi lijek za takav, mojoj malenkosti neshvatljiv njihov odnos, je značajno povećanje životnog standarda građana Crne Gore koji vremenom treba sasvim približiti onom u zemaljama EU. Da kvalitetniji uslovi života budu ono što ih opredjeljuje da postanu lojalni  svojoj državi.

No, da bismo to postigli moramo imati zrelu, napretku države bespogovorno okrenutu vlast, koja svojim djelovanjem nastoji, prije svega drugog, ići ka ostvarenju tog cilja. Nažalost, mi takvu vlast nikada nijesmo imali u potrebnoj mjeri, zbog čega i nastaju lomovi, trzavice i problemi u društvu. Pogotovo je danas nemamo, već upravo onu koja produbljuje podjele među građanima radeći za interese druge države ili drugih država. Paradoksalno, ali je tako.

Živimo u vrijeme u kome je kult novca dostigao vrhunac. Zato uz postojeće četiri funkcije novca, danas slobodno možemo uvesti i njegovu petu funkciju koja bi glasila: novac kao mjera čovjekovog karaktera. Vrijediš, dakle, onoliko koliko imaš novca. One prave, iskonske ljudske vrijednosti, potisnute su u drugi plan. Tužna je, u neku, ili u svaku ruku, i uvrjedljiva  ta maksima, jer se, svuda u svijetu, pa i kod nas, upravo među tim bogatunima krije podosta beskrupoloznih ličnosti sumnjivog karaktera. Zbog svega toga i nije čudo da vrijeme u kome živimo iznjedri i tzv. sponzoruše, koje za odabir partnera ne opredjeljuje ljubav, to sveto uzvišeno osjećanje koje plemeni biće čovjekovo i čini smislenim njegovo postojanje, već novac i standard onoga kome se priklanjaju. Mučno sve to jeste, ponižavajuće i nečasno takođe, ali što da se radi, tako funkcioniše današnji svijet. Čija je budućnost, upravo zbog svega toga, poprilično neizvjesna.

E, pošto je takav odnos prema novcu danas postalo pravilo, ni Crna Gora ne može, niti je to u stvarnosti, biti izuzetak. No, za razliku od naprednih država u kojima se daleko više vodi računa o unapređenju života stanovništva, političke elite u Crnoj Gori mnogo više pažnje posvjećuju sebi nego potrebama svojih građana. A obaveza odgovorne i zrele vlasti je upravo da radi obrnuto, na kontinuiranom unapređenju životnog standarda svojih građana. Jer, u tom slučaju će biti mnogo manje onih koji će glasali za tuđu, a ne svoju državu. Čini mi se da je to pravi put da u budućnosti obezbijedimo stabilnost naše države i drastično smanjimo broj onih koji su nepriateljski raspoloženi prema njoj. Ne treba više biti u zabludi ili imati iluzija da je samo osjećanje patriotizma dovoljno da određuje sudbinu države. Jer to je, takođe i sve više i lični, praktični interes građana. Upravo zato treba raditi na unapređenju ukupnog ambijenta za život stanovnika naše države. 

I na kraju, glavu gore svi vi koji nesebično, bez interesa volite svoju državu! Crna Gora je vječna! Na tom putu vječnosti biće prekida, perioda kada će njen opstanak biti ugrožen. Zato stvaranjem bogatijeg građanina učinimo da takvih perioda u budućnosti bude sve manje. Jer u tom slučaju će sva nastojanja susjedne nam države da iz Beograda vlada Crnom Gorom biti uzaludna. No, do tada je na  nama, građanima Crne Gore koje, prije svega drugog, vodi patriotizam i ljubav prema njoj, da nastavimo još energičnije i upornije svoju demokratsku borbu za odbranu Crne Gore. S uvjerenjem da nije tako daleko dan kada ćemo početi u kontinuitetu dobijati odgovornu vlast, spremnu i sposobnu da stvara društvo sve zadovoljnijih građana, kao neophodan uslov za stabilnost ove države i njen ukupan napredak.

P.S.

Ovaj tekst napisah uz više puta ponavljane, zavodljive zvuke pjesme „Goro moja“, sjajne grupe „Perper.“ Što me i inspirisa da ga ovako oblikujem.