Goran Sekulović
Ćaci su Ćaci
Goran Sekulović
Ćaci su Ćaci
Pad
Vučića u Srbiji otvara mnoga pitanja. Neka i zatvara! Prije svega ona koja se tiču
najvećeg dijela klerofašističke vlasti u Crnoj Gori, liše Kneževića (danas formalno
u statusu opozicionara) koji mu je ostao lojalan. Bili su mu itekako lojalni i
svi ostali (predśednik Milatović do groteske), sve do prije
neku noć! A onda baš preko noći – kao nekada Predrag Bulatović i ostali kad su
prenoćili sa Miloševićem a osvanuli sa Koštunicom – dojučerašnji ćaci su rekli
adio Vučiću i prišli sve sa ''pozdravima'' i ''čestitkama'' studentskom šalteru
kao da su tu i oduvijek bili. No, pokazalo se i viđeli smo, na žalost i našu (zbog
naše Crne Gore naravno i zbog činjenice da nam je na vlasti jedna takva vlast) i
njihovu (da li i njihovu?!) da su oduvijek od kada su na vlasti bili i ostali
ćaci onome ko ih je po insajderskim riječima Kneževića i doveo na vlast. Zato
apsolutno prazno djeluju riječi Spajića da se politikom PES-a omogućava svakom
građaninu Crne Gore da ne bude ničiji ćaci. I on i svi ostali aktuelni
funkcioneri naše zemlje nijesu iskoristili ni jednu jedinu mogućnost, a bilo ih
je bezbroj, da na djelu i ličnim primjerom hrabrosti, odvažnosti, integriteta i
morala pokažu da nijesu (više) ćaci i da tako u vrijednosnoj i etičkoj ravni
pošalju državničke poruke koje se i istorijski i svjetonazorski očekuju od onih
koji su na čelu Crne Gore. I naravno, da li treba reći, da su bili i ostali ćaci
i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, njihovom prvom i pravom poslodavcu još od formiranja
''apostolske'' Vlade u Manastiru Ostrog.
Znali
smo i znamo koliki je i kakvog ''kvaliteta'' bio stepen sluganstva ''crnogorske''
vlasti Vučiću. Ipak, nada je postojala da će se neko iz ''naše'' vlasti vremenom
emancipovati i okrenuti zdravom crnogorskom nacionalnom, državnom i građanskom
interesu – kao što je to učinio Đukanović spram Miloševića – i odlučno reći ''NE''
Vučiću. U ovoj kolumni u tekstu ''Ko će i kad Vučiću reći 'NE' '' od 22.-og
maja 2024.g. zapisao sam: ''Dakle,
nije pitanje da li će neko od crnogorske vlasti reći ‘’NE’’! Vučiću, jedino je
pitanje samo ko će i kad to reći! Nije potrebno i nezahvalno je sada licitirati
ko bi to od sadašnje vlasti u Crnoj Gori mogao biti, taj će se već kat-tad,
prije ili kasnije, naći i sam ‘’prozvati’’ i ‘’dozvati’’ pameti,
samopoštovanju, mudrosti i hrabrosti, razumu i samoodgovornosti, u krajnjem i
pojedinačnom (elite kojoj pripada i koju predvodi) i državnom i građanskom
interesu društva na čijem je čelu, te i standardima, zahtjevima i pravilima
normalne, zdrave političke profesije i konkurencije. Ne može se u sluganstvu i
robovanju (pa čak ni u dobrovoljnom: to bi protivrječilo slobodi kao
univerzalnoj i osnovnoj suštini ljudskog bića!) trajno živjeti, jer su interesi
svake zemlje i svakog naroda pojedinačno različiti na kugli Zemaljskoj, kako
reče u svijetu najcitiraniji autor u svim sferama stvaralaštva iz Crne Gore
Milovan Đilas, ali ne smogavši dovoljno snage i kuraži, on koji ju je itekako
imao i pokazao ne malo na djelu!, da to primijeni i na njegovu i našu Crnu Goru
u odnosu na Srbiju!? I zato neće biti nimalo lako ‘’naći’’ tog nekog iz
aktuelne ‘’crnogorske ‘’vlasti koji će ipak jednom reći okrenuvši se prije
svega interesima sopstvene zemlje i sopstvenog naroda i sopstvenih građana –
‘’DOSTA’’! i ‘’NE’’! Vučiću ili bilo kom drugom ‘’Vučiću’’ koji se ponaša na
isti nedostojan i prezira zaslužen način spram Crne Gore! Nije lako bilo reći
ni Miloševiću ‘’NE’’!, pa je rečeno, a tako će se, to je sigurno, reći ‘’NE’’!
i Vučiću.’’
Nije niko rekao od raznovrstnog ‘’obilja’’ aktuelne koalicione ‘’crnogorske’’
klerofašističke vlasti (đe se dopunjuju i ispomažu Mandić i Spajić, odnosno PES
i Demokrate su isto što i DF) ‘’NE’’ Vučiću, ali jeste mladost Srbije oličena u
‘’Studentskoj listi’’. Aktuelni ‘’crnogorski’’ vlastodršci licemjerno im danas
čestitaju a sve su učinili da uguše naš (ali naravno ne i njihov) studentski
pokret ‘’Kamo śutra’’. O ta dva pozitivna
primjera – jednom u konačnom pokazalo se uspješnom, kod nas nažalost neuspješnom
– otpora korupciji, organizovanom kriminalu, nedemokratiji, represiji, ustavnom
i pravnom nasilju…, pisao sam više puta u ovoj kolumni. No, samom izbornom
pobjedom studenata u Srbiji tek počinje neizvjesna dionica puta ka njenom demokratskom
preobražaju. Taj put neće biti nimalo lak. Mnogo je onih koji će
podmetati klipove na tom putu, a o svim zamkama evropeizacije i Srbije i Crne
Gore sam pisao u tekstu ''Ko je proksi Vučića i Putina’’ od 1. marta
2024.g. Ali, čak ni to nije pravo pitanje, već ovo: da li je Srbija sposobna
za demokratiju? Prvorangirani na ''Studentskoj listi'' izjavio je da je Vučić
porazom bačen na smetlište istorije. Odveć je istorija komplikovan fenomen da
bi se tako lako u društvu otresali problema i teškoća, iako svakako itekako razumijemo
kroz šta su sve prošli studenti, njihovi profesori i građanski aktivisti u
Srbiji posljednjih godina. Jedino će vrijeme buduće, a to znači godine koje nam slijede, odgovoriti na ovo
pitanje. Iako sam neđe, isto u ovoj kolumni, napisao da je dug put do
sveobuhvatne obnove crnogorskog društvenog bića, s Crnom Gorom je ipak nešto
drugačije. Ovaj neizbježno dug put (jer istorija neće stati sa prijemom u EU,
ali bi mogla značiti sigurnost opštih prilika u kojima ćemo živjeti) u posljednje
vrijeme je umnogome skraćen, makar za dobijanje povoljne startne pozicije. Sticajem
prije svega geopolitičkih razloga Crna Gora je pred vratima EU. Brzo će se i
definitivno – mada je demokratija uvijek na nultoj tački i za nju se valja stalno
iznova (iz)boriti na dnevnom nivou oko konkretnih tema – pokazati da li je i
Crna Gora sposobna za demokratiju.
Duško Radović je neđe osamdesetih godina,
predośećajući šta se sprema, rekao da ne zna kako će se sve ovo završiti, ali
da će se stariji nekako izvući, jer neće biti tu. Bojao se šta se ostavlja đeci,
mladima, novim pokoljenjima… Studenti Srbije su uzeli hrabro i odgovorno stvar
u svoje ruke ne željeći da pasivno (do)čekaju sve ono negativno što su stariji i
Vučićev režim ‘’zgotovili’’ i njima i većini građana. Učinili su veliko čudo.
No, i u njihovom i u našem, crnogorskom, slučaju, ako se aktuelni brojni negativni
procesi ne počnu relativno brzo zaustavljati i mijenjati, preoblikovati i
preusmjeravati, preokretati – ništa dobro.
0 Komentara