Tek što sam objavio tekst o Milatovićevu epskom udvorištvu i kukavičluku, s X profila "negdje" predśednika stigla je nova potvrda njegovog epohalnog odsustva petlje i dostojanstva.

Skandaloznu zabranu ulaska Jovane Marović u Srbiju Jakov je iskoristio da u svojoj neadresiranoj poruci javnost obavijesti da se s Jovanom čuo i da je ipak stigla u Crnu Goru, da podijeli svoj utisak da ona nije prijetnja Srbiji i da štreberski ponovi nekoliko floskula o regionu u kontekstu EU budućnosti. 

Svoju je odanost i podaništvo dokazao iskoristivši priliku da progovori o praksi koju MI moramo ostaviti iza NAS, trudeći se da nas ni državnički ni retorički ne odvoji od Srpskoga sveta. 

Eto, za sve one koji su se nadali da će Jakov jednom kad mu dođe snaga možda i zaličiti na čeljade, stiglo je gorko otrežnjenje u vidu još jedne suverene demonstracije ogoljenog beskičmenjaštva.

Da je na čelu Crne Gore, ili makar na čelu Ministarstva vanjskih poslova, iko ko ima zeru dostojanstva – Vučevićeva prijetnja ukrajinskim scenarijem u Crnoj Gori i zabrana ulaska u Srbiju Jovani Marović zahtijevali bi konkretni odgovor na očigledne provokacije suśedne države. Umjesto toga, imamo ili muk ili načelna piskutanja vrha vlasti koji ne samo što Vučićevu Srbiju vidi kao „najbližeg prijatelja“, već bespogovorno slijedi Vučićeve instrukcije udaljavanja od EU i organizovane destrukcije vlastite države.

A upravo primjer s Marovićima ilustruje žalosno stanje Vučićeve Srbije – koja Crnoj Gori ne želi izručiti Svetozara Marovića, ali u koju ne može ući Jovana Marović. Vučićeva Srbija tako se pokazuje kao sigurna luka za presuđene kriminalce i kao zemlja čiju bezbjednost „ugrožavaju“ građanski aktivisti. 

To je Srbija kojoj streme i kojoj na poklonjenje idu tridesetoavgustovci, istovremeno prezirući Srbiju koja mjesecima protestuje protiv autokratije Aleksandra Vučića.

Jovana Marović jeste bila ministarka u najgoroj vladi u crnogorskoj istoriji. Za taj angažman sigurno nije zavrijedila orden niti status heroine. No, Jovana Marović jeste iz te vlade izašla svojom voljom (neki bi rekli – kasno jer crnogorski put u EU potkopao je tzv. Temeljni ugovor) onda kad je već i posljednjem naivčini postalo jasno da Abazović otvoreno radi protiv nacionalnih interesa. 

E upravo zato što je tada jasno stavila do znanja da neće biti dio tima koji će po direktivi iz Beograda rušiti vlastitu zemlju, Jovana Marović je danas na crnoj listi beogradskog autokrate. 

Između Dritana kojeg, u vizijama ideologa velikosrpskog fašizma, na leđima po Terazijama nose Vučić jugendi i Jovane Marović koja svojim građanskim aktivizmom predstavlja „prijetnju“ za nacionalnu bezbjednost Srbije samo godinu dana nakon njihova političkog razlaza nepremostivi je jaz koji oslikava i dvije vizije Crne Gore – onu, duhovno zapuštenu i politički potčinjenu, vječito na usluzi svim srpskim autokratskim režimima i onu drugu koja, prevazilazeći vlastite zablude, traži put približavanja vrijednostima zapadnih demokratija.

Na šikaniranje Jovane Marović glasno ćute njene bivše partijske kolege iz Ure. Ministar unutrašnjih poslova i odbrane, nakon što je prećutao otvorene prijetnje svog srpskog kolege Vučevića, čvrsto je odlučio da se ne oglašava ni na ovako sitne teme kakva je progon crnogorskih građana u suśednoj i „najprijateljskijoj zemlji“. 

Ćutnjom o šikaniranju bivše partijske koleginice i potpredśednice partije ministar je opravdao status kukavice koji mu je nedavno dodijelio aktuelni partijski kolega i potencijalni spuški cimer Rade Milošević.

Preostaje još samo da sačekamo hoće li se oglasiti ambasador Hil da još jednom pritvrdi da nije dio Bajdenove, već Vučićeve administracije.      Aleksandar Radoman - portalanalitika