Goran Sekulović: Hommage Podgorici (VIII)
Iz knjige Gorana Sekulovića ‘’Hommage Podgorici’’, sa podnaslovom ‘’I ljudima koji su je nosili u svom srcu i stvaralačkom duhu'', koja će se uskoro publikovati, objavljujemo u nastavcima esej ''Morača, Ribnica, Gorica… ili: Od ’Labud plaže' do 'Bemax Arene' i dalje niz obale Morače do 'kraja bedema' grada''.
Mislim da se radi o do sada najboljem, najkvalitetnijem i najhumanijem mjestu za odmor, ‘’tihovanje’’ i provođenje trenutaka uz nepatvorenu i autohtonu pejzažnu intimu, osobito kada u Ribnici ima vode! Mada i kada je presušeno i prazno, korito Ribnice je od izvanredne vrijednosti i
neuporedive ljepote zbog osobene morfologije i fizičke strukture njenog dna!
Tome je ovđe konkretno doprinijela i knjižara ‘’Karver’’, ali i novi kafe
‘’Itaka’’ sa terasom – na mjestu rada nekadašnjeg kultnog podgoričkog
kafea-bifea-kafane ‘’Lira’’ po kome se i cijeli objekat pa i lokacija dugo
vremena nazivao i prepoznavao – uz periodično organizovanje
kulturno-umjetničkih programa u sali na spratu iznad ‘’Karvera’’, koju koriste
za vježbe i rad i članovi KUD-a ‘’Stanko Dragojević’’ (a u kojoj je 1992.g.
održana promocija moje prve zbirke pjesama, i moje prve knjige-publikacije
uopšte!, ‘’Kamen raste’’, čiji su promotori bili Jovanka Vukanović, akademik
prof. dr Novo Vuković i Kosta Radović). Autor i
odgovorni projektant svih poduhvata i
poslova koji su doveli do ove uistinu prave ‘’oaze’’ i divnog skloništa od
urbane buke i žurbe[1],
bio je arhitekta Dušan Vuksanović.
Riječ je o sljedećim projektima: Rekonstrukcija objekta "Banja" u Podgorici, 1999., uređenje
terena u zoni mosta na Ribnici u Podgorici, 2000. i
uređenje desne obale rijeke Ribnice od novog mosta na pravcu
bulevara Nemanjina obala, odnosno Bulevara Svetog Petra Cetinjskog do Kapadžića
mosta, 2002.g. Na drugoj strani, u okviru tvrđave Depedogen
nedavno su izvršena dodatna arheološka istraživanja i to konkretno na lokaciji
na kojoj je bila zgrada đe je jedno vrijeme bilo smješteno Udruženje
književnika Crne Gore. Taj objekat je
srušen – čak i da nije smetao za arheološka istraživanja, bez obzira na njegovu
određenu graditeljsku vrijednost teško bi se ili tačnije nikako mogao uklopiti
u istorijski i kulturološki areal tvrđave! – a ivicom/obodom tvrđave prema
Morači, po originalnim fotografijama, uspješno je i veoma estetski/likovno
prijemčivo izvršena rekonstrukcija i obnova dijela nekadašnjih autentičnih
zidina tvrđave sa ‘’prozorskim’’ puškarnicama i osmatračnicama.
Sadašnje šetalište od Karvera, tj. Banje do Kapadžića mosta, trebalo bi
da se produži u dva pravca. Od Karvera, tj. od novog Mosta na Ribnici nizvodno njenom i lijevom i desnom
obalom, korišćenjem, valorizacijom i oplemenjivanjem svih terasastih predjela
od prostora ispod nekadašnjeg Abdovića mosta[2] – kasnije Kneginjinog
mosta a današnjeg mosta zvaničnog naziva ‘’5. maja 1944.g.’’ – pa preko
prostora iza današnjeg Muzičkog centra do dragulja starog neimarstva Tabačkog
mosta[3], do Sastavaka
(prije više od pet godina dodijeljene su dvije ravnopravne prve nagrade na
konkursu za idejno riješenje i tu se stalo!?), i od Kapadžića mosta uzvodno
Ribnicom. Tako će Sastavci – a i lokacija Banje zbog svog izvanrednog položaja
dobija još veću i jaču pozitivnu ‘’težinu’’, atraktivnost i prijemčivost kao
osoben urbani topos – postati i biti
čvorišna gradska tačka i raskrsnica, odnosno ono što je zapravo ovo
mjesto, ovaj topos i bio u ranijem dugom vremenu, naravno zahvaljujući prije
svega tvrđavi Depedogen, o kojoj se mora nešto svakako više reći.
[1] Dok se planirala izgradnja mosta
preko bivšeg turskog kupatila bio sam ubijeđen da će se
to veoma loše odraziti na tamošnji pejzaž i lokaciju u cjelini. Iz te
bojaznosti nastala je i pjesma ‘’Zagađenost duše’’ (zbirka ‘’Negrad’’), koja je
data u poglavlju ‘’Poezija’’. Međutim, pokazalo se da most nije nimalo doprinio
gubljenju atraktivnosti i autentičnosti ovog mjesta. Naprotiv! Cijeli prostor
je ‘’prodisao’’ dobivši novi urbani i izgled i funkciju. Jedino su se morale
‘’skinute’’ dvije originalne polukupole sa krajnjih djelova Hamama, a ona
u sredini je ostala jer nije smetala izgradnji mosta.
[2] ‘’Abdovića most ostaće upamćen između dva svjetska rata i kao mjesto održavanja karnevalskih procesija.’’ (Adulah Bato Abdić: ''Podgoričke priče o
mostovima II: Džentlmenski sporazum na parapetu'', ''Komuna'', br. 14, februar
2015.g.)
[3] ‘’Sa Hadži pašinim, to je jedini most koji se sačuvao u svom izvornom konceptu i arhitektonskom rješenju.’’ (Adulah Bato Abdić: ''Podgoričke priče o
mostovima II: Džentlmenski sporazum na parapetu'', ''Komuna'', br. 14, februar
2015.g.)
0 Komentara