Zajedno sa 2023-om u sjećanje je otišla i poslastičarnica “Korzo”. Nakon 70 godina rada, u 15 sati i 54 minuta, Nailj Nako Ali posljednji je put zaključao vrata mjesta sa duhom, posljednje utvrde Titograda koja je ravno sedamdeset godina čuvala podgorički šmek pred naletom bureka sa šampinjonima i slatkiša pretencioznih naziva za rafinirana nepca pobjednika tranzicije.

Priča je počela davne 1953. Šukrija Tahirov Hamza (otud Š.T. “Hamza”) za mjesto nastavka porodične tradicije poslastičarskog posla odabrao je Titograd. Za njim je iz Dragaša, iz Gore na Kosovu, stigao njegov rođak Sejran Ali, a onda i ostala braća. Ostalo je uistinu istorija.

Istina, po kriteriju vremena istorija će tek biti, ali po pečatu na život u socijalističkoj etapi života Glavnog grada, na decenije kad se živjelo uljudno i skromno i znalo uživati malim stvarima – “Korzo” već jeste istorija.

Od momenta kad se pročulo da se zatvara Š.T. “Hamza”, krenulo je pravo hodočašće u “Korzo”. Ljudi su željeli da pokažu poštovanje mjestu koje je decenijama bilo marker na mapi grada, da još jednom osjete ukus i miris svoga odrastanja, da pozdrave ljude kod kojih su se osjećali komotno kao u svojoj kući. Sve je neminovno tužno izgledalo na mjestu za koje nas vezuju samo lijepa sjećanja. Još jedna stranica je ispisana i Nako dragim gostima poklanja za uspomenu ponešto od inventara. Onima najdražima flomasterom ispisuje posvetu. Knedla u grlu i njemu i onima koji posljednji put gustiraju “malagu” neuporedivog ukusa.

Oni koji su samo navraćali u Podgoricu kao i domicilni skorojevići nikad neće razumjeti zašto je jedan skroman prostor, sa maleckim stolicama i malim stolovima, sa običnom horizontolnom i još običnijom vertikalnom vitrinom uvijek bio mnogo više od onoga što je u njihovom rječniku izraz za najbolje – brend. Zašto je “kačamak” ili “špricer” kod Š.T. “Hamze” neka vrsta šifre raspoznavanja između podgoričkih paralelnih svjetova.

Zatvaranjem “Korzoa” Ulica “Slobode” i definitivno ostaje bez posljednjeg daha Titograda, Titograda u kojem je pretrajavao i duh stare Podgorice. Nova, eloksirana Podgorica uskoro će nekim sebi svojstvenim sadržajem prezidati prostor poslastičarnice. Šta god to novo bilo, mnogo će vode proteći Moračom prije nego Š.T.” Hamza” prestane da bude toponim kojim se označava najprepoznatljivija tačka Ulice “Slobode”.

Priče o rastancima neminovno su tužne. Istovremeno su i svjedočanstvo da je ljubav bila obostrana i prava. Zbogom Š.T. “Hamza” i veliko hvala Nako, Musa, Husrefe, Mehmede…  izvor:antena m