Nekada je, umjesto sada zelenog City kvarta kako ga zove bivši ministar, bila fabrika „Radoje Dakić“ i u njoj su se proizvodile „teške“ mašine.

Tadašnja služba državne bezbjednosti oličena u zloglasnoj OZNI je u svim fabrikama, pa tako i u „Radoju Dakiću“ imala svoje ljude. Kako je vrijeme bilo poslijeratno i kako nisu baš svi kadrovi OZNE mogli biti školovani dešavalo se da neke zapadne i poneki „manje bistri“. 

Zapao takav jedan Dakićevce. Stoji on svaki dan na ulaznim vratima i revnosno pregleda svakog od hiljadu radnika ne bi li slučajno našao nekog ko je ukrao kakav šaraf ili oprugu i time ugrozio društveni sustav.

Dosadilo to radnicima koji su čekali po sat vremena da odu kući, dosadilo to i drugim stražarima, pa se dogovore da prevare glupog i revnosnog kolegu. Dok nije bio prisutan nekoliko minuta oni mu prijave da su upravo jednom od radnika u džepu od košulje pronašli diferencijal od utovarne mašine i da im je sa sve „plijenom“ pobjegao preko ograde.

E, to su ovi „osvježivači“ shvatili na vrijeme i odmah udarili po sistemu školstva

U izvještaju koji je posalo te večeri pretpostavljenima ta je situacija stajala detaljno opisana sa pitanjem šta da radi dalje. Ujutru nije stigao odgovor, ali je stigao novi kolega.

Tako se nekada pametna većina borila protiv budala koje su imali moć. Nisu slučajno uvedene kategorije u borilačkim sportovima. Jer nije pošteno, nije ni normalno, a najmanje je zanimljivo gledati borbu nekog Davida i Golijata jer, osim u Bibliji, Golijat smrvi Davida za tren i nema tu šta puno da se vidi, a scena je uvijek ružna.

Isto vam je tako i sa intelektualnim nivoom, s tim što je u Crnoj Gori došlo do nekog prevrata dimezija. Ovo sada je paralelni svijet u kojem pametan nikako ne može da se „uhvati“ sa glupim.

Ukoliko napravimo presjek šta smo sve čuli, pročitali i „progutali“ posljednjih godina, doći ćemo do zaključka da su ovi nosioci javnih funkcija očigledno skrojeni po aršinima većine. Kad kažem većina mislim na onu koja se prikazuje i koja aktivno učestvuje u javnom životu, glasno-govori i na kraju glasa one nedjelje kada im se kaže. Sa druge strane, mi „mnogo bistri“ to posmatramo sa prezrenjem, ispod nivoa nam je i da učestvujemo u cijeloj toj šaradi. 

I dok se mi ljutimo i mudrujemo ovi „ad koh“ kreiraju nam javne politike i vode jedan od dva ministarstva koja nam jedini donose neki novac u budžet. I ne mora ministar biti doktor nauka, zaista ne mora i nije neophodno, ali ne može biti ni polupismen.

Dok nam „tri leće“ sa tri i kusur odsto transferuje blam, predsjednik nam neće ići „u Skoplju“ jer mu jer Spajki otkazao booking, njihov partijski drugar nacizuje parlament, a jedan pravi doktor nauka revnosno obilazi seoska groblja da utvrdi jesu li kosti pod onim pločama naše ili tuđe.

Taj pravi doktor nauka, zadušničar i matematičar po struci, ponovo se bira na mjesto prvog čovjeka Univerziteta i to onako demokratski, transaprentno da bi mu i Pol Pot pozavidio. Osim što je sam sebi bio protivkandidat on je za svaki slučaj organizovao da se glasanje ipak obavi i tajno, jer „da se Vlasi ne dosjete“, što je sigurno sigurno. 

Tako ćemo i u drugom mandatu na mjestu rektora gledati čovjeka koji je osnovao nacističko-rasistički portal - In4s i javno govori da se zalaže za neku vrstu panslavenske unije sa Ruskom federacijom. Ovo posljednje je valjda zbog opčinjenosti stepenom ljudskih i građanskih prava koja vladaju u Rusiji danas, a sigurno je fasciniran i lakoćom kojom kroz prozore višespratnica svako malo izlijeću smotani protivnici druga mu agenta Putina.

I da bi slika bila potupnija, a agenda zadovoljena, nije se smjelo samo udariti od najviše institucije obrazovanja u Crnoj Gori. Mora se to kroz sve stepene obrazovnog sistema provesti. Jer, ako koalicije oko DPS-a nisu shvatile da će ona đeca koja su rođena 21. maja 2006. upravo 2024. dobiti pravo glasa, i da im se makar malo pažnje posvetilo kroz njihov period odrastanja i formativnih godina danas ne bismo imali „Ostroga mi“ generaciju. 

E, to su ovi „osvježivači“ shvatili na vrijeme i odmah udarili po sistemu školstva. Prvo su pokušali sa onom „baba četnikom“, ali to srećom po vasionu nije dugo potrajalo, ali se od agende nije odustalo, pa su mjesto državnog sekretara u Ministarstvu prosvjete dali provjerenom kadru Draganu Bojoviću. 

On je očigledno zadužen da svakom maturantu sa iole bistrom glavom zgadi svaku pomisao da upiše učiteljske studije, jer će ga sjutra čekati život na margini sa najnižom platom u zemlji. 

I dok se mi ljutimo i mudrujemo ovi „ad koh“ kreiraju nam javne politike i vode jedan od dva ministarstva koja nam jedini donose neki novac u budžet

Njegova izjava kako će prosvjetarima „povećati plate ali da novca za to nema“ je od onih u rangu piroćanskih viceva – „Sine, sljedeće godine ćemo 99% ići na more, a 100% nećemo“. Tako će i naši prosvjetari dobiti veće plate. 

A, mogu povjerovati i premijeru koji im je rekao da se samo malo strpe jer čim stigne Evropa sad 2 svega će biti i ničega faliti neće. Još malo pa ćemo povjerovati da ta Evropa sad 2 stiže vozom i da će kao ona tetka iz Njemačke donijeti svakojakih čuda. 

Ako su ipak malo pametniji od toga ostaje im da povjeruje da znaju šta je hedžing i da će ih on spasiti. Hoće, hedžinga mi ostroškog! I ukoliko vas ova sprdnja sa zdravim razumom ne pomuti u želji da postanete prosvjetni radnik-isposnik onda će se rektor postarati da vam kvalitet studija bude takav da buduće đake možete naučiti samo da se mole. 

Način na koji se postavljaju akademska mjerila, vrednuju naučni radovi i bira kadar u akademska zvanja do te mjere je srozan da ćemo se ubrzo s doktorskim titulama i profesorskim zvanjima sprdati kao s diplomama koje su svojevremeno stizale sa Kosova. 

Ukoliko se slučajno neđe i javi bilo kakva inicijativa za istinsko školovanje budućeg nastavnog kadra na kvalitetan način za to će se potruditi Goran Danilović, ili kako ga od zasluge zovu kolege „svačiji (partijski) drug – ničiji prijatelj“. 

Ukoliko i ovo „rešeto“ prođu sačekaće ih neki od sudova i uhapsiće im profesore zbog javne riječi, lošeg parkiranje, prelaska preko ulice ili nečeg drugog, manje je bitno, naći će već naši sudovi neki tunel da to proguraju.

Intelektualci, profesori, umjetnici, novinari, ljekari i drugi obrazovani pojedinci bili su označeni kao "neprijatelji revolucije" i potencijalni protivnici režima. Mnogi od njih su bili hapšeni, mučeni i ubijani. Neki su izloženi radu na poljima ili prisiljeni na teški fizički rad. Na kraju su ubijani čak i oni koji su nosili naočare za vid, jer su i iz nekog razloga, gore pomenutom Polu Potu izgledali pametno. 

A on je znao isto ovo što znaju naši Božovići, Danilovići, Bojović-Borovinići i slični - da se s glupanima mnogo lakše vlada i da nije slučajno vrhovni autoritet označen kao pastir a mi ostali kao stado iliti - ovce.  

Bojan Đuranović - portalanalitika