U ispunjenju “svetoga” cilja da se Crna Gora posrbi, posvoji i ponovo potre, i uvede u Srpski svet, priziva se Zetska banovina.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić čezne za Banovinom u Kraljevini Jugoslaviji. Kazuje da su Cetinje naseljavali Hercegovci, Brđani, Crnogorci. Redosljed je za pravo – prvijenstva. Zar Srbi nijesu odvajkada u Crnoj Gori  – jedini? Ili su Crnogorci, ako ih ima, takođe – Srbi?

Bila je Zetska, navodno preuzeta od Kraljevine Crne Gore. Međutim, obuhvatala je mnogo veću teritoriju, koju nastanjuju, naravno – Srbi. U Karaljevstvu/Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/SHS bivša Crna Gora postala je jedna od 33 oblasti.[1] U Kraljevini Jugoslaviji, koju je proglasio kralj Aleksandar Karađorđević Ujedinitelj nestalo je nacionalno imenovanje i po rijekama (sem Primorske sa sjedištem u Splitu) nazvano sedam banovina.

Zetska banovina koja je trajala od 1929. do 1941. godine, obuhvatala je teritorije:

a) koje je Kraljevina Crna Gora  1918. g. unela u sastav Kraljevine Srbije pre formiranja Kraljevine SHS,

b) Dubrovačke republike i Boke, i zaleđa Dubrovnika u Hercegovini (Nevesinje, Trebinje, Gacko, sve do Foče na sever),

c) Kosovo i Metohiju sve do Kosovske Mitrovice, Srbice i Orahovca na istoku, veći deo Raške oblasti (Novopazarskog sandžaka) koju je oslobodila Srbija u ratu 1912. godine kao i varoši Rašku i Ušće. Administrativno središte Zetske banovine je bilo Cetinje.[2] Zna se da Crna Gora nije unela, nego Odlukom nelegalne i nelegitimne Podgoričke skupštine ukinuta i pripojena Srbiji.

Jasnoću u navedenu namjeru ogolio je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević izjavom: “Nekako lijepo stoji predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da Švabama to smeta”. Na žestoku kritiku svoje izjave, Kovačević je podnio prijavu policiji protiv 12 političara i novinara i NVO aktivistu da su prouzrokovali prijetnje kojima se ugrožava bezbjednost njega i njegove porodice, zato što im nije po volji njegovo „političko opredjeljenje“, kao i zato što je Srbin i pravoslavac.[3]

Oprečna su mišljenja o Šubari, kako je nazvan. Aleksandra Vuković Kuč: “Mandićev najtalentovaniji poricatelj države Crne Gore, netalentovani falsifikator istorije i Zavjetničin najodgovorniji učenik, provincijalno i malograđanski, iako je na čelu grada, provocira i pokazuje svu zaraznost svoga šovinizma”. Andrija Mandić: Kovačević je “dobar i čestit čovjek. Veliki političar, kojim će se ponositi Crna Gora i njegov narod”.

Naizgled je nevažna svaka i svakakva izjava“frontovskih” pripadnika i poslušnika, ali jeste bitno da svaki detalj sačinjava mozaik svesrpskoga ujedinjenja, svim sredstma. Zetska banovina je poželjan izbor.