Malo je država u Evropi i svijetu koje se mogu pohvaliti svojim istorijskim nasljeđem s početka Drugog svjetskog rata, a samo je jedna koja to danas pokušava poništiti.

"Ustanak u Crnoj Gori bio je dokaz da je snaga volje naroda najveća sila protiv tiranije. Njihova hrabrost inspirisala je mnoge širom svijeta da vjeruju u mogućnost oslobođenja", Dwight D. Eisenhower

Borba crnogorskog naroda protiv fašističke okupacije je podvig koji zaslužuje divljenje. Njihova hrabrost i odlučnost predstavljaju svjetionik nade u borbi protiv tiranije", Franklin D. Roosevelt

"Crnogorski ustanak je primjer hrabrosti i nepokolebljive odlučnosti naroda da se bori protiv fašističke okupacije. Ovaj ustanak je bio prva velika iskra koja je zapalila plamen otpora širom Jugoslavije", Josip Broz Tito

"Otpor koji je narod Crne Gore pružio fašističkoj okupaciji je inspiracija za sve slobodoljubive narode svijeta. Njihova borba je dokaz da se čak i u najtežim vremenima može naći snaga za slobodu", Winston Churchill

"Trinaestojulski ustanak bio je naš odgovor na zlo koje je prijetilo da uništi sve što smo voljeli. Bio je to trenutak kada smo rekli 'dosta' i krenuli u borbu za našu slobodu i čast", Milovan Đilas

Divljenje koje je crnogorski narod dobijao nakon podizanja prvog pravog organizovanog oružanog ustanka u porobljenoj Evropi bio je fenomen opšteg saglasja svih intelektualnih, političkih i ukupno društvenih krugova širom svijeta.

On nije bio samo deklarativno iskra koja je „zapalila“ porobljene narode širom Evrope, već je i faktički to bio. Nauk koji su crnogorski ustanici dali svima koji su se kolebali bio je pokretačka snaga i jedini primjer kakav odgovor treba dati fašističkom okupatoru.

Dokazali smo, i pokazali, svima da veličinu jednog naroda ne emanira njegova brojnost, teritorija ili BDP, već njegova snaga i volja da odgovori u teškom trenutku i da se masnovno svrsta na stranu očuvanja humanih vrijednosti.

O najmanji od naroda! Tvrda stijeno tvrđeg kraja!

Prijestolje od slobode, ti velika Crna Goro!

Otkako je oblak pao đe se krš sa nebom spaja,

U njedrima tvojim nije bilo boljeg naraštaja. (Lord Alfred Tenison)

I kako smo, gospodo i Gospode dragi, došli do današnjeg momenta kada nekim izopačenim revizonizmom pokušavamo da se svrstamo na stranu saradnika okupatora i izdajnika? Nečega što Crnogorcima nikada nije bilo blisko i kako smo se predali „pojedincima“ kojima smo njegoševski uvijek znali „stati nogom za vrat“

Ali, kontekst je ono što je u istoriji jedini uzrok svega.

Taj 13. jul 1941. godine je refleks konteksta koji se zove nasljeđe istorijskog trajanja i kolektivnog načina ponašanja jednog naroda.

Ne zaboravite da su ustanici 1941. bili sinovi i unuci svetih boraca sa Grahovca, Vučjeg dola, Mojkovca... i da su oni podizani i učeni na temeljima hiljadugodišnje, nikada završene, borbe za očuvanje svoje Pravde, Časti i Slobode. I da je nihovo bitisanje na ovom kršu svrha očuvanja tih svetih vrijednosti.

Mi smo danas, za samo sedamdeset godina, došli do generacije nabildovanih i tetoviranih konformista koji vrište kada im pčela sleti na šolju dojč kafe, ali koji odlično umiju da se pohvale svojim porijeklom i da na riječima sve urade, samo što ne mogu baš odmah i sada... i, polako neće je niko niđe ponijeti.

Od njih, nas, takvih očekujemo i nadamo se da će se usprotiviti ovom sveopštem degradiranju svih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti.

Mi, danas, čak ni na ovaj dan, nemamo nikakvu rekaciju kao narod na otimanje kulturnog i istorijskog nasljeđa koje su nam ostavili preci. Oni, koji su svaki pedalj ove zemlje natopili krvlju da bi je nama ostavili na čuvanje. Lijepo im je čuvamo.

Nemamo pravo, a nema tu ni malo časti, da se prema našoj slavnoj zaostavštini odnosimo na ovaj način i da najgorima među nema dozvolimo da nama upravljaju i da im damo za pravo da poklanjaju naše.

Ali, dobro je, makar nam je Milan Knežević „završio“ da se lubenice prodaju Beogradu. Za pipune znamo da su se prodali odavno.

Zamislite kako bi danas, da se mogu đe sresti, razgovarali jedan ratnik sa Grahovca i jedan ustanik 13. jula. Šta bi rekli jedan drugome?

- Za šta se borismo?

- Za šta smo znali da moramo.

- Kome ovo ostavismo?

- Kome je zapalo.

- A, đe ćemo ja i ti noćas, evo nam sviće još jedna julska zora?

- Na Lovćen, moj brate, nemamo mi đe drugo. Đe onda, đe tada, đe za dovijek.

- Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.

Srećan vi 13. jul Crnogorci, ako ste se podizali jutros.