Piše: Božidar Proročić književnik i publicista

Dubravka Š. Jovanović pjesnikinja, prozni pisac, eminentno lice i urednik prvog nezavisnog radija ,,Skala” u Crnoj Gori. Dubravka Jovanović duži niz godina svojim visokim etičkimm kodeksom profesionalca budi Kotor, i Boku najljepšim pjesamama i pričama koji iz njenog pera čuvaju uspomenu na ljude, događaje, običaje i na onaj Kotor koji se nažalost neđe izgubio u duhu ,,novog” vremena. Bokeška Filomena (Dubravka) inspirisana Kotorom njene rane mladosti. ,,Đir zapatanim proljećem” izdaje ,,Skala radio” a uređuje maestralni Slavko Mandić koji je osmislio i tehničko rješenje ,recezent Željko Rutović, uz uvodni esej Vesne Vičević. Dok lekturu i korekturu finalizira mr Marija Sarap Čolpa.

U ovoj zbirci kratkih (životnih) priča i ispovijesti vije se duh Mediterana koji tako vješto Dubravka Jovanović svojim novinarskim umjećem oblikuje. I dok se prepliću mirisi mora, pelina, lavande, ruzmarina pratimo kratke priče od kojih prva ,,Zasijaće palaci” nas uvodi u čarobni svijet onog Kotora koji i u vremenu (korone) novih palaca čuva svoju autentičnost. Ni mnogo veće pošasti nisu Kotor uništile, njegovi stanovnici svoji skercama (šalama) žele da izmame osmjeh sa svojih prozora, balkona iz svojih malenih dvorišta. ,,Pozdravite moga tatu” je sljedeća priča čiji naslov je identičan i emisij za pomorce nama dobro poznatoj. Koja je pratila i još uvjek prati težak život mornara na svojim vijađima ( putovanjima). Dubravka snagom svog pera i autentičnim bokeškim izrazima koji krase čitavu knjigu piše kao vješti (hroničar) šta je to što krasi Boku kroz vjekove. U ovoj za zasita sjajnoj knjizi autorka prati svoj pogled na Kotor, njena razmišljanja tu su zastupljeni svi oni ,,mali i veliki” ljudi i događaji sa kojima se ona sreće svaki dan i koji na njen život ostavljaju otisak. Ona to ne može da ,,prećuti” i jednostavno ih stapa u svoja razmišljanja i priče.

Jedna od tih priča o braći Jaco i Ricard koji iz zemlje lala (Holandije) dolaze uzastopno tri godine da uživaju u mirisima i čulima Kotora i Boke, u svom sjaju i gastronomiji mediteranskog ,,rezervata” ali i gostoprimstva uvjek spremnih Kotorana da pruže ono što su darovi mora i prirode. ,,Sjeverni Makedonac u Bokeškom toću” je priča o kolegi koji u Kotoru je pronašao sebe u okvirima Skala radija. Priča o skromnom čovjeku čiji osmjeh sa druge strane stakla (studija) govori više od hiljadu riječi. Dubravka Jovanović čini mi se prati svakiu tren, sat, i dan svoga grada želeći da svojim sugrađanima prenese svoje impresije ona je njihov najveći i hroničar i u isti mah i ,,kritičar. ” Ljepoti pisanja posebnu draž daju stari već po malo zaboravljeni izrazi (romanizmi) koji su kroz vjekove krasili lingvističku baštinu Kotora. U njenim pričama dominiraju motivi i običaji tako da svaka nova priča predstavlja autorkim svojevrsni izazov i suočenje sa nekim proteklim vremenom. Fešte i feštađuni, maskarade, balovi, skercie kojima Kotorani žele da uz osmjeh odigraju svoju blještavu igru sjaja  i novom vremenu (korone) čiju svjetlost Dubravka zarobljava u svojim pričama. Priča ,,Pjaca-Špenza” je nizostavni element ,,kultno” mjesto okupljanja starih Kotorana čiji je to simbol bio i ostao vjekovima. Mirisi, ukusi, (butiga)  kako piše autorka i izazovima novog vremena. Kada u Kotorske rane zore u kojima se sreću dragi prijatelje eh nedostaje sirene kruzera kao nekada pozdravi mornara sa drevnih jedrenjaka. Pjaca subotom komad bokeške baštine dok se ispija prva jutarnja kafa ispred ,,Dojmija” i ,,Vardara” a priče se nižu kao biseri u ogrlici. ,,Gospa od zdravlja” koja čuva tajnu tvrđave ,,San Đovani. ” dok zeleni kišni bluz kako zapisuje autorka, pada po bokeškim fileštrinima (prozorima). Dubravka Jovanović zapisuje koliko je dana i koliko skala  u čekanju ,,Gospa” sazidala i što je sve zapisala u sebi ostaće tajna. ,, Kafana ”, ,,Luna” ,,Žukva” , ,,Šparoga”, ,,Lavandere”i mnoge druge priče a ima ih ukupno 48 zaista plijene.

U vremenu kada se nažalost sve više udaljujemo od knjige štivo Dubravke Jovanović ,,Đir zapatanim proljećem” (kao i njene ranije knjige) predstavljaju dragocjeno bogastvo i svjedočanstvo koje autorska filigranskim (mediteranskim) duhom stapa u njenu ali i našu svakodnevnicu. Pitam se često da li ćemo zaista biti zapatani (zatvoreni) ili ćemo kroz ovako inspirativne knjige doživjeti ljepotu Boke novog vremena. Kada se probudite na pjeni od mora uz izlazak sunca neka vam ova knjiga bude na dohvatu ruke. Dubravkino iskustvo i stapanje sa Mediteranom u književnom smislu i kulturi, Boke ne samo što pojačava i osnažuje njen ,,kult” već pokazuje čudesnu magiju đe se susrijeću prostor i istorija. Na obalama mora njen empirijski duh u posmatranju Boke ali i same sebe. Ove priče zaista čine veliku slagalicu Mediteranskog duha i mozaika koje je sama autorka tako divno uklopila u milje mora, pelima, lavande, ruzmarina smokve bura i oluja novog vremena.