Predsjednik Milo Đukanović je na nišanu Moskve od kada je raskinuo sa Miloševićem, a posebno kada je krenuo ka nezavisnosti Crne Gore i članstvu u NATO. Čini se evidentnim da u crnogorske bezbjednosne službe sve više prodiru srpski i ruski agenti i saradnici. Sve ovo doprinosi rastućem otuđenju Crne Gore od NATO-a, zajedno sa činjenicom da će njenu nisku potrošnju na odbranu potencijalna Trampova administracija protumačiti kao diskvalifikaciju zemlje iz međusobne odbrambene odredbe člana 5. Time će zemlja biti još podložnija vladajućim aspiracijama Srbije – kaže u razgovoru za Pobjedu američki analitičar i ekspert za Balkan Januš Bugajski.

Viši saradnik Džejmstaun fondacije iz Vašingtona godinama upozorava na maligni ruski uticaj u regionu, smatra da će se Balkan ponovo zapaliti ukoliko na američkim izborima u novembru pobijedi Donald Tramp.

Optuženi u predmetu ,,državni udar“ odlukom Višeg suda u Podgorici oslobođeni su optužbi. To je u ponovljenom postupku odlučio Viši sud, navodeći da nije bilo dokaza o pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine. Kako komentarišete ovu skandaloznu sudsku odluku iako je bilo dokaza iz partnerskih zemalja da se sprema državni udar u Crnoj Gori?

BUGAJSKI: Ovo sve više liči na zataškavanje aktuelne vlasti po nalogu Beograda i Moskve. Svi dokazi ukazuju na to da je 2016. postojala ruska zavjera da se ponište rezultati legitimnih izbora i uspostavi marionetska vlada. Očigledno je da su Kremlj i Novi dvor izvršili ogroman pritisak na sadašnju crnogorsku administraciju da umanji rusku umiješanost u pokušaju smjene demokratski izabrane vlade, kao i prikrivanje drugih oblika subverzije kako bi se preokrenuo prozapadni pravac Crne Gore.

Ubrzo nakon ove presude saznajemo da je planirano ubistvo bivšeg predsjednika Mila Đukanovića, da su službe bezbjednosti za to znale i nijesu obavijestile policiju. Da li se u zemlji koja je članica Alijanse stvara okruženje totalne nesigurnosti?

BUGAJSKI: Predsjednik Milo Đukanović je na nišanu Moskve od kada je raskinuo sa Miloševićem, a posebno kada je krenuo ka nezavisnosti Crne Gore i članstvu u NATO. Čini se evidentnim da u crnogorske bezbjednosne službe sve više prodiru srpski i ruski agenti i saradnici. Sve ovo doprinosi rastućem otuđenju Crne Gore od NATO-a, zajedno sa činjenicom da će njenu nisku potrošnju na odbranu potencijalna Trampova administracija protumačiti kao diskvalifikaciju zemlje iz međusobne odbrambene odredbe člana 5. Time će zemlja biti još podložnija vladajućim aspiracijama Srbije.

Analitičari su saglasni da je pokušaj ubistva Trampa povećao šanse za njegovu pobjedu na izborima. Da li je još jedan njegov mandat realan i, ako jeste, da li će Balkan potpuno izaći iz fokusa američke spoljne politike?

BUGAJSKI: Prerano je donositi zaključke kakav će uticaj pokušaj atentata na Trampa imati na novembarske izbore. S obzirom na polarizaciju Amerike, većina građana se već odlučila za koga će glasati. Jedina nepoznanica je veličina izlaznosti i sloj nezavisnih i centrista koji bi mogli da krenu ka Trampu ili Bajdenu u četiri ili pet ključnih država na bojnom polju. Ako Tramp ipak pobijedi, izgleda da će usvojiti više izolacionističku spoljnu politiku i biće još manje voljan od Bajdena da ospori srpske ambicije na Zapadnom Balkanu. U takvom scenariju očekujem rastuće tenzije koje mogu rezultirati novim oružanim sukobima u regionu.

Ponavljam, Trampov povratak i smanjeno učešće SAD na Zapadnom Balkanu takođe bi podstaklo Beograd da nastavi svoju regionalnu hegemoniju. Ako dođe do nasilja u nekoj od zemalja na meti Vučićevog režima, ne može se računati da će EU intervenisati i zaštititi nezavisnost Kosova, Bosne i Hercegovine ili Crne Gore. Stoga je od suštinskog značaja za sve tri države da prošire svoju odbranu u pripremi za oružani sukob, jer bi Trampov povratak oslabio globalnu ulogu Amerike i podstakao sve ekspanzionističke diktature da ubrzaju svoje ambicije.

Tramp je poštovalac Putina i zavidi na njegovim diktatorskim moćima u Rusiji. Njegovi komentari podvlače da Evropa više ne može automatski da se oslanja na SAD i da nije vojno spremna za otvoreni rat sa Moskvom. Bez američkog prisustva, postao bi jasan nizak nivo opremljenosti Evrope i ograničene operativne mogućnosti. Kako su se evropske oružane snage smanjile sa 3,4 miliona u 1989. na 1,3 miliona u 2022. godini, neophodno je sveobuhvatno ponovno naoružavanje. Najmanje 100 milijardi eura biće potrebno do 2025. da bi se povećala proizvodnja oružja i odvratio ili porazio mogući ruski izazov.