Zoran Vulević
POLITIČKA CIRKUSIJADA KAO NAŠA REALNOST
Ne, ne
treba se prećerano čuditi onome što se dešava u političkom životu Crne Gore. Jer
to je samo posljedica stanja u kome se nalazi naše društvo. Zato čak ni
uvođenje međeda ili neke druge dresirane divlje zvijeri koja bi prošetala
između redova poslaničkih klupa, usred Skupštine Crne Gore, ne bi izazvalo
ničije posebno čuđenje. Jer iznenađenjima u političkom i javnom životu Crne Gore više nema mjesta. Cilj je
postignut!
Simpatični
medo bi malo progegao skupštinskom salom, zamumlao okrećući glavu i na lijevu i
na desnu stranu poslaničkih klupa. Iskezivši se posebno prema skupštinskoj
većini, opasno vrteći glavom. Prema preostaloj manjini samo bi prijekorno
odmahnuo lijevom prednjom šapom. A onda bi se, sa vrha skupštinske sale, podigao
visoko na zadnje noge i na zaprepašćenje svih gromko zabrundao, promumlavši nešto
što je ličilo, makar se na trenutak tako učinilo, na poziv:
„Za
mnom!“ Što je potvrdio i energičnim pokretom šape.
A svi
znamo đe bi medo mogao da pođe. U svoje prirodno stanište, dakako! Đe je pozvao
da mu se pridruže i svi vrli predstavnici građana.
* * *
Jer mi
smo društvo koje mnogo ne voli čitaonice, biblioteke, knjigu kao takvu, zbog
čega smo pri samom dnu ljestvice po pročitanim knigama u svijetu, po glavi
stanovnika. Tužno i pretužno do čega smo doveli sebe.
Jer mi
smo društvo koje je, u odnosu na broj stanovnika, među onima koja u svijetu najviše stradaju u
saobraćaju. Neshvatljivo je da u našoj, prostorno malenoj državi, ne možemo
umnogome prevazići ovaj užasan, duboko bolan problem. A možemo, uvođenjem
najrigoroznijih mjera, kada već razum izostaje.
Jer mi
smo, već poodavno, društvo koje dožvljava vrhunac zadovoljstva slušajući one
opskurne, uznemirujuće glasove, tako odvratno slične jedne drugim, popularnih
folk pjevačica i pjevača. Za koje bi čovjek s iole profinjenijim ukusom, „debelo“
platio da ih nikada ne čuje. Jer mu ni tuširanje ne pomaže da slegne svoju, od
muke izazvane kolosalnom prostotom, naježenu kosu. Zato o ukusima, u prilikama
kada pogubno utiču na formiranje vrijednosnog sistema građana iliti naroda,
ipak treba raspravljati.
I što je
onda problem za nedobronamjerne, nazovi političare, da u takvom društvu sprovode
svoje nečasne namjere. Naravno da problema nema i, dok god takvo stanje traje
voljom onih koji nas vode, neće ga ni biti. Urušavanje svih društvenih i
moralnih vrijednosti će se ubrzano nastaviti.
* * *
A na što
nas dobronamjerni medo upozorava? Na to da rad i angažovanje na unapređenju prosvjete
i obrazovanja, neiscrpan i danonocan, vremenski neograničen, mora postati
najpreča, najhitnija obaveza onih koji upravljaju ovom državom! Ma ko oni bili
i u ma koje vrijeme njome rukovodili!
U suprotnom,
medov iskren poziv da ga slijedimo postaće naša realnost.
0 Komentara