Priča, tipično naša. Građanin koji koristi gradski prevoz obratio se preduzeću Putevi koje se bavi gradskim prevozom u Podgorici. Građanin im piše da koristi liniju 21 , od Zagoriča do centra grada , ili , najčešće, do pijace Gintaš- I navodi konkretne činjenice. Autobusko stajališe u Zagoriču, kod benzinske pumpe, gdje naš građanin čeka 21 –jedinicu, je neuredno. Zaraslo u trnje, sa smećem u nepokošenoj travi, a sama nadstrešnica stajališta demolirana i prljava.Stajališe god Gintaša, iz pravca Zabjela, pribijeno je uz staklenu fasadu zgrade. Bez ikakve klupe, na samom trotoaru, bez hlada. Ljeti, kao sunce upekne, putnici dok čekaju, kuvaju se na žaropeku. Pribijeni uz tamno staklo, kao uz vatru. Kao da ih neko namjerno kažnjava. A u samoj blizini ima  adekvatnije mjesto za stajalište.

Građaninu dosadilo, pa se obratio Putevima, uz pohvalu da je gradski saobraćaj, što se vremenskih termina tiče , uredan ,ali da kvalitet prevoza nije samo u tome. Skreće im pažnju na neurednost i neuređenost autobuskih stajališta. Iz Puteva, ruku na srce, odgovaraju brzo, ali negativno. Mi nijesmo nadležni za autobuska stajališta. Obratite se Sekretarijatu za saobraćaj.

Građanin istu poruku koju je poslao Putevima prosleđuje Sekretarijatu za saobraćaj. Ovi mu , još brže nego Putevi, odgovaraju da su stajališta u nadležnosti upravo Puteva. Citiraju i odluke u vezi sa time. A Sekretarijat još građanina upućuje na izvjesnu gospođu, ali u takvoj poruci, u najmanju ruku, konfuznoj, da građaninu nije jasno kome da se obrati i ko bi trebalo da mu odgovori.

I šta preostaje našerm građaninu, da prekine sa prepiskom sa gradskim adresama. I, naravno, odustane od iznošenja svpojih opravdanih prtimbjedbi.Ostaje mu da i dalje autobus 21 čeka na gotovo smetlištu u Zagoriču i da se pribija uz zgradu  kod  Gintaša.Uostalom šta će našem građaninu  da se žali. To čini neki dosadni penzioner, nema šta drugo da radi, pa našao da se žali.

I ko je nadležan za stajališta, da budu pristojna, uredna. Za njih nijesu nadležni ni Gradsko zelenilo, ni Gradska čistoća, čiji radnik neće ni da odgovori kad ga pitaš zašto stajalište nije uredno.  Pa, ko je? A pored svega, mnoga autobuska stajališta nijesu ni vidno obilježena. A građanin sve mora da trpi. Šta on hoće, prevoz, pa još sa urednim stajalištima.

I to mi liči na jednu anegdoticu iz jednmog našeg sela, kad su se počeli kupovati prvi televizori. Kupio Đorđije televiozor, a seoski dječaci došli da gledaju neku sportsku utakmicu. A  Đorđije ih pita, šta ćete, sliku, ili ton , ne može oboje.

  Ilija Despotović