Iz štampe je izašla knjiga dr Gorana Sekulovića ’’Ostavština za budućnost: RAT ZA ‘PROSVJETNI RAD' I CRNOGORSKI IDENTITET – KULTUROCID ANTICRNOGORSTVA’’                  (Dokumenta od 2012.g. do 2017.g.)

 Neposredan povod za knjigu je bilo ukinuće ''PROSVJETNOG RADA'' krajem 2016.g., što je bio strahovito porazan udar na crnogorski identitet, o čemu više ne treba ništa govoriti, s obzirom na kakve sve destrukcije, osobito u posljednje vrijeme, on nailazi. Knjiga se publikuje povodom 70-godišnjice ''Prosvjetnog rada'', 130-godišnjice ''Prosvjete'' i 180-godišnjice ''Grlice'', što je sve naravno i nažalost (naravno i nažalost, jer to govori o stvarnom i aktuelnom stanju u sferi crnogorskog identiteta u našoj zemlji i u institucijama koje bi trebalo o tome da vode računa) ostalo bez ikakvog odjeka, obilježavanja i ukazivanja na značaj i vrijednost ovih obljetnica i jubileja. Na prednjoj korici knjige publikovana je pozivnica za proslavu 65-godišnjice ''Prosvjetnog rada'', 125-godišnjice „Prosvjete” i 175-godišnjice ''Grlice'' održanoj 2014.g. u Gimnaziji „Slobodan Škerović” i dio naslovne stranice s novim logom jednog od brojeva ''Prosvjetnog rada'' iz 2016.g. čije je ime išlo na crnogorskom, albanskom i engleskom jeziku; Na zadnjoj korici knjige publikovan je Katalog za izložbu ''Crnogorska prosvjetna periodika'' iz fondova Nacionalne biblioteke CG ''Đurđe Crnojević'' upriličenoj u Gimnaziji „Slobodan Škerović” povodom proslave jubileja.

A evo što su najistaknutiji crnogorski stvaraoci govorili i pisali povodom ''iznenadnog'' ukinuća ''PROSVJETNOG RADA'' krajem 2016.g. 

''Zar da "Prosvjetnom radu" to priredimo za njegov jubilej od 70 godina...umjesto da ga odlikujemo, a mi ga time ukidamo!’’ (Akademik dr. Radoje Pajović)

‘’Bez opstanka i unaprjeđenja „Prosvjetnog rada“ ne može biti ni unaprjeđenja ni napretka čitave Crne Gore kao moderne države. Crna Gora ne smije i ne treba da ostane bez modernog prosvjetnog glasila. Osavremenjavanje svijesti i napredovanje društva nije moguće bez modernog prosvjetnog glasila koje je nužno na planu edukacije mladih generacija. Bez obrazovanih mladih pokoljenja kuda ćemo i đe ćemo? Mladi se ne smiju prepuštiti površnosti vremena, već im omogućiti da razumiju savremenost i da se uklope u moderne tokove vremena. Ukidanje „Prosvjetnog rada“ nikako ne može biti ušteda. Riječ je zapravo o ukidanju moderne svijesti mladih generacija i to se mora spriječiti.’’ (Branko Banjević)

''Vrlo je zanimljivo da se ukida jedino glasilo prosvjetnih radnika sad, kad je prosvjetnim radnicima najpotrebnije. Poznato je da je to isto glasilo ranije decenijama predstavljalo velikosrpsku tvrđavu, tačnije nosioca prilično konzervativne svijesti...Tek je sa uredništvom gospodina Sekulovića, osobe šire kulture i obaviještenosti od svojih prethodnika, Prosvjetni rad postao institucija koja polako razgrće brojne zablude Crnogoraca u vezi sa vlastitom istorijom, jezikom, te ukupnim crnogorskim identitetom koji je posebno ugrožen u krugovima prosvjetnih radnika. Sjetimo se njihovih mitinga u vezi sa pravom Crnogoraca ne samo na svoje jezičko iskustvo nego i na naziv jezika, kao i drugim brojnim zabludama crnogorskih prosvjetnih radnika i u vezi sa Dukljom, Crnogorskom crkvom i drugim pitanjima šireg crnogorskog identiteta. Mislim da je odluka o ukidanju Prosvjetnog rada obradovala one najkonzervativnije u crnogorskom školstvu i društvu. Iza odluke o ukidanju Prosvjetnog rada ne stoji nikakva dobronamjernost, odnosno težnja za neophodnim progresivnim profilom današnjeg prosvjetnog radnika u Crnoj Gori. Mislim da je to urađeno na nesumnjivu radost nosilaca retrogradne svijesti u društvu i školstvu.’’ (Rajko Cerović)

’’Uz vas su svi prosvjetni radnici’’ (Seida Belegović)

 ’’Pridružujem se Apelu za spas Prosvjetnog rada. Ja sam Sava Kovačević, profesor razredne nastave i magistar socijalne politike. Radim u OŠ "Oktoih" u Podgorici. Na koji način, još, mogu da doprinesem? Vaš apel ću proslijediti dalje. Srdačno, Sava.’’

''Otvorite bilo koji broj za posljednje 3-4 godine "Prosvjetnog rada" pa ćete viđet, to je jedna vrsta enciklopedije, tu su sva znanja i tu se apsolutno čovjek usavršava.

Ako uništiš kulturu jedne države, jednog naroda, onda ti je lako dokrajčiti ostalo. Prema tome, ovo je izuzetno složena materija i izuzetno složeno pitanje i zaista zaslužuje da se angažuje ne samo crnogorsko javno mnjenje, nego i sve ove institucije iz oblasti nauke i kulture i društvo u cjelini, da se jednostavno preispitaju ove odluke koje su nakaradne i neodržive i ne smijemo dopustiti da se to pred nama, pred očima našim dešava, a da mi ništa ne učinimo.

Ni zloglasni Kulturbund nije ukidao časopise iz oblasti nauke i kulture, a evo danas to doživljavamo i ovo je kulturocid i suicid jer dolazi, makar formalno, iz struktura prosvjetnih i kulturnih.

’’Prosvjetni rad" je takva institucija koja mora da djeluje samostalno i da bude direktno podređena Ministarstvu i ministru prosvjete.’’ (Akademik dr. Radoje Pajović)

''Protestvujem protiv ukidanja lista sa šezdesetsedmogodišnjom tradicijom “Prosvjetni rad”, jer je to mimo svakog civilizacijskog koda i demokratskih načela društva. O navedenom časopisu dovoljno govore njegova djela i uzorna tradicija. Neću se truditi da dokazujem već odavno dokazano!'' (Blagota Eraković)

’’Nadam se da je Crna Gora opet moćna, da će se sačuvati, a jedan od dokaza da čuva sebe, svoj jezik, svoju naciju, jeste da ne ukine list "Prosvjetni rad". Ovo značajno glasilo je ušlo u dušu Crne Gore za toliko decenija.’’ (Prof. dr. Novak Kilibarda)

’’Da Crna Gora ni danas nije svjesna potrebe za afirmacijom sopstvenih vrijednosti, za propagandom ne samo svojih dnevnopolitičkih potreba, svjedoči ovih dana preduzeto ukidanje ’’Prosvjetnog rada’’, poslije njegovog redovnog višedecenijskog izlaženja. U redovima domaćih prosvjetnih radnika, čast časnim izuzecima, vlada uočljiv konzervativizam, robovanje  starim „naučnim“ istinama i nesposobnost sagledavanja autentičnih crnogorskih vrijednosti. Otuda oni štrajkovi protivu naziva crnogorski jezik, crnogorska književnost, čak otpor uključivanju Duklje u crnogorsku istorijsku baštinu. Kad bi danas pametno vođen ’’Prosvjetni rad’’, kao jedino glasilo crnogorskih prosvjetnih radnika, obavljao svoju pravu funkciju, čemu je u novije vrijeme bio vrlo sklon, prije bi ga trebalo odlikovati nego ukidati.’’ (Rajko Cerović u tekstu ’’STRAH OD SRPSKE ŠTAMPE’’ objavljenom u ’’Pobjedi’’)

''Ova vlast nagrađuje one koji nagrđuju Crnu Goru.'' (Mihailo Miljo Radojičić)

’’U pitanju je podrivanje države, obezglavljivanje države i državnog bića i sve ide na to, samo treba da se stvore uslovi pa da se javi kao što je bio onaj prethodni rat.’’ (Prof. Sreten Zeković)

 Moto ove knjige sadrži i sljedeće misli:

’’A hteo bih da mogu voleti svoju zemlju ne prestajući da volim pravdu’’ (Alber Kami)

»Čojek ne traži mnogo: koru ljeba – da nije gladan, knjigu – da nije slijep i slobodu – da smije zborit.«  (SULA Radov RADULOVIĆ)

’’Nepravdu osjetit je bolje nego nepravdu stvoriti'' (Ciceron)

‘’Duh istine i slobode – eto, to su stubovi društva.’’ (Henrik Ibzen)

»Ne može čojek griješit – ako istinu reče. Griješi bi, ako je zaturi i krije od ljudi.« (SULA Radov RADULOVIĆ)

‘’…Crna Goro, želiš li, zbilja, toliko potrebnu Ti etičku renesansu, moraćeš se vratiti na svoje staro pravilo u toj oblasti, koje, sjećaš se, valjda, glasi: „I u gori, istinu zbori!’’ (Akademik prof. dr. Radovan Radonjić)

„Dobar rat izratovah, veru sačuvah.“  (Sveti apostol Pavle)

''Naša negativna cr¬nogorska osobina je ta što ne možemo da izdržimo do kra¬ja.'' (Milorad Stojović)

‘’Kleveta je kiša koja pljušti po svima onima koji — uspijevaju.’’ (Volter)

''Jadni moj prijatelju, tvoja će te vrijednost upropastiti.'' (Homer)

‘’Reči istine su jednostavne kao i sama istina.’’ (Eshil)

„Heroj kog volim celom svojom dušom... uvek je bila i uvek biće – istina.“                                         (Lav Tolstoj)            

’’Nema zemlje u našem okruženju koja nema list za prosvjetne, kulturne i naučne radnike, a ja sam primjerak "Prosvjetnog rada" vidio u kabinetu prof. dr Nikite Tolstoja, unuka Lava Tolstoja.’’ (Prof. Slavko Šćepanović)

''Veritas non quam perit'' (Istina nikad ne propada)

‘’Čak i štetna istina vredi više od korisne laži.’’ (Tomas Man)

„Moj bože koliko demagogije sustavno poređane u artiljerijske salve

koliko pokradenih misli iza koji ne stoji ništa osim

mržnje sujete vlasti i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge

i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare.“ (Branimir Džoni Štulić)           

 ‘’Čitava je ljudska snaga zbir vremena i strpljivost.’’ (Onore de Balzak)

’’...Nije (mi) namjera da se bilo kome pravdam, jer za to nemam apsolutno nikakvih razloga....Vaspitan (sam) cetinjski i crnogorski da istina ima najveću vrijednost, a riječ i nacionalni ponos veću težinu od bilo kakvog novca i materijalnog dobra...Da zaključim – da ne bi bilo dileme, kod bilo koga, bilo kada, iz bilo kog razloga, želim da Vam otvoreno i potpuno jasno kažem da je jedina i jedino moguća istina da će Vuko Borozan, kao i do sada, sa emocijom, kao i do sada, sa ljubavlju koja nema granice, igrati za svoju Crnu Goru. Jer, Vuko Borozan, njegovi preci i njegova familija druge domovine nemaju, niti je traže. Dakle - Crna Gora, nema druge!" (Vuko Borozan)

"Izgleda da u Crnoj Gori oni koji daju najviše državi stalno treba da se dokazuju onima koji od nje uzimaju...Ističem da sam se uvijek osjećao ponosno kada sam igrao i borio se za uspjeh reprezentacije i kada sam na grudima nosio grb koji predstavlja sve ono za što su se moji preci, na koje sam izuzetno ponosan, borili. Danas ja, potomak tih predaka koji se nikad nisu odrekli Crne Gore i koji su zbog toga i mnogo i često stradali, moram da se pravdam onima koji su do prije deceniju ili dvije nosili obilježja drugih država i zdušno se borili za nečije velikodržavne projekte koji su samo zlo donijeli Crnoj Gori. I onima koji su od reprezentativnog rukometa samo dobili, a koliko mu daju neka javnost procijeni.'' (Vladan Lipovina)

 I kako reče prof. Slavko Šćepanović, ’’nema zemlje u našem okruženju koja nema list za prosvjetne, kulturne i naučne radnike’’, osim, naravno i nažalost!?, Crne Gore. Uostalom, Crna Gora je jedina zemlja u našem okruženju koja nema ni svoju vlastitu nacionalnu, multinacionalnu, multikonfesionalnu, državnu, građansku, civilizacijsku, tradicijsku i savremenu (zovite je kako god hoćete, tu neponovljivu i jednu jedinu istorijsku i identitetsku ’’ličnu kartu’’ svake zemlje, svakog naroda i svake države). Kakve su nam sve i kolike posljedice svih ovih velikih minusa pokazuju nam i aktuelna dešavanja u mnogim sferama društva, osobito onim identitetskim. U nekoliko narednih nastavaka podsjetit ćemo što su stvarni razlozi bili za ukinuće "Prosvjetnog rada", tj. sve one njegove vrijednosti iz korpusa crnogorskih identitetskih sfera u prosvjeti, kulturi i nauci. Zvanično obrazloženje je bilo da će se ’’Prosvjetni rad’’ modernizovati i reformisati!? Jedini stvarni uzrok i rezultat njegovog ukinuća (svjesno ili nesvjesno, ali jednako porazno!) bilo je (do)davanje još jednog dijela i dodatka u mozaiku uništenja i falsifikovanja svega što je crnogorsko i svega što je Crna Gora.

                                                  (Nastavlja se)