Češki balkanolog František Šistek održao je sinoć predavanje na temu „Crna Gora od referenduma 2006. do Temeljnog ugovora“ u organizaciji Matice crnogorske.

Šistek je u knjizi „Istorija Crne Gore“ koja je najprije objavljena na češkom jeziku, a kasnije u izdanju Matice crnogorske i na crnogorskom, obradio period do 2017. godine, i ta se knjiga završava, kako je istakao, jednim „hepiendom“, ulaskom u NATO. Od tada se, prema njegovim riječima, dosta toga dešavalo što bi tražilo cijelu novu knjigu, i to „problematičnih“ stvari.

“Niko nije mislio da će sve biti bez problema, ali izgledalo je da je Crna Gora na jednom jasnom kolosjeku koji ima svoje određene ciljeve. Prvih mjeseci i prvih godina Crna Gora se afirmisala kao jedna nova država bez nekih većih problema. Poslije referenduma u medijima su svaki dan bile neke pozitivne vijesti, o organizacijama u koje se Crna Gora učlanila, podrška drugih država, i za taj referendum iz 2006. više stručnjaka je, s razlogom, potvrdilo da je to bio najpošteniji i najdemokratskiji referendum na prostorima bivše Jugoslavije”, rekao je Šistek i dodao da je Crna Gora bila generalno „najmanje problematična“ od svih zemalja bivše Jugoslavije.

Crna Gora se od ostalih pomenutih zemalja razlikovala i po tome što je ovdje uvijek živjelo više etničkih grupa.

“Crna Gora nije bila država koja homogenizuje svoje stanovništvo. Mislim da je taj koncept građanske države bio moderan i napredan. Međutim tu je bio još jedan proces koji je počeo početkom prethodne decenije u saradnji sa zapadnim državama, zapravo sa Evropskom unijom, da Crna Gora ojača prava manjina u svom zakonodavstvu. I to opet zvuči dobro, i uvedeni su na preporuku Venecijanske komisije nacionalni savjeti. Manjine su nakon toga dobile još veća prava, korišćenje nacionalnih simbola, zastava, grbova… Sve to s jedne strane zvuči lijepo, ali zaboravili su se Crnogorci”, istakao je Šistek.

Računalo se s tim da su se Crnogorci poistovjećivali s državom i to je bila njihova „nagrada“, objasnio je Šistek.

“Vidjeli smo poslije izbora 2020. da su na vlast došle srpske partije, odnosno ljudi koji su Crnogorci samo po nekakvoj opštoj identifikaciji, ali ne suštinski. Uglavnom su došle na vlast i još uvijek su na vlasti partije koje su vezane za Srpsku pravoslavnu crkvu, za taj srpski, ako ne i velikosrpski narativ. Pored toga postoji i Nacionalni savjet, a Srbi su i kao manjina, iako su već bili na vlasti kao uglavnom većina, dobijali od njih pare za izdavačku djelatnost, dok su Crnogorci ispali potpuno iz tog sistema i vidjelo se da su na gubitku. Nemam recept kako se moglo drugačije. Ja bih uvijek podržavao prava manjina i podržao razvoj kulture i školstva, ali s druge strane se vidi da se došlo do malo čudnog sistema iz kojeg su ispali Crnogorci i bili su izigrani”, rekao je Šistek.

Referendum je, prema mišljenju Šisteka, trebao da bude početak, ali onda se u dijelu medija, čak i nekih liberalnih medija u regionu pojavilo da identiteska pitanja namjerno iskorišćavaju Milo Đukanović i DPS, da su vještački nametnuta i da bez njih ne bi bilo tih pitanja i da u Crnoj Gori postoje dva nacionalizma, srpski i crnogorski i da se „s tim treba pomiriti ili ukinuti oba“.

“To je ideja koja se ponavljala sve do „litijaškog pokreta“ i do 2020. DPS je pobjeđivao sa Socijaldemokratama vrlo ubjedljivo na prvim izborima. Dolazile su strane investucije, Crna Gora se okrenula nekom ultrapragmatizmu, a crnogorski kulturni i nacionalni identitet razvijali su pojedini intelektualci i pojedine institucije kao što je Matica crnogorska, ali ne bi se moglo reći da je bila odlučujuća podrška države. U međuvremenu srpski nacionalizam u Crnoj Gori nije mirovao, tačnije ti predstavnici velikosrpskih ideja. Na Referendumu su doživjeli prilično veliki poraz i politički su jedno vrijeme bili malo razbijeni. Ali glavni stožer srpskog nacionalizma u Crnoj Gori je Srpska pravoslavna crkva i političari, intelektualci i duhovnici mogli su da se oslone na tu strukturu i na Republiku srpsku i imali su podršku sa strane”, rekao je Šistek i dodao da su glavni koncepti koji su mogli da se čuju preko radija „Svetigora“, nekih medija i vjerskih poglavara i političara da su Crnogorci „vještačka nacija“.

“Jednostavno, da su Crnogorci rezultat nekog inžinjeringa koji su počeli komunisti i nastavio je DPS na vještački način i, kako bi nas ideolozi srpskog nacionalizma htjeli uvjeriti, da nema komunista i DPS-a vjerovatno ne bi bilo ni Crnogoraca, vratili bi se „vjeri prađedovskoj“. Crnogorci su ili izdajnici ili ljudi ispranih mozgova koji nisu svjesni da su svi njihovi preci bili Srbi ili su to ljudi koji su Srbi, a koji izigravaju Crnogorce zbog profita i političkih pozicija. Ne kažem da tih nije bilo, ali sad su djelimično na vlasti. To totalno negiranje Crnogoraca nije izuzetak. Dovoljno je pogledati u devedesete. U konceptu srpskog nacionalizma ni Bošnjaci ne postoje, oni su potomci Srba koji su prešli na islam, čak i Hrvati nisu Hrvati nego pohrvaćeni Srbi koji nisu toga svjesni”, rekao je Šistek.

O tome koliko Srbi nisu ugroženi se, prema riječima Šisteka, vidi po tome koliko je izgrađeno vjerskih objekata i koliko popova i monahinja boravi u Crnoj Gori, više nego u Srbiji, te koliko je država pomagala crkvu, izdvojila para i za Saborni hram i za druge građevine. Isto tako se promovisala zamjerka da ni u državnim institucijama nema Srba.

“Vidjeli smo poslije avgusta 2020. koliko je bilo vjernika SPC i koliko je bilo ljudi koji su se deklarisali kao Srbi u držvnim institucijama, ljudi koji nisu o tome toliko pričali i ne bi se moglo dokazati da je bilo diskriminacije”, rekao je Šistek.

Da je Crna Gora antihrišćanska zemlja, što znači da je zemlja koja ugrožava hrišćane, to je priča „za eksport“, objasnio je Šistek.

“Neki ljudi sa strane su povjerovali u tu priču, neke konzervativne i fundamentalističke struje iz SAD, recimo”, rekao je Šistek.

On se osvrnuo i na pitanja regionalizacije Crne Gore u cilju umanjivanja jedinstva, a zatim i na razvijanje pokreta URA koji je promovisao pomirenje, te na „litijaški pokret“ koji je prethodio smjeni vlasti u Crnoj Gori.

“Neopterećen balkanskim percepcijama kako istorije, tako i aktuelnih društveno-političkih dešavanja u Crnoj Gori, profesor Šistek objektivno promišlja i tumači procese koji su duboko utkani u složeno društveno biće Crne Gore, kao i šireg balkanskog prostora”, riječi su predsjednika Matice crnogorske Ivana Jovovića koji se prije predavanja obratio prisutnima.

“Kao i generacije drugih čeških intelektualaca koji su tokom XIX i XX vijeka ostavili neizbrisiv trag u crnogorskoj bibliografiji, tako je i František Šistek svojim dosadašnjim intelektualnim angažmanom u Crnoj Gori i van nje zavrijedio da ga posmatramo dostojnim nasljednikom nekadašnjih čeških intelektualaca koji su i riječju i slikom ovjekovječili jedno razdoblje crnogorske prošlosti, transformaciju Crne Gore na putu izgradnje modernog društva. Samim tim, on je bio i ostao iskreni prijatelj našeg naroda i države”, rekao je Jovović i dodao da u proteklih nekoliko godina profesor Šistek nije bio nijemi posmatrač destruktivnih procesa koji su zahvatili Crnu Goru, već je svojim člancima i ukupnim učešćem u javnom životu, dijagnostifikovao uzroke i posljedice na unutrašnjem planu – nedosljednosti bivše vlasti u izgradnji odgovornih institucija, uključujući odsustvo strategijskih pravaca kada je u pitanju identitetska politika.

“Objašnjenje za takvu dugoročnu političku djelatnost bivše vlasti Šistek saopštava u jednom od brojnih intervjua, apostrofirajući da su bivši marksisti i sadašnji neoliberali mislili da će novac sve riješiti, praveći razne kompromise sa različitim grupama i subjektima, što je na kraju rezultiralo ne samo njihovim ličnim gubitkom pozicija i profita, već porazom onog dijela crnogorskog društva, koji je ne samo deklarativno nego suštinski željelo da Crnu Goru, u što kraćem roku, vidi u zapadnoevropskom civilizacijskom krugu”, rekao je Jovović.

Izraze naklonosti i prijateljstva s Republikom Češkom, posebno na temelju prošlogodišnje saradnje koja je u godini jubileja 530 godina crnogorske štamparske tradicije rezultirala izložbom „Crnogorsko ćirilsko štamparstvo 15. i 16. vijeka“ u Pragu, Matica crnogorska je iskazala posebnom Zahvalnicom koju je predsjednik Jovović uručio češkoj ambasadorki u Crnoj Gori Janini Hrebičkovoj.