Društvo

Keral Blasters i indijska idila bivšeg mladog reprezentativca Crne Gore

Maj 14, 2025 2 Komentara

(15 riječi)

Nekadašnji mladi crnogorski reprezentativac Miloš Drinčić, šampion sa Sutjeskom 2021, već dvije sezone uživa u – Indiji.

Daleko od očiju naše fudbalske javnosti, ali fudbalski – u epicentru, barem kada je u pitanju Azija i fudbal na najvećem kontinentu.

Njegov put do Keral Blastersa, najpopularnijeg kluba u zemlji čiju profesinalnu ligu drže Britanci – išao je velikom zaobilaznicom i nije bio posut ružama.

Drinčić je, naime, januara 2022. potpisao za Šahtjor iz Soligorska, tadašnjeg šampiona Bjelorusije.

Bio je to, kako se ispostavilo, najgora odluka koju je mogao da donese…

“Imao sam dosta ponuda nakon titule sa Sutjeskom, izabrao sam vjerovatno najgoru iako mi se u tom momentu činilo da je najbolja. Jer, kada vas zove trostruki uzastopni šampion Bjelorusije, sa fantastičnim uslovima za trening, mojim ličnim uslovima takođe, teško je to odbiti.

Potpisao sam trogodišnji ugovor, dobar finansijski. Ipak, nakon teške povrede nisam bio u prvom planu, istovremeno je i klub počeo da tone – sakupilo se maltene sve najgore što je moglo i želio sam da odem. Srećom, mogao sam da odem bez obeštećenja”, kaže Drinčić na početku razgovora za Meridiansport.

Uskoro je stigao poziv sa neočekivane destinacije.

“Zvao me Keral Blasters iz Indije. Prihvatio sam zbog toga što me je pozvao Ivan Vukomanović, nekadašnji igrač Zvezde, Bordoa i mnogih drugih klubova, a onda i poznati trener, dvije godine je sjedio na klupi Standarda iz Liježa, zatim i Slovana iz Bratislave.

Rekao je da me je pratio, da me je gledao dosta puta u mladoj reprezentaciji, da mu se dopadam kao igrač i da me treba. Želio je i mlade igrače, prije svega zbog klimatskih uslova u Indiji, nije lako igrati, velike su vrućine, 40 stepeni cijele godine, stalno je ljeto”, priča momak koji je ponikao i afismisao se u Iskri iz Danilovgrada.

Nije Vukomanoviću trebalo mnogo da ga ubijedi da dođe…

“Kad mi je objasnio sve – kakva su primanja, kakvi su uslovi za rad, kada mi je kazao gdje žive fudbaleri, da su to hoteli sa pet zvjezdica, nisam imao dilemu”.

Za razliku od Bjelorusije, Drinčić odlaskom u Indiju nije napravio grešku, naprotiv.

“Poptpisao sam ugovor na jednu plus dvije godine, zbog toga što su oni željeli da vide da li ću se ja uklopiti – jer, to je drugi kontinent, druga kultura, drugi fudbal, sve je drugačije. Ja sam, međutim, već do polusezone igrama zaslužio da se aktivira klauzula na dodatne dvije godinne, čak sam dobio i priznanje za zamjenika kapitena, već u prvom kolu sam nosio kapitensku traku, 7-8 utakmica sam bio kapiten pred 40 hiljada ljudi”, priča 26-godišnji defanzivac.

Baš tako – 40 hiljada ljudi…

“Keral Blasters je među 50 najpopularnijih klubova na svijetu po brojnosti navijača. Instagram stranicu našeg kluba, na primjer, prati četiri miliona ljudi, a drugi najpopularniji klub u Indiji prati 600 hiljada – to je ta razlika. Kada je se sezona dobra, na svakom domaćem meču je po 40 hiljada navijača, stadion je obojen u žuto. Neopisiv je osjećaj i malo je igrača to doživjelo – igrati svaku domaću utakmicu pred tolikim auditorijumom, na terenu koji je kao tepih”.

Dvije sezone u Indiji, čeka se treća…

“Više sam nego zadovoljan, stižu sada nove ponude za azijsko tržište. Imam još godinu ugovora, vidjećemo da li će se klubovi dogovoriti. Ako se dogovore, možda uslijedi transfer u neki klub koji igra azijsku Ligu šampiona. Ako ostanem, srećan sam ovdje, možda budem i prvi kapiten. Nisam napravio grešku niti u jednom smislu – armija navijača, fanovi, liga koja je gledana i praćena…”.

Otkada je FA Engleske prije 10 godina pod svoje okrilje uzeo i Ligu u Indiji, klupski fudbal je procvjetao.

“Liga je privatna, nema ispadanja, nešto poput američkog MLS-a, zovu je i liga bogatih – ko ima para može da igra. Markentiški je takođe dobro ispraćena i sigurno će još napredovati. U mom klubu je igrao Dimitrov Berbatov, ovu ligu su igrali Materaci, Roberto Karlos, čak i Del Pjero, pisalo se prošlog ljeta i da bi Stevan Jovetić mogao da dođe”, priča Drinčić.

“Život u Indiji je podijeljen ispunjem kontastima. Na jednoj strani su ljudi sa previše para, na drugoj strani je siromaštvo. Nema srednje klase, nije kao kod nas gdje smo otprilike skoro svi jednaki, ali sistem je takav. Što se tiče nas igrača – sve je sređeno i savršeno. Brzo sam se navikao, nije nije mi bila tolika promjena, ima čak i naše hrane”.

A što se tiče fudbala…

“Igra se otvoreno. Vodi se računa o taktici, ali više se toga svodi na fizičku spremu, na trčanje. Igra se na gol više”, zaključio je Miloš Drinčić.