Statistika kao satira: Misterija invaliditeta u Beranama i Rožajama
(15 riječi)
Piše: Nikola K. Čelebić
U Kotoru, drevnom gradu pomoraca i trgovaca, živi svega 33 osobe sa priznatim invaliditetom. U Beranama – 1.971. U Rožajama – 1.740. Dakle, u Beranama živi 59 puta više, a u Rožajama 52 puta više invalida nego u Kotoru. Statistika nije šala, ali ovo zvuči kao crni humor. I ne, nije u pitanju nesreća, rat, eksplozija mine, niti epidemija – nego svakodnevna, mirnodopska realnost.
Izgleda da mirno doba ima najteže posljedice baš po Berance. Zaspu s dvije ruke i dvije noge, a probude se bez jednog ekstremiteta, bez prsta, bez vida. Kao da Iskanderi i Kindžali svakodnevno pogađaju samo njihova dvorišta, ali čudom – gradovi nikako da padnu. Možda ih s neba štite Pavle Đurišić i Osman Rastoder zajedno, u bratstvu nad političkim čudima Balkana.
U posljednjih šest godina, u Beranama i Rožajama se bilježi eksplozivan rast broja osoba sa invaliditetom, i to takav da bi i francuska Legija stranaca – poznata po najopasnijim misijama i krvavim bitkama – mogla zavidjeti. Recimo, u 2023. godini od ukupno 1.462 novoidentifikovanih osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, 646 ih je bilo iz Berana, što je gotovo 45% svih slučajeva. Grad koji ima manje od 6% ukupne populacije države proizvodi skoro polovinu „invaliditeta“.
Statistika otkriva još: od 33.457 osoba sa statusom invaliditeta u Crnoj Gori, više od 53% ih je registrovano u sjevernim opštinama: Berane, Rožaje, Bijelo Polje. A zajedno čine manje od petine crnogorske populacije. Matematički paradoks ili institucionalna mutacija?
O čemu se ovdje radi?
Prema brojnim izvještajima, postoji sistem zloupotrebe: građani iz drugih krajeva Crne Gore se fiktivno prijavljuju u Berane i Rožaje kako bi lakše ostvarili status osobe sa invaliditetom, što im omogućava pristup raznim državnim subvencijama, među kojima je i ona za zapošljavanje – do 75% bruto zarade na teret države. Nakon dobijenog rješenja – vraćaju se kući.
To je sistem: kupiš status, prodaš državi „invalidnost“, i onda živiš kao žrtva sistema, dok zapravo – sistem živi na tvojoj laži.
Kotorani, stoljećima ste gledali ka Dubrovniku, trgovali sa Mlečanima i Grcima, gradili barokne palate i gajili aristokratski duh. A onda ste se, u političkom amoku, odlučili da nećete više sa Dalmatincima – nego da vam je Berane bliže od , Rožaja važnije od Rima. Rekoše vam da je vaša misija da „pacifikujete crnogorski Sandžak“.
I evo vam ga sad – nosite utege njihovih „invaliditeta“ oko vrata. Budžet plaća, sistem ćuti, a brojke rastu.
U ovoj tragikomediji, nije pitanje samo ko je invalid – nego ko je invalidirao državu. Ako se ovako nastavi, pitanje je hoće li do 2030. Beranac uopšte imati zdravih udova da se bori za „oslobođenje Prizrena, Knina i Brčkog“, kako to vole da maštaju. A Rožajci? Oni će, kad krene oslobođenje Sandžaka, moći samo da jedu kokice – ako im ostane dovoljno ruka da ih isprže.
Zvuči surovo?
Ne brinite. Statistika je još surovija.
0 Komentara