Hrvatski analitičar za Portal Analitika upozorava da Crna Gora bez stvarne političke volje i institucionalne konsolidacije može završiti na marginama evropskih integracija, rame uz rame sa Srbijom

Najava ministarke evropskih poslova Maide Gorčević da bi naredna Međuvladina konferencija mogla biti u julu znak je da se Vlada Milojka Spajića suoči s neuspjehom u pregovaračkom procesu. To je u razgovoru za Portal Analitika, ocjenjuje politički analitičar iz Hrvatske, Davor Đenero .

Podsjeća da se govorilo o otvaranju četiri pregovaračka poglavlja u ovoj godini i tome kako će poljsko predsjedanje EU, koje završava posljednjeg dana juna, biti obilježeno velikim pregovaračkim probojom.

Zastoj u pregovorima jer Vlada nije uradila domaći zadatak

„Od toga nema ništa, pa ministarca govori o tome da bi naredna međuvladina konferencija mogla biti tek u julu. Zašto?Jednostavno zato što Crna Gora nije odradila svoje „domaće zadaće” i što zapravo nijedno pregovaračko poglavlje trenutno nije spremno za otvaranje”, ukazuje on.

Govorilo se, podsjeća, o tome da bi čak tri poglavlja trebala biti spremna za zatvaranje na međuvladinoj konferenciji na kraju poljskog predsjedništva, ali od toga nema ništa.

“Postoji nada da se možda u julu zatvori pregovaračko poglavlje 5 o javnim nabavkama, ali ni u tom pitanju nisu obavljene sve crnogorske obaveze, i veliko je pitanje hoće li i to tehničko poglavlje biti spremno za zatvaranje. Vlada govori o zatvaranju poglavlja 4, za koje je još manje pripremljena”, pojašnjava Đenero.

Hrvatska blokada nije politički hir, već principijelna poruka

Sagovornik Analitike podsjeća i da se uporno dnevni red pokušava staviti pitanje zatvaranja poglavlja 31, o vanjskoj, bezbjednosnoj i odbrambenoj politici, koje Crna Gora nije zatvorila na međuvladinoj konferenciji na kraju prošle godine, uz isticanje da naša zemlja do sada nije učinila ništa po pitanju uslova koje je postavila Hrvatsku.

"Hrvatska je vrlo nerado učinila da sama blokira zatvaranje jednoga od pregovaračkih poglavlja. Tim više što je u momentu kada je stavila rezervu prema zatvaranju poglavlja 31, izgledalo je kao da Spajićeva administracija ozbiljno pristupa u cilju članstva u EU. Hrvatska je imala neugodno iskustvo blokade u vlastitom pristupnom procesu, i zato joj je neugodno da je sama ta koja odlaže zatvaranje poglavlja", naglašava jedan Đelić.

Međutim, kako ističe, striktno je pazila da razlozi za rezervu ne mogu biti interpretirani kao bilateralna pitanja dvije države, nego da se radi o principijelnim pitanjima, pitanjima zajedničkih evropskih vrijednosti.

„O tome, pak, nema pregovora, nego je samo pitanje kada će i druga strana sprovesti ta pitanja koja se tiču ​​zajedničke evropske pravne baštine“, navodi Đenero.

Retorika Milatovića – povratak velikosrpskom narativu

Prema njegovim riječima, moguće je razgovarati o rokovima io modalitetima rješenje, ali nije moguće relativizirati obaveze.

“Onim što rade crnogorski političari, na primjer crnogorski predsjednik Jakov Milatović, relativizirajući odgovornost za agresiju na Dubrovnik i okolinu 1991. rabeći narativ (brbljariju osmišljenu u Beogradu) o „građanskom ratu” ili „građanskim ratovima”, čime se relativizira karakter agresije Miloševićevog režima, ne čini se ništa korisno Crnoj Gori. Upravo suprotno, budi se alarm koji upozorava na istorijski revizionizam i nespremnost za suočavanje sa posledicama agresivnog Miloševićevog režima”, izričit je Đenero.

Tragično je, ukazuje na to da je to što se činilo da je administracija DPS-a i bivšeg predsjednika Mila Đukanovića, jednom za svagda zatvorila i riješila to pitanje, klijentski odnos dvojca Spajić – Milatović u odnosu na autoritarni režim Aleksandra Vučića injegov oblik kopiranja Putinovog imperijalnog ekspanzionizma (srpski i ruski sirotinjski svijet dovodi do istovremenog pristupa imperijalizmu) u pitanju matricu njenog državnog suvereniteta.

“Dakle, ovo pitanje pokazuje do koje mjere je administracija Spajića i Milatovića retrogradna u odnosu na ono što je Crna Gora već bila postigla s prethodnom, suverenističkom administracijom”, navodi hrvatski analitičar.

Sagovornik Analitike upozorava da bi uvođenje u “pregovore” sa Hrvatskog pitanja kršenja ljudskih prava ratnih zarobljenika koji su učestvovali u Miloševićevoj agresiji na Hrvatsku i BiH u vojnom pritvoru Lora samo štetilo interesima Crne Gore, jer bi, kako ističe, samu sebe definisala kao “suodgovornu za Miloševićevu agresiju na susjedne države”.

„To je samo jedan od obrazaca onoga kako velikosrpski element, koji je uspio zarobiti crnogorske političke institucije, zatvara Crnoj Gori evropsku perspektivu i gura je u status podložništva ekspanzivnom režimu Aleksandra Vučića“, ukazuje Đenero.

Kapaciteti Spajićeve administracije ograničeni 

Smatra da je Crna Gora svakako izgubila pregovarački momentum što, kako kaže, pokazuje da su kapaciteti administracije premijera Spajića i ministarske Gorčević ograničeni.

“Nikome u EU to nije drago, jednostavno zato što je Crna Gora trebala biti priča o uspjehu. Za evropsku administraciju, pogotovo onu koja se bavi politikom proširenja, mogućnost da do kraja ovog mandata Evropska komisija barem jedna država u pregovaračkom procesu završi pregovore (a malo je vjerovatno da iko osim Crne Gore za to ima šanse), pitanje je vrednovanja efikasnosti. Crna Gora ima šansu da bude politički projekat od strane evropske administracije i političke administracije da njen projekat pristupa, razboritosti Vlada Milojka Spajića sama opstruira šansu za uspjeh i odriče se podrške evropske administracije”, ocenjuje Đenero.

Crna Gora da ne ulazi u međunarodne aranžmane koji nisu u skladu sa načelima EU

Sagovornik Analitike ukazuje na činjenicu da je EU svojevrstan „work in progress”, te da je stavljen prema članstvu pomična meta. Čak i da je krajem prošle godine privremeno zatvorila pregovaračko poglavlje o vanjskoj politici, kako dodaje, Crna Gora ne bi smjela ulaziti u međunarodne aranžmane koji su duhom i načinom sklapanja suprotnim načelima acquisa, kao što je, kaže, Sporazum sa UAE.

"Ništa nije gotovo dok sve nije gotovo, a pregovaračka se poglavlja samo privremeno zatvaraju. Sve ostaje pod nadzorom evropske administracije do kraja pregovaračkog procesa, a svako zatvoreno poglavlje može se ponovo otvoriti", ukazuje on.

Kako napominje, onda kad je proces pristupanja završen – nije sve završeno.

“Svaka članica ima obavezu da usklađuje svoj pravni poredak s evropskim direktivama, a ako to ne čini, podložna je oštrim sankcijama u jasno definisanoj proceduri, koja počinje opomenama, a završava oštrim kaznama Suda evropskih zajednica, koje se primjenjuju i kumuliraju, sve dok se nedostatak u nacionalnom pravnom poretku ne uskladi s acquisom”, podsjeća Đenero.

Naglašava da je smisao pristupanja EU, pored ostalog, iu tome da se članstvom države obavezuje na poštovanje standarda, koji garantuju poštovanje temeljnih sloboda i prava, koji štite ljudska prava, slobodu kretanja ljudi, roba i kapitala, ravnopravnu tržišnu utakmicu…

"To je okvir za funkcionalnu državu, a ne puko ispunjavanje pretpristupnih obaveza. Zato usklađivanje s acquisom vrijedi kao stalna obaveza", navodi Đenero.

Dok Albanija gradi put ka EU, Crna Gora se spotiče o vlastitu neodlučnost

Trenutnu poziciju Crne Gore u pristupnim pregovorima sa EU vidi kao paradoksalnu.

"Ona je vjerovatno jedna od rijetkih država u procesu pristupanja prema kojoj evropska administracija pokazuje više ambicije da je primi u Uniju, nego što njene javne vlasti pokazuju ambiciju da stvarne ispune obaveze iz pregovaračkog procesa. Takvo stanje ne može dugo trajati. Ili će se javna vlast pokrenuti, početi zaista primjenjivati ​​zajedničku pravnu stečevinu u crnogorskom pravnom i političkim sistemima, ili će sa Srbijom zajedno završiti interese u EU, proširenja”, upozorava hrvatski analitičar.

Podsjeća i da, dok je Spajićeva administracija krajnje aljkava prema svojim obavezama, administracija Edija Rame u Albaniji ozbiljno radi svoj posao.

Dok Crna Gora stagnira, Albanija otvorila još jedan klaster…

"Prednost Crne Gore u pristupnom dijalogu pred Albanijom je još uvijek velika, ali ona je otprilike tolika kolika je bila iu odnosu na Srbiju. Za razliku od Vučićevog režima, koji nema namjeru da učini važne evropske norme u svom pravnom i političkom poretku, jer bi se rastočilo njegov autoritarni evropski režim i neograničenu ličnu vlast, premijera Albanije Rame nije odlučna da pregovara u Albaniji, Crna Gora nije odlučna", a manje geopolitička članica EU smatra Đenero.

Sagovorik Analitike podsjeća da, kad je riječ o geopolitici, samo se jednom dogodilo da su zbog nje dvije države dobile snažan „vjetar u leđa” u postiziranju punopravnog članstva – Rumunija i Bugarska, koje su primljene 2007.

Ali, činjenica da su te države nedovoljno pripremljene pristupile EU, dovela je do brojnih problema u vrijeme članstva: od oblikovanja posebnog Mehanizma za saradnju i provjeru (The Mechanism for Cooperation and Verification – CVM), do toga da su ove države tek nedavno postale članice Šengenskog saveza prostora.

Evropska maska ​​ne može prikriti antievropske prakse

Prema njegovom viđenju, Crna Gora je zarobljena država, a, kako kaže, dvije skupine – ona oko Mandića i Kneževića, i ona oko Bečića i njegovih Demokrata čvrsto vezuju za kontekst velikosrpskog hegemonističkog projekta – kopije Putinovog „Ruskog svijeta”.

„Vučić je uvjeren da on ima pravo da određuje Crnoj Gori, kao država koja je u njegovom svjetonazoru u vazalnom odnosu na Beograd, „gabarite” samostalne politike, a Andrija Mandić je kao gospodar parlamentarne procedure u Crnoj Gori glavni kontrolor održavanja crnogorskog vazalnog statusa”, ističe Đenero.

Kako dodaje, uloga Bečićevih sljedbenika je razbijanje suverenosti sistema odbrane i nacionalne bezbjednosti, sprečavanje usklađenosti tih sistema sa evropskim i evroatlantskim standardima i njihovo „bušenje” u korist operativaca tajnih službi Srbije i Rusije.

“Milatovićeva i Spajićeva retorika, koje bi trebale biti umjerene, tek su maska ​​kojima se stvarni odnosi u Crnoj Gori prikrivaju. Možda su neki unutar EU htjeli povjerovati u to da je ta maska ​​pravi obraz, ali procesi koji se odvijaju ubrzano skidaju puder i boju s te maske. Crna Gora mora odlučiti da li svoju evropsku perspektivu onda treba da odluči, a ako vlast želi isključiti konsolidacije, odnosno koji zapravo okreću crnogorski „kotač unatrag””, upozorava sagovornik Analitike.

Neuspjeh inicijative za smjenu Mandića pokopavanje evropske perspektive CG

Upitan da prokomentariše inicijativu za smjenu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koju je podnio dio opozicije koja danas nije prošla u parlamentu, Đenero kaže da neuspjeh te inicijative znači pokopavanje evropske perspektive Crne Gore.

Poslanici glasali: Ponovo usvojen sporazum sa UAE, Mandić…

“Kontroverze oko Mandića, koji je funkcionisao kao učesnik državnog udara i pouzdane Putinove vanjske obavještajne službe, au održavanju političke moći služi porodičnim razbojničkim uslugama, prevelike su da ne bi „bole oči”, smatra on.

Međutim, kako dodaje, za demokratsku konsolidaciju proevropske Crne Gore odlazak glavnog Vučićevog nosioca kontrolne vlasti u Crnoj Gori daleko je dovoljno.

“Iz administracije moraju biti uklonjeni svi oni koji objektivno opstruiraju načela vladavine prava, nacionalnog suvereniteta i pripadnosti Crne Gore evropskom i euroatlantskom prostoru. Pitanje je imao dvojac Spajić – Milatović i izbliza dovoljno hrabrosti za takav potez odvajanja od Vučićevog režima, koji nije samo Mandićev i Bečićev pokrovitelj, nego što je učestvovao iu razvoju njihovih karijera, nego što je učestvovao iu razvoju njihovih karijera, pa bi taj sud mogao uticati na razvoj njihovih karijera. činio Kao što je u trenutku formiranja Vlade Milojka Spajića bilo moguće oblikovati proevropsku većinu, to je moguće i sada. Pitanje je samo usuđuju li se premijer i predsjednik uraditi nešto takvo”, zaključuje Đenero.