Ante Tonko Miročević: Legenda FK Budućnosti
(15 riječi)
Ante Miročević nije bio samo fudbaler – on je bio simbol
jednog vremena, jedan od onih rijetkih ljudi koji su svojim karakterom,
ponosom, borbenim duhom i čašću osvojili srca generacija. Igrao je u
vremenu kada se u inostranstvo nije moglo otići prije 28. godine života,
a zamislite samo da jeste – kakve bi sve visine dotakao? Kakve bi
legende tada ispričali o njemu?
On
nije samo podigao i izgradio Titogradsku Budućnost, već je tu emociju,
taj duh kluba i grada ugradio u sve nas. Njegov talenat, prisustvo i
harizma punili su stadion do poslednjeg mjesta. Nije bilo dovoljno
karata, pa se omladina pela na borove oko stadiona – rizikujući živote
samo da bi bacili pogled na svog idola. I među njima sam bio i ja.
To
nije bio samo fudbal. To je bilo odsustvo straha, ljubav prema igri i
poštovanje prema čovjeku koji je živio za klub, za narod i za sport.
Ante
je bio, i ostao, uzor milionima. Nosio priznanja, pehare, zahvalnice i
poštovanje širom bivše Jugoslavije. Bio je i ostao humanitarac,
dobrotvor, čovjek koji nikada nije tražio više od onoga što je zaslužio –
poštovanje.
Ipak,
dočekao je da svoj matični klub i njegov jubilej – proslavu istorije
koju je sam stvarao – posmatra iz četvrtog reda. A samo red iza njega, u
petom, sjedio je još jedan velikan – Brano Milačić, alfa i omega kluba,
legenda i trener koji je život posvetio Budućnosti. Dva simbola, dva
temelja na kojima je klub izgrađen, gurnuta su u pozadinu, da sjede iza
onih koji fudbalsku loptu nikada nijesu ni šutnuli kako treba.
Ljudi
poput Alekse Bečića – za koga niko nikada nije čuo kao sportistu, a svi
ga znaju kao političara koji iz dana u dan mijenja stavove, bez oslonca
i bez snage. Čovjeka bez podrške u narodu, ali sa stolicom u prvom
redu.
Sramno je da se
politika, sitni interesi i lični kompleksi upliću u sport, da se legende
omalovažavaju, a neznanje i nezasluženost guraju u prvi plan. Ovo nije
samo uvreda za jednog čovjeka – ovo je uvreda za sport, za društvo, za
istoriju.
Pozivam sve
istinske ljubitelje fudbala, sve bivše i sadašnje asove, sportske
radnike i navijače, da dignu glas. Ne zbog jednog čovjeka, već zbog
pravde. Da postavimo stvari tamo gdje im je mjesto: da oni koji su
gradili sport budu u prvim redovima, a ne iza kulisa.
Jer
ako danas ćutimo, sutra će naši sinovi i unuci živjeti u društvu gdje
se zaboravljaju oni koji su dali sve, a veličaju oni koji nijesu dali
ništa.
Nikola K. Čelebić
Pjesnik i publicista
1 Komentara
Nikšić uz Cetinje Postavljeno 15-06-2025 12:04:13
Bravo, Nikola!? Svaka riječ na svom mjestu . Moramo braniti našu majku ?? stalno i na svakom mjestu! Da je vječna ??!
Odgovori ⇾