Kultura

Goran Sekulović

Crnogorci postaše, bjehu, jesu i biće! Gotovo je sa tim!

(15 riječi)

Riječ na promociji knjige ''Milovan Đilas: Žrtvovani  prorok i vođa'' u izdanju NVO ''Crnogorski portal – Crnogorski medijski forum'' iz Podgorice i NVO ''Crnogorski kulturni forum'' sa Cetinja

 

Navršilo se nedavno 30 godina od smrti Milovana Đilasa. Nema više Jugoslavije, nema više komunizma, ali ima još uvijek Crne Gore i ima Đilasa! Njegova pobjeda kao žrtvovanog proroka i vođe je Pirova pobjeda, ali nažalost po nas i u Crnoj Gori i šire, katalog njegovih mogućih Pirovih pobjeda još nije zatvoren i okončan, još se lista, zapravo, još ga listaju razni nacionalizmi i revizionisti istorije, klerikalisti i imperijalisti, protiv čega se Đilas borio čitavog života, ali je u svojim kontroverzama ostavio prostora i za ona tumačenja koja čak i njega i dalje drže u još živom blatu prošlosti što ne da ovom prostoru da odlučno i hrabro zakorači naprijed. Jedini lijek  za takva isključiva tumačenja i za fanatizam koja nose sa sobom je obrazovanje, jer kako reče Pekić, čovjek što više zna sve teže tvrdo i odlučno stupa samo uz jednu jedinu opciju, a samim tim i znatno ako ne i odlučno i radikalno uskraćuje svaki prostor za fanatizam bilo koje vrste. A to je tako potrebno ovom našem prostoru, jer podśetimo se Emila Siorana: tvrdi stav i odluka je već priprema za nož! Đilas je aktuelan i danas, možda tek tolazi njegovo vrijeme da se čita i studira. Njegovo čuveno pismo Titu nije samo proročki lament nad Jugoslavijom, zemljom čiji se čas nestanka u vrijeme pisanja pisma zlokobno i reklo bi se neumitno približavao, već i izuzetno aktuelna opomena i za moguću budućnost i sudbinu Crne Gore!

Govor o Milovanu Đilasu, govor o nekoj knjizi koja govori o njemu, prevazilazi bilo koju unutarđilasovsku ili uopšte đilasovsku temu u cjelini gledano, zbog suštine mislilačke i istorijske, političke, egzistencijalne, antropološko-filozofske i svake druge pozicije sa koje Đilas nastupa. To ne može biti neka uska tema, dakle, neki uski, parcijalni, omeđeni, ograničeni govor o nekom predmetnom fenomenu ili uratku o kome treba da se govori i kaže nešto. To može i mora biti tema od najšire i čovječanske i humanističke problematike, univerzalna tema koja se u svojoj srži pita o smislu ljudskog života, koji su ideali, koji je to način života najdostojniji čovjeku kao čovjeku. Naime, Đilas se obraća kao i svi drugi veliki mislioci na svijetu čovjeku kao čovjeku, utemeljene, kao takve već vijekovima jasno identitetski utvrđene, potvrđene i iskazivane političke zajednice i države prije svega slobodom, nezavisnošću i hrabrošću duha i kolektivnom narodnom vjerom u njegovu moć. Zato nije nimalo čudno što se Đilas toliko obraća Njegošu i Marku Miljanovu. Obraća se onima koji čine kičmu Crne Gore i crnogorskog naroda, koje su ih duhovno, moralno i identitetski uzdigli u rang priznatih nacija i država, zemalja i istorija i kultura čovječanstva! To je nema sumnje završeno, Crnogorci dakle postaše, bjehu, jesu i biće! Gotovo je sa tim! Ovakvom trajnom i sigurnom (ali ne još uvijek i osiguranom!?) duhovnom, moralnom i istorijskom biću naše zemlje, političke zajednice i države – uza sve druge njene egzistencijalne uslove: geografski i reljefni položaj, geostrateška i geopolitička pozicija, naseljenost i drugo – prirodno je kompatibilna, čak imperativno zahtijevana, potrebna i jedino odgovarajuća njena potpuna politička i državna suverenost i međunarodno priznati politički i državni subjektivitet, i unutar takvog državno-pravnog potpunog suvereniteta i odgovarajući civilizacijski, emancipacijski, kulturni i demokratski – koji uključuje dakako i antifašizam i sve pozitivne principe međunarodnog prava – način pomirenja i time neutralisanje najneuralgičnijih i najrizičnijih tačaka njene opstojnosti koja je danas uveliko ugrožena i napadnuta.

Sve ovo, ponavljam, simbolizuje djelo i život Milovana Đilasa, kojega ja nikako ne romantizujem i idealizujem, ali koji je nesumnjivo u vrhu naših opštecrnogorskih moralnih etičkih i duhovnih vrijednosti, vrijednosti Crne Gore i istorijske baštine i kulture svih naroda koji danas žive u njoj. I odmah smo ovđe in medias res onoga što treba reći povodom Đilasa. Jasno se uočava naime duboka, baš duboka provalija između ideala zbog kojih je Đilas ušao u vlast i ideala zbog kojih je izašao iz vlasti i današnjeg većinskog stanja u političkoj i kulturnoj eliti naše zemlje. Crna Gora je prije svega u moralnoj i duhovnoj krizi, krizi sopstvenog ideniteta. Da li naše društvo u cjelini, ne samo partije i politika, vode danas i ako vode kakvi ideali? Jesu li to ''ideali'' šićardžijske partijske materijalnosti golog interesa ili zaista ideali koji dosežu univerzalne horizonte opšteljudskih vrijednosti?  Da li su naše institucije i njihovi čelnici od vrha države pa dalje – i to u periodu od već više decenija – u dovoljnoj mjeri ''naoružani'' identitetskim i moralno-duhovnim temeljem Crne Gore koji ju je i učinio u svijetu prepoznatljivo slobodnom, nezavisnom i dostojanstvenom zemljom?! Zašto već decenijama mi ništa o tome nemamo u našim udžbenicima, rijetko i u nauci i kulturi, a te vrijednosti oličene u čojstvu, u časti, u duhovnim i moralnim principima poštovanja drugoga kao sebe samoga, nezavisnost, originalnost i osobenost pogleda na svijet i sloboda duha – čuveni srpski akademik Živojin M. Perić je za Crnogorce rekao da su ''etnička i etička'' posebnost u Evropi –  održali su Crnu Goru vijekovima kao društvo, kao narodnu cjelinu, kao državu i političku i kulturnu zajednicu. Od takve Crne Gore samo dobro i samo dobra mogu očekivati svaki od naših suśeda, bratskih južnoslovenskih naroda, počev od srpskog, hrvatskog, bošnjačkog, slovenačkog i makedonskog, ali i albanskog, mađarskog i svakog drugog. Od podijeljene, posvađane unutar sebe i razdijeljene po raznim osnovama Crne Gore, i mi sami i svi oko nas ulazimo u najopasnije zmijsko leglo! Đilas je to sve shvatao i promišljao i na našu sreću i iskazivao i time se moramo ponositi, ali i učiti na tim primjerima kako treba a kako ne treba graditi jednu državu i jedno društvo. Đilas je znao sve duhovne temelje Crne Gore, posisao ih  je sa majčinim mlijekom, pisao i śedočio o njima, ponajviše u svojim književnim djelima, o njihovom postepenom nestajanju od vremena kada je počela da tanji i kada je (iz)gubljena i suverena državna supstanca Crne Gore.

Partitokratija zbog koje se Đilas u suštini pobunio, danas je najveći neprijatelj naše zemlje, a ona je prisutna i u vlasti i u opoziciji i razara identitet ove zemlje kojoj Đilas najviše i prije svega pripada – svojim rođenjem, svojim moralnim i duhovnim pogledom na svijet, svojim prirodnim nagonom za pobunu i borbu protiv svake sile, nepravde, tiranije i neistine. Pogledajmo samo njegova pisma porodici iz zatvora, pa ćemo viđeti na velikom broju mjesta direktno obraćanje kako piše etičkim svojim uzorima iz rodne mu Crne Gore, nadahnutim moralnim primjerima svojih kako veli ''pređa'', svojih predaka. Ta epistolarna proza je vrh njegovog stvaralaštva, tu se čita o uzvšenim i tragičnim trenucima jedne istinske antičke drame, podjednako u Đilasovim pismima i u uzvratnim pismima njegove supruge Štefice. Tako je pripao ponajboljem dijelu čovječanstva, dakle, kao neko ko se svjesno odrekao vlasti i privilegija i žrtvovao u ime ideala i ljudskih vrijednosti slobode, integriteta, dostojanstva i nezavisnosti duha kao najvišeg etičkog dobra i smisla ljudskog života i ko je prethodno pripadao i pripao trajno i vječno ponajboljem dijelu crnogorskog naroda i Crne Gore kao matične zemlje i domovine, domovine i države koja kako je rekao Veljko Vlahović, nije znala za državne granice, niti za granice između rata i mira, države i zemlje spram koje je i Đilas kao i Vlahović ośećao da svijetom nosi teret njenog rodjenja – teret Crne Gore.

Nije znala Crna Gora za granice, ali je znala za čojstvo a ne samo za junaštvo, čojstvo kao branjenje sebe i drugih od sebe, čojstvo i junaštvo koji su je i izgradili i utvrdili kao duhovnu, moralnu i duboko identitetsku zemlju. Sve je to Đilas ''konstatovao'' ponajviše u svojim književnim djelima, ali kao da se baš na primjeru Crne Gore nije u dovoljnoj mjeri samoamnestirao i ''popravio'', kao što je to bilo manje-više u svim drugim sferama za koje se obično kaže da su u njegovom slučaju kontroverznog karaktera. Najpoznatiji mislioci koji su se bavili Đilasom, primijetili su da ga treba ne rijetko braniti od njega samog. Slučaj je to i sa njegovim odnosom prema Crnoj Gori, što poprima zaista nevjerovatne obrise kada se zna da jedan takav mislilac kome je sloboda, apsolutni subjektivitet i ravnopravnost neophodan uslov za postojanje naroda-nacija-država i pojedinaca-ličnosti-individua, može da ''ne priznaje'' crnogorsku naciju (kao da je crnogorski narod i crnogorska nacija, fakat i činjenica njegovog i njenog postojanja, u ''zavisnosti'' od bilo koga da li je priznaje ili ne priznaje!?) i čak neđe pred kraj života da i tu kako on kaže tada ''republičku'' ili ''autonomnu'' teritorijalnost Crne Gore veže za eksplicite prolaznu kategoriju, onosno da je ona još uvijek potrebna i da zbog toga još neko vrijeme ima svoju kakvu-takvu racionalnost i održivost.

Kaže se da su veliki veliki i u svojim promašajima, zabludama i greškama. Jedan od takvih je i Milovan Đilas. No, ko je još kao on, barem u našim uslovima ali i u cijelom čovječanstvu, mogao da ima toliko hrabrosti i toliku vjeru u moć duha i kaže uvijek prisutnim ''prirodnim'' demonskim silama vlasti, nasilja, represalija, jednoumlja i totalitarizma jedno veliko prije svega ljudsko i časno ''NE!'', uprko svim rizicima i opasnostima po sebe i svoju porodicu, žrtvujući se u ime ideala i ljudskih univerzalnih vrlina dobra, dostojanstva, integriteta, intelektualnog i životnog poštenja?! Zaista malo ko i zato je i ta naša ''mala'' Crna Gora u obavezi da se trajno bavi djelom Milovana Đilasa, ne toliko zbog samog Đilasa, koliko zbog naše urgentne potrebe da nam i on bude jedan od velikih svjetionika na našem individualnom, društvenom i državnom brođenju na čini se sve uzburkanijim i plahovitijim talasima. Đilas to zaslužuje, jer Crna Gora to zaslužuje, odavno sve više potrebuje  a evo danas već i najhitnije potražuje!    

 



1 Komentara

SMM Panel Postavljeno 20-06-2025 07:38:29

I find myself learning something new every time I visit this blog — appreciate the effort behind it. cheapestsmm

Odgovori ⇾

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.