Bursać: Za Trinaestojulsku nagradu treba samo da volite četnike
Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a
"Nije Bećir Vuković dobio nagradu usprkost tome što je slavio četnike, nego BAŠ zato što za Dražu i koljačku ekipu govori da su "gospoda" i "njegova braća". Vidite, dovoljno je samo mrziti Crnu Goru, obožavate srpski svet i nagradu je vaša!"
Zamislite da živite u zemlji u kojoj se najveća državna nagrada, Trinaestojulska nagrada – ona ista koja nosi ime po ustanku protiv fašizma! – dolazi čoveku koji Dragoljuba Dražu Mihailovića naziva „vođom trećeg srpskog ustanka”, a četnike „gospodarima”. I “braćom”. E pa ne morate zamišljati. Dobrodošli u Crnu Goru 2025. godine.
Bećir Vuković, laureat ovogodišnje Trinaestojulske nagrade, ne samo da glorifikuje četničku ideologiju, nego to čini s poetskim pompom dostojnom književnih jurišnika Velike Srbije. I da, baš on je nagrađen za “doprinos crnogorskoj kulturi i slobodarskoj tradiciji”. Slobodarskoj?! Kojoj slobodarskoj tradiciji? Onoj koja rane mjeri četničkim visinama? Onoj u kojoj citiram „četnici moji su braća“, kako sam kaže? Onoj gdje su „četnici bili i ostali gospodari“, dok su svi drugi – antifašisti, partizani, Crnogorci – valjda podstanari i sluge istorije?
Znate šta, nije ovo ni kulturna ni književna ni državna sramota. Ovo je planska, sistemska revizija istorije. I to ne kroz marginalne pamflete, nego kroz institucije. Kroz nagrade. Kroz žirije.
A kad smo već kod žirija, tu stvari postaju i komične i tragične u isti mah. Među članovima žirija – pogađate – našao se i Želidraga Nikčevića, isti onaj koji je 1993. godine – dok su granate padale u Sarajevo, dok su ljudi gorjeli u Višegradu, dok je Radovan Karadžić planirao i izvodio etničko čišćenje – tom istom Radovanu Karadžiću dao je književnu nagradu.
Pa sad vi recite da nije dosljednost. Dosljednost velikosrpske ideologije da kroz pera i mitove peru krvave ruke svojih kvazijunaka. Dosljednost da se četnici predstave kao antifašisti, a partizani kao zločinci. Dosljednost da se kult Draže Mihailovića uveze u Crnu Goru kao poklon na Dan ustanka protiv fašizma!
To vam je, dragi moji, nova kulturna politika. Crna Gora koja 2025. godine više ne nagrađuje slobodu, već njenu karikaturu. Nagrade se više ne dodjeljuju onima koji su svojim djelima čuvali građansko i antifašističko nasljeđe, već onima koji ga najdirektnije poništavaju. Bećir Vuković ne samo da ne poštuje tu tradiciju, on joj se izruguje. I za to dobija plaketu.
Adnan Striković iz SDP-a s pravom kaže da ovo nije samo sramota – ovo je skandal. Odluka koja će se, kako kaže, “vjerovatno morati revidirati”. E, samo što tada neće biti dovoljno da se oduzme nagrada. Moraće se oduzeti i čitav taj ideološki aparat koji danas vlada i ocjenjuje. Jer ovdje nije problem jedan Bećir, nego čitava mreža ljudi koja ga vidi kao simbol i uzor.
U zemlji u kojoj se Trinaestojulska nagrada pretvara u priznanje za zasluge četništvu, nema više svetinja. Sve je na prodaju – i sjećanje i borba i krvava sloboda koju su izborili crnogorski partizani. Neprijatelji te slobode sad sjede u foteljama, pišu o “četničkoj visini”, i uzimaju nagrade u ime države koju ne priznaju.
I za kraj, jedan praktičan savjet: ako želite dobiti Trinaestojulsku nagradu 2026. godine, ne trudite se pisati o Peku Dapčeviću, Milovanu Đilasu ili Savi Kovačeviću. Ne. Dovoljno je da napišete da su četnici “gospoda”, da je Draža “visina” i da su partizani greška u istoriji. Dovoljno je da ne volite Crnu Goru – a da vam ona za to da zahvalnicu.
Jer danas, za Trinaestojulsku nagradu, treba samo da volite četnike.
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
0 Komentara