Društvo

„Nešto je trulo u državi Danskoj“

Jul 14, 2025 1 Komentara

(15 riječi)

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Uz iskrene čestitke Dana državnosti svima, kojima ovaj datum nije „materijal“ za jednokratnu politikantsku upotrebu, moram kazati da su me, najblaže rečeno, iznenadile negativne reakcije u vezi sa protestom na Gorici, kada predśedniku opštine (gradonačelnik je samo jedan i to gradonačelnik Prijestonice) Podgorica nije dozvoljeno da održi govor! Sa punim pravom! Najčešće osporavanje protesta glasi: „Nije vrijeme a ni mjesto…“ Da imamo malo bolje medicinske stručnjake, neurohirurge i potrebne resurse,  pomislio bih da je  izvršena kolektivna medicinska lobotomija! Politička jeste svakako i to u impresivnom broju, počev od onih totalno lobotomiranih, do ovih koji zavisno od „potrebe“, samo njima shvatljive, preko nekog nevidljivog „prekidača“ postaju to isto! Ako se vratimo nekih tridesetak godina u nazad i razmislimo o ovoj drugoj kategoriji „pacijenata“ (personalno)  ništa neće biti čudno! Sve je tako logično!

Elem, upravo je taj momenat, po meni, svijetla tačka ovogodišnjih proslava, kao i širenje, nikad dovoljno voljene i velike, gigantske crnogorske zastave u Mojkovcu, te pravljenje od istih zastava  „svoda nebeskog“ u nekim cetinjskim ulicama.  Kao članu Udruženja  antifašista; neću kazati „saveza boraca NOR-a“, jer biologija je učinila svoje, pa danas učesnika NOR-a gotovo da više i nema, ako izuzmemo đecu, koja su uz dva śedoka, kao „partizanski kuriri“ dobijala zvanje boraca i ostale prinadležnosti koje sljedstvuju tome. Ovakvo zvanje je, nedugo nakon rata, bilo ponuđeno i mom pokojnom ocu, rođenom 1931.godine, što je odbio, jer nije bio kurir Lovćenskog partizanskog odreda, stacioniranog u Štitarima, đe je on rođen. Ovđe je nevažno, da li se radi o đeci iz partizanskih famelja, ili iz onih čiji su predstavnici obrijani, bukvalno i simbolički, nakon Bitke na Neretvi, te nakon kasnijeg proglasa kralja Petra iz Londona upućenog već formacijski razbijenim četničkim jedinicama, da se priključe partizanskom narodnooslobodilačkom pokretu.  

No, vratimo se proslavi praznika u Podgorici, nekadašnjem Titogradu! Momenat na  brdu Gorica je pravo vrijeme i pravo mjesto da se fašistima i njihovim sljedbenicima ne dozvoli  da ruže i povlače po blatu antifašistički karakter ovoga datuma! Mujović je u svom  javnom (religijskom) djelovanju, koje pripada privatnosti („toćanje“ iliti brčkanje u nekoj vrsti svesrpskog Jacuzzi krsta) jasno kazao đe pripada i emotivno  i ideološki. To je ona ista vjerska ispostava inostrane crkve, za koju su komunisti zlikovci, a koljači oslobodioci, Crnogorci „đavolji nakot“ izašao iz „Titovog Jajca“, potomak kraljevske porodice Petrović je „katoličko kopile“ a Crna Gora, „fildžan“, „banana“ država (koja stanuje u Ministarstvu (ne)kulture i medija) i tu nije kraj! Crna Gora je  za dobitnike 13. julske nagrade takođe komunistička „izmišljotina“, da ne pričamo o Crnogorcima, i država, koju treba kao suhi otpadak pokriti „lopatom zemlje“!

Govor treba da drži onaj koji ne podržava sve navedene političke, anticivilizacijske i antiduhovne skaradnosti! Zato, iskrene čestitke za učesnike protesta! Za Mujovića, definitivno to nije bilo ni pravo vrijeme ni pravo mjesto! Ako jeste, onda to mjesto zaslužuju i slike Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i njihovih „duhovnih otaca“, počev od Nikolaja Velimirovića do Milorada-Mace Vukojičića! Uz objave osude protesta narasta, po principu „kuvane žabe“, i naše ignorantsko ponašanje, a povampirena četnička „zombi“ klika uz pomoć Crkve Srbije i inostranih tajnih službi, korak po korak osvaja svoj prostor! Žaba, naime, ne primijeti da je kuvana, ako se stavi u studenu vodu pa se ona postupno podgrijava do ključanja!

U kontekstu otpora nacifikaciji Crne Gore postoji i jedan paradoksalan  momenat, kojim je udaren šamar klerošovinističkoj nakani, a to je prisustvo velikog, mladog umjetnika Miloša Karadaglića na prijemu u Plavom Dvorcu , na Cetinju!  Početak ali i kruna, ovog otpora, pripadaju ovom svjetski priznatom mladom Čovjeku, koji je, bez i malo gorčine, na civilizovan način, pod ovim okolnostima, odbio primiti obesmišljenu i uprljanu 13. julsku nagradu, uz osjećanje ponosa i časti što mu je, ipak zasluženo pripala. Ovakav čojski i časni gest je jedan od dobitnika 13.julske nagrade, autor slova Љ, ponižavajući romsku populaciju nazvao „ciga..nje“!? Karadaglić je vratio vjeru u crnogorsko čojstvo a bogme i junaštvo! Prisustvo Karadaglića čini čast ovom prijemu, ali je izostanak ostalih laureata jasan signal da je „nešto trulo u državi Danskoj“!

Iz istih razloga ni Mujoviću nije bilo mjesto na Gorici!